Matavulj, Simo - USKOK
Janko posmatraše oko sebe, pa uzdahnu, izvuče ruku ispod pustine i pritište dlanom ledeno čelo. Iako je spavao u jedan dušak najmanje pet-šest časova, ipak osjećaše da je neodmoren.
Kuvar je noćivao s vojnicima, kojih ponjekad bješe i po dvanaest-četrnaest. Pustine bjehu danju složene iza vrata. Te noći njih petorica ne zapodješe šalu, kao obično, nego jedan od vojnika započe: —
Zbilja, da vam skuvam malo kastradine? — Mi smo večerali, no nam prostri da liježemo. Stane donese pustine, podglavlje i bjeljeve, prostrije im kraj vatre, pa otide.