Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
nećete više biti samo suncokret nego i mačkokreti, pa kravokreti, pa konjokreti, pa ćete na koncu stići i do magaraca. Posljednji koji se začudio neobičnom mišu jahaču i mačku konju bio je neki mačor skitnica koji se vraćao iz njive noseći u zubima
Milićević, Vuk - Bespuće
Tada su se posljednji put vidjeli. Kad je u Zagrebu jednog zimskog jutra, još sav drjemovan i u krevetu, otvarao jedno pismo iz Ugarske, na
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
RADE LOPOVSKI 46 MUČENIK SAVA 53 DANE DRMOGAĆA 60 SLIJEPI KONj 69 DANI CRVENOG SLjEZA 76 DJEČAK S TAVANA 77 POSLjEDNjI KALAJDžIJA 80 SUĐENjE 86 DOBRI MOMAK VASILIJE 89 STORUKI SELjAČAK 93 BRAĆA 98 BOMBAŠI PRED MUZEJOM 101 PLAVI
Za svako „svjetsko“ čudo i pokor on je saznavao posljednji, prekasno, kad to više ni za kog nije bilo ni neobično ni sablažnjivo, a njemu se tek valjalo prilagođavati.
Jedini mlin pošteđen od đavola i ružnih priča. S dokrajčenim danom pogasio se i otplovio u tamu i taj posljednji kutak negdašnjeg djedovog svijeta, odnijele ga sutonske vode, kao da je plutajuća mlin-laća sa rijeke Une koji nikad i
je tada obično priman, jer kad već stvar stigne do djeda, pogodba je gotova, on ionako nema srca da koga odbije. Posljednji najmenik koga je djed primio protiv stričeve volje bio je neki Rade s Brdara.
— A ti se nikad ne oženi, a? — ote se djedu poslije dužeg ćutanja. — Nikad! — potmulo odvali gost, kao da zatrpa posljednji prolaz kud bi mogla proći riječ i živ čovjek.
S gole čuke poviše sela, on uporno rešeta mitraljezom u susret avionu koji ponovo nailazi. Vidi ti njega! POSLjEDNjI KALAJDžIJA Stari kalajdžija Mulić, živahan spečen Ciganin, obilazio je preko pedeset godina naša sela i kalajisao
Taj moj kumašin vjerovatno je bio posljednji izdanak ilirskog ratničkog plemena, tako sam bar ja davno zaključio u svojoj odlikaškoj gimnazijskoj glavi, smećući s
Nije, dakle, pijan. Intendant, najzad, i sam izbaci posljednji adut: — Žao mi bilo, druže politički. Nisi ti seljak, ne znaš ti šta je krava.
Meću njima i desetar Ilija, durašna svojeglava momčina, kome se, kao za inat, baš sad ne spava, iako se posljednji put odmarao vrag i sam zna kad.
— Bila ih puna ona stara štala. Kad sam ušao da ih posljednji put vidim, skakutali su po sumračnoj prostoriji tako ravnodušno, tako im je bilo sve svejedno, da me je grč u grlu
Kad si već zavijao iza okuke, ona se naginjala daleko nad put, lomila se u pasu, i kad si se posljednji put okrenuo, vidio si još samo njezinu dugu mršavu ruku, koja ti je mahala.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Davali smo mu broj po broj, a kada pročita posljednji, mi mu opet uvaljamo onaj prvi, pa Jovo — nanovo! Voleo je, inače, da nas okuplja i da nam čita najnovije vesti.
Već prve godine rukovođenja tom uglednom, danas već iščezlom izdavačkom kućom, drug Top objavljuje svoj prvi i posljednji roman. Od ovčara preko Kablara do pisca i književnika.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Računam: posljednji put bio je kod mene brijač u utorak. Sutradan su opet došli po me, izveli me iz sobe na nečujnim bijelim kolicima,
Kolica su vještim rukovanjem uklizila u bijelu dvoranu bez uglova. A onda je sve bilo tačno kao i posljednji put: maska na licu, dosta ugodna praznina koja se sve više širi u mislima, i, posljednjim tračkom svijesti: ako se više
A kad bi ga najzad pronašao, opet je spuštao violinu, kao da se nečemu u posljednji čas prisjetio, i dugo, kvekerski savjesno trljao oznojene dlanove maramicom.
Onaj prvi slučaj češći je kod muškaraca, ovaj posljednji kod žena; to jest, za muškarce je tipičniji roёta rraesoh a za žene roёta tardivus.
Možda je dugo premišljao i vagao, odlučivao se, pa opet mijenjao odluku. I možda je u posljednji čas prevagu odnijela neka sitna slučajnost ili časomično raspoloženje, prelazni momenat ozlojeđenosti, inata,
Koješta! Ovaj posljednji bez onog prvog u sebi u stvari je samo glumac bez primarnog glumačkog talenta, kao slikar koji nema „ruku”, kao
listonoša s torbama prepunih uskršnjih zečića, do bezazlenih vatrogasaca u čijim ahilovskim šljemovima pozdravljamo posljednji živi ostatak antičkog umjetnog obrta u „našem poznom vijeku”.
Živo me zanima da li će mu te senzacije svijetala i ognjeva ostati i kasnije, kad odraste, ili su to posljednji trzaji, spontana poigravanja vidnog aparata još nesviknutog na nerad.
Bila je prošla jedna mala vječnost otkako sam kao dječak iz njega otišao, a mnogo godina otkako sam posljednji put u nj letimice navratio i narazgovarao se sa starim fra Anđelom. Sad je on bio mrtav.
Sad je on bio mrtav. Davno su bili rastureni i posljednji ostaci imanja, kuća prešla u tuđe ruke. U njoj se ugnijezdio novi vlasnik, trgovac doseljen iz okolice.
„Svijet je prosto zagušen pod teretom prošlosti.“ Dogorijevali su posljednji svežnjići. Ustanem i otresem dlan o dlan. Učini mi se da čujem kotrljanje kamičaka pod prozorom. Pođem da ga otvorim.
Zatim maska na licu. I, u posljednji časak, pomisao (s onim minimalnim naporom, beskrajno manjim nego što je napor riječi): vjerovatno će baš ova moja
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
Sad ću ti zube izbiti, bezobraznice jedna, črez tebe sam morala usta pokvariti. Ali platićeš ti to. A tebi, nitkove, posljednji put kažem, ako te jošt jedan put zatečem š njome, iščupaću ti svu kosu. Sluškinje traži, a ne diraj u kćeri noblesa.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
I kad časak posljednji stigne, Da smrt sa zemlje i mene digne, U vječno žiće blaženog svijeta, Gdje svake slasti proleće cvjeta, Najstražnje
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
najprije se zamisli, ali kad se jednom krene, iako spor, prestići će i na kraju nadvladati onoga najvatrenijega. Posljednji u logor obično stiže Đoko Potrk. On dopada trkom, zaduvan, i začuđeno pita: — Šta, opet nisam prvi stigao?!
Prvi se u pećinu uvukao Lazar Mačak, a za njim ostali. Posljednji je bio Jovanče. On za sobom povuče onaj žbun i tako zatvori ulaz.
Mačak upali fenjer i dodade ga Jovančetu. — Eto, pa ti idi naprijed, a ja ću ostati posljednji da ponovo namjestim trn i prikrijem ulaz. — Ma kolikačku su samo rupetinu iskopali!
Vidi se i krajičak neobične prostirke na kojoj njih dvoje leže. To je neka geografska karta na kojoj se jasno vide posljednji ogranci bosanskih planina, rijeka Sava i Slavonija.
Ubrzo mala povorka krenu preko podzemnog jezera. Naprijed je išao Mačak s fenjerom. Posljednji je bio Jovanče. Na najdubljem mjestu jezerca Nikolica je gazio vodu skoro do vrata, dok je njegova vjerna Žuja plivala
— Družina, trkom u pećinu! — komandova Jovanče. Tek što se posljednji dječak uvukao u pećinski hodnik nad Gajem se začu zloslutan fijuk puštene bombe.