Upotreba reči povijaše u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Smestivši decu sa svojim sluškinjama, u jedan trouglasti ćošak kuće, pod tavanicu koja se povijaše pod težinom brašna, puna miševa, ona za sebe odabra, odmah, jednu veliku i nisku odaju punu ćilimova, patosanu i

Matavulj, Simo - USKOK

Dim iz njegova čibuka povijaše se za njim kao kakva tanana bijela, koprenasta zastavica. Puščane cijevi pred njim blještahu na mahove.

— E, kad je tako, drž’se! — viknu Labud i započe udarati. Udaraše s lijeva, s desna, naginjaše se, povijaše se, oblažaše da bocne Janka, ali mu sve bješe uzalud!

Milićević, Vuk - Bespuće

A u vremenu se već osjećala promjena; iz klanaca udaraše bura i natjerivaše Unu o obalu, povijaše kosimice kišne mlazeve, poginjaše pusto drveće i stresaše zaostalo, žuto i samotno lišće sa golih grana i uzburkivaše

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

uzviknu on u ljutini, pa zape i odjednom prekide. Ljubica i pisar tako isto izgrdiše čiču, pa posedaše za sto, koji se povijaše na sve četiri strane. — Šta ću, starost je, bratiću !... Ne može se više kao nekad, dok se bilo mlado.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

« kao munje ređahu mu se misli u glavi, a desna mu ruka, ona što još ne beše jelek na njoj namešten, sama se povijaše iz ramena, i Đurici bi veoma po volji što nikako ne može odeću da namesti, te mu se desno rame i ruka jednako nalazila

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti