Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Ti ćeš zlo svršiti, na višalima ćeš svršiti, kâ niko tvoj! Ti si priličniji za ajduka negoli za redovnika, ti kâ da si po sto puta od rišćanske krvi!... Nesritno dite! Nesritno dite, ubija te grom!...
— Svetoga mi Frane, velikoga mi svetoga Frane, fališ li malo što... izgubiš li rišpet meni ili kome od redovnika, ili se pobiješ s mlađima, onda ću ti najprije odalamiti pedeset tojaga, pa ću činiti da s noge na nogu izađeš iz
Kad je bilo doba večernji, Kušmeljić se pribi u kut crkveni. „Blagoslov“ (večernju), služaše fra-Vrtirep. Ostalih šest redovnika sjedijahu sa strana velikog oltara; dva đakona klečahu malo dalje; od tri đačića jedan bijaše u stiharu, a dvojica
U zdravlje našeg pripoštovanog oca gvardijana i sviju redovnika, koji su ovdi i koji nisu ovdi, i svega puka kršćanskog i njegovog poglavice, svetog oca pape! Živili! — Živili!
Ko to leži kâ mrtav? Izađe Duvalo na trijem, ogrnut rakancem, pa viče: — Ko je ubija redovnika? Koji je to poginuja? A jadni gvardijan ležaše nauznak, modra lica.
A znaš li ti da će danas biti na ručku najmanje dvadeset redovnika i provincijal? — I provincijal!... Ama, daklenka je umra gvardijan?