Crnjanski, Miloš - Seobe 1
visokog, noćnog, vedrog neba, uz onaj put na travama, što ga je video samo dotle dok ga je fenjer obasjavao, uz potpuno sablasne prilike, prave i nepomične, koje možda i nisu bile više njegove sluge – ta lica im više nije video – Aranđel Isakovič,
Pred njegovim mislima, kao pred munjama, javljahu se sablasne ličnosti, mile i drage, i tuđe i nesnosne. Mučila ga je, što se više približavao svojoj zemlji, briga za slatkim
Pandurović, Sima - PESME
Duše nam duboku crninu oblače, Jer su popadale zastave slobode; Sablasne katarke po pučini hode, A farovi mrtvih nada već ne zrače.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
oštriju kaznu; moje modrice i otekline nisu tako uverljive, čak i pri svetlosti pripaljenog žiška koji po zidu baca sablasne senke one su nekako blede i sitne.