Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
A sjutra kaži da si pucao na Stanka zato što te je pokrao!... Jesi razumio?... Lazaru se nasmeši brk. Ta Kruška ne samo da mu prašta nego mu daje saveta kako i pred svetom da se pravda!...
— Ha-ha-ha-ha! — smejao se Kruška — jest, plakao je. Al̓ ja sam to razumio!... Ne treba to pritužiti čovjeku nego lijepo s njim. Treba ga najprije raskraviti...
— Zbog njega to i tražim. — Onda nosi. I gdje ga vidiš, gdje ga sretneš — ubij!... Jesi razumio: ubij psa! — Dobro — reče Lazar. U tom stigoše kući Ivanovoj.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Sve to samo bi razvlačilo pripovijetku, i sve to samo bi onaj razumio koji je svoje rođeno morao poslati u tuđinu, ili koji je sam u svojoj mladosti morao ostaviti svoj zavičaj.
Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
— Sinko Pero, da sučiš rukava i deriš Miško i Galin, da si pomognimo u naša nevolja. Jesi razumio? PETAR: A? JANjA: Prokletu uvu tvoju! (Mišiću.) Dobro sluga, sve sluša, ama ga to bio bog što neći da čui Gumari!
Matavulj, Simo - USKOK
Jedva čekam! Janko je razumio šta Krcun misli, jer to ne bješe prvi put da o toj stvari razgovaraju. Znao je da se brastvenici u potaji spremaju da
Milićević, Vuk - Bespuće
Da vam nije mrsko što dolazim? reče i okrenu oči prema njemu. On se malo osmjehnu i razumio je. Ne, nije mi mrsko, — reče i pogleda je blago. — Ja volim da ti dolaziš.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
eglendisao sa svojim prezidentom, tražeći već upola zaboravljene engleske riječi da bi ga sagovornik bar koliko-toliko razumio.
Ponešto nisam razumio, nešto se nije čulo, ali ono o čem su najglasnije pričali, pa čak i na mene saučesnički namigivali, bili su njihovi
i ostavi te, brate, nama na vratu, šta da se lažemo. Je l tako? Mališan se nasmiješi kao da je nešto razumio, kad u sobu upade gologlav stariji čovjek, razbarušen i neobrijan, s metlom u ruci.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Jesi li razumio?... Ali da se nijesi usudio, za živu glavu, pogledati šta se u njima vari, jer ćeš odma' umrijeti! — Nemaj brige!
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
Milun: Kako Vasilije, kad te on zove Stefan? VASILIJE: Niste vi to razumeli! MILUN: Dosti sam ja razumio! Nemate isprave! Nosite oružje! Nosite lažna imena! JELISAVETA: Vasilije, za ime Boga, objasni mu!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „A što radiš ti tu?“ „Ja pojdu do Cerna Hora. Ja sam deserter, pane!“ Serdar je razumio — otprilike. To bješe obična stvar u ono vrijeme da soldati bježe.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
šta kažu Jeronim, Aguštin i još njeki sveti oci o smrti, a kad hoćaše doći ono što bi, možda, i on razumio, tada mu se primače kuvar i prošapta: — Ajdemo, dite moje, jer ne možemo dangubiti.
liječenju, koje je opet toliko trajalo; tako isto postupaše i sa pitanjem o parnici, a učini se da nije čuo ili da nije razumio nagovještaj onoga trećega.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
A zašto — neka bog zna. Ja nikad nisam sasvim razumio u čemu je zapravo tolika prednost ozbiljnosti i tolika njena draž. — I tako, narazgovarao bih se sa zemljakom do mile
Eto, samo to. Ali on me sigurno ne bi razumio. Svejedno! Glavno je da ja njega razumijem. Za odnos između dva čovjeka može da bude sasvim dovoljno da samo jedan od
Već me počinje nervirati. Bolničarka mi je objasnila: to žandar šetka. A-ha, razumio sam! Tu smo, dakle! Znači, kad iziđe iz bolnice, opet će u zatvor, na ponovno preslušavanje.
Primio sam u srce glas svake stvari. Osjetio sam miljenje soka u svakom tananom vlaknu i srh u studenom srcu kamena. Razumio sam nijemi govor stvari i tugu u oku zvijera. Otvorio sam dušu svakoj pojavi života i oči svakom njegovom vidu.
Osjetio sam sitno toplo škakljanje, a zatim primijetio veliku crvenu mrlju što je probila kroz moje bandaže. Već znam! Razumio sam po vrsti priprema: opet transfuzija krvi. Ubod u lijevu podlakticu.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Ne brini se ti za to, presječe mu riječ gazda, — već, slušaj, tuži Radu za prihvatu općinske šume... Jesi li razumio? — Jesam, gospodaru!
Sjede i javi se. Nosač se odazva na njemačkom jeziku. Nije ga razumio, pa ga nanovo priupita. Onaj — mjesto odgovora postavi preda nj cijenik jela i odbrza dalje.
Mladić ga nije razumio, nego ustavi se i izvali na komad ledine tik puta. — Sjedni i ti! — ponudi on druga i malo se odmače da mu učini
— To je duga epistola. Ko će sve pročitati? A je li mama doma? — Gori je! Ma proštij, nisam sve razumio! Ivo brzo pregleda i protumači na svoju neke stavke koje ni sam nije dobro razumio. — 'Ajde gori, 'ajde!
— Gori je! Ma proštij, nisam sve razumio! Ivo brzo pregleda i protumači na svoju neke stavke koje ni sam nije dobro razumio. — 'Ajde gori, 'ajde! — dosadi se starome. — Ko zna di je tebi glava!
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
– Čujmo gospara Simu! – odazva se nekolicina. – Koliko sam razumio, gospodo – poče gospar Sima – riječ je ovda o tome: treba li Nušića ostaviti još da živi, ili ga treba već jednom
Šantić, Aleksa - PESME
One zbore jedan jezik Tako bogat, tako mio; No nijedan filologa Još ga nije razumio. No ja sam ga naučio I pamtiću njega trajno; Gramatika za nj mi beše Moje drago lice sjajno.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad je care r'ječi razumio, on doziva Todora vezira: „Idi, slugo, te poznaj đevojku!“ Todor mu se pravo kunijaše: „Nijesam je, care, ni
Kad ujutru jutro osvanulo, ona trči caru gospodaru, te kazuje šta je u snu snila. Kad je care r'ječi razumio, brže piše sićana fermana, te ga šalje bijelu Prilipou, na koljeno Kraljeviću Marku: „Bogom sinko, Kraljeviću Marko, hodi
poklali ih vuci! Kam’ oružje? odneli ga Turci! Kam’ odjelo? ostalo mu pusto!“ Kad je Mitar r’ječi razumio, uvati je za grlo bijelo: kako ju je lako uvatio, obje oči nadvor iskočiše; al’ priskoči Jakšiću Bogdane, te on Mitra
Kad Ilija Maru razumio, ne znade joj drugo govoriti, već on skida s sebe odijelo, pa ga daje lijepoj đevojci, i daje joj svijetlo oružje.
Kada Turčin riječ razumio, mašio se rukom u džepove, pak izvadi dvadeset dukata, te ih daje lijepoj đevojci: „Na to tebi, mlada seratlijo, kad ti
“ Kad Ilija sestru razumio, odmah ti se bješe dosjetio da je glavom Mara Đurkovića, pak Anđuši sestri progovara: „Anđelija, moja seko draga, nije
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Nikolica je dobro razumio taj njezin zadahtani i oduševljeni pseći razgovor. — Ehe-hej! Tu li si opet! — klicala je ona.
— Taman posla, Nikolice, da ovo žvaćem i nešto smišljam, niko mi ni riječ ne bi razumio. Pomiješao bih buve i slonove. Tek pošto mu Jovanče donese neku divljačnu biljčicu opora ukusa, nađenu u procijepu