Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
I eto, ta želja za dodirivanjem, ta potera za bliskošću, taj lov na malo ljubavi, taj prastari, stalni i večni nagon da dodirujemo brata, da pipnemo površinu slike ispod koje piše da je zabranjeno dodirivanje
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Nikole dosta je tražen i sveti Jovan, arhanđeo Mihail, sveta Trojica, mudri vračevi Kuzman i Damjan, pa čak i neki prastari, tamni, vučji sveci, zaštitnici marve, ljudi sumnjive vjeroispovjesti, ali prijeko potrebni čovjeku seljaku.
tavanici, s deset napabirčenih ključića otvarati zarđao katanac na kapku, nadići težak poklopac i, konačno, uvući se u prastari mrak, sjenke i bog te pita kakve razbojničke i vukodlačke zasjede.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Ujutru samo, unedogled, niže se stopa divovskih red. Vjetrovi metu i kiše škrope čarobnog mlina prastari krov. Po danu pred njim džinovske stope, a noću sjenke i diva zov.
Vazdan ga traži veseli drug, ište mu neki prastari dug. Povi se vrba, zaigra listom, otkri se nebo sivo, doleti čaplja i prva kaplja, pred Žućom blesnu živo.
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
Zatim možete sići bilo kojim stepenicama niz ulice. Peo sam se ipak ulicama. Kameni izlazi kuća, prastari, izlaze na same stepenice. Žene sede u vratnicama; mlade nad ručnim radom. — Dobro veče. — Dobro veče.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
RADOST PUTOVANjA Kad jesen zemljom prospe ruj I vetar donese prastari bruj, Odnekud se javi skladan glas: „Kucnuo je čas! Jedini spas Je u putovanju!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Podne je vrh Nila. Jato lasta negde prevrće i veze; I vazduhom toplim razleće se svila. Nil prastari, zelen, s iznemoglim dahom, Odilazi tromo.
kuca pokolenje svako, Jedno za drugim, s verom ili bono, „Vidim kako se, u magli što rudi, K'o nezapamćen mastodont prastari, U ogromnome ležištu svom budi Universalna Zagonetka stvari.“ D.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Na početku pesme zemlja se pojavljuje kao nevesta koju oplođuje nebesko sunce, što nas neposredno upućuje na prastari mit o svetoj svadbi, da bi onda ostala mračna majka koja proždire svoj plod.
koju moderna i svekolika poezija treba da ima u kulturi, u objašnjavanju novoga jezika poezije koji je, u stvari, njen prastari jezik, samo što je u osobitim našim društvenonacionalnim uslovima bio pao u zaborav.
Petrović, Rastko - PESME
U polja, gde ogledajući se jezerom brda silaze u ponor, Sa njima prastari hrastovi i bela krda i sveo bor Pod kim se skuplja slovenska gospoda na dogovor; Bor, divni zeleni bor, Dedova mojih