Upotreba reči pribogu u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

rođak, „brat Sava“, pronese po selu onu neslanu priču kako je brat Rade fantazirao, pa se kod mlina, sve nasjedećke, pribogu kao Turčin, povazdan moli bogu i metaniše.

Da to ne bude ta? Djed samo izduboka hukne i zagleda se u Savu kao da je ovaj, pribogu, u najmanju ruku rogat. — Znaš li šta je, Sava: osim toga krsta na tebi, ti si, brate, jedno pravo pravcato, puko

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

— I pile u ljusci je, more, propištalo od zuluma i tirijanstva njegova. Izišao beše svima tamo na perčin ka’ pribogu evo nam’ vođena ovaj naš Milisav, anatema ga!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti