Jakšić, Đura - PROZA
Kad se razdanilo, njih obojica se digoše i sve niz reku odoše pravo Đošinoj kući. Sremac je nosio jednu poveliku praznu vreću. Učitelj ne znade šta će mu vreća, ali ga ne hte pitati; mislio je u sebi: kad je nosi, sigurno mu i treba.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
da ga odveze do pomenutog traktira, gde je Isakovič – tako je bar tvrdio – imao rođaka, koji mu donosi kartabianku, na poveliku sumu novaca. Obećavao je da će, posle toga, kroz dan, dva, posetiti svoje saputnike, u Beču.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad kaluđer iziđe iz sobe, onda đak uzme sirac da odsiječe malo, a kad vidi na sircu iže, on odsiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako iže, kao što je i bilo.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Kad kaluđer iziđe iz sobe, đak uzme sirac da odsiječe malo, a kad vidi na sircu iže, on odsiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako „iže“ kao što je i bilo.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad kaluđer iziđe iz sobe, onda đak uzme sirac, da osiječe malo, a kad vidi na sircu iže, onda osiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako iže, kao što je i bilo.
Kad kaluđer iziđe iz sobe, onda đak uzme sirac, da osiječe malo, a kad vidi na sircu iže, onda osiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako iže, kao što je i bilo.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad kaluđer iziđe iz sobe, onda đak uzme sirac da osiječe malo, a kad vidi na sircu iže, onda osiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako iže kao što je i bilo.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
niko pratio, ali kad sutradan dječaci stigoše u svoje tajno skrovište, zatekoše iznad samih vrata kolibe prikucanu poveliku cedulju na kojoj je bilo naškrabano nečijim teškim i nevještim rukopisom: „Nadmudrili ste me sonom Jamom, ali i Ja ću
— Šuplja ta tvoja Zemlja — čudio se Stric. — Okrpićemo je — obećavao je Mačak turajući prst u poveliku rupu na globusu, koju je načinio „geler“avionske bombe.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ta evo, što se o tomu tek ne smislimo: da ne govorim za koga cara, ama isto jednome poveliku ovde gospodinu, spahiji svome, đeneralu li, da koji pred njega dođe što prositi se govoreći š njime, kako skutano stoji!