Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Pa bar da jednom zaspah u nadi, u senci konja, dok pase! Da jednom žito, koje posadih, ugledah kako raste! Pa da bar jednom kraj Ribnice osetih đurđevsku kišu, kako mi kaplje s lista na lice, s lica
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
do tebe, podvih moje ruke pod tobom, jednu tvoju klonulu, toplu i punu ruku prebacih preko moga ramena, i privukoh te, posadih u krilo, okrenuh tvoje zažareno i uplakano lice spram mene i naslonih ga na moj obraz... — Slatka si!
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
znanja pa mi pričajte posle šta je matematika šta fizika o mom stvaranju kaže kako su se rasplele klice koje davno posadih šta sad one rade ispod mikroskopa o tome hoću da slušam priče dugogodišnje to me jedino zanima!
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Sav potresen, ja se naglo obrnuh, ščepah ovu neznanu priliku i posadih je sebi na koleno da je spram vatre bole vidim šta je i ko je. — Jao, čičo, mnogo si me stegao za ruke; boli me.