Matavulj, Simo - USKOK
bjehu im izbliza poznati, te pominjahu: vladiku Petra І; serdara Sava Plamenca; Sava Petrovića, brata vladičina; Vuka Radonjića, guvernadura; Đika Martinovića, serdara cetinjskog; draga Jokova, kneza njeguškog.
od godine 1803, u kome se ponajviše potvrđuju kazne za zločinstva; ukidoše guvernardustvo i pismeno potražiše od Radonjića povraćanje polovine pečata; izabraše plemenske sudije; udariše daciju (porez) po šezdeset dinara (parâ) godišnje na kuću.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Još nijedan momak ne mogaše pouzdano kazati kakve su oči u Stanke Radonjića: crne ili graoraste ili, možda, zelenkaste?...
Još iz detinjstva ona beše čudnovata i osobita i ne nalikovaše na drugu decu Marka Radonjića, niti na druge seoske devojke: beše u njoj mnogo neke neobične oholosti i samostalnosti, neke ćudljive tvrdoglavosti.
Odatle mu padoše u oči nekoliko radenika u jednoj strani, i on poznade da je to njiva Marka Radonjića, a jedna od onih ženskih morala je biti Stanka.
Seljani su ga sretali svakoga časa, ili oko njiva, ili oko studenaca, a ponajčešće u onom kraju, gde beše kuća Marka Radonjića. Čim se ko makne u kakav šibljak, računao je pouzdano da će videti Đuricu.
Stanka iđaše donekle sa Jelicom, pa se od potoka, što protiče ispod Radonjića kuća, odvoji i pođe sama. Putom samo Jelica veselo pričaše, a Stanka se tek ponekiput osmehne, ne znajući ni ima li
Ubice se okretoše i odoše kroz selo. U Radonjića zabranu sedoše. Đurica odbroja osamdeset banknota i dade ih Novici. — Evo ti za sad ovoliko, pa kad god ti bude
Bolan, Stanka Radonjića! ... Uleteo bih onda kroz kišu od kuršuma, preskočio bih vatru i vodu da do nje dođem, da me samo onako pogleda i da se