Upotreba reči sami u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

stariji mlađeg, svi su se u golemoj žalosti složili; svi su bili bez otačastva, bez rodbine, bez kuće i kućišta — sve sami gonjeni mučenici!... Katkada je po sedam-osam stotina kola zastalo da se u kakvome ritu ili šumi odmore.

Imali bi mi i svojih lekara, te kakvih valjanih mladića, ali su gospoda u našem diškretu čudni Srbi! Sami svoju krv preziru; pomažu tuđina, podižu ga, slave ga... a svoj rođeni porod bacaju u blato.

Samo jednoga dana ne beše tako. Odem ja s lončićem po ručak... ali oko kazana sva sirotinja stoji gologlava, pa i sami ljudi što čorbu dele behu gologlavi.

A moja prošlost?... Sve sami crni grobovi!... Tužna je to građa za budući život jednog siročeta!... Pa kad sam u mislima dovršila te moje crne

Razumeš, džanum?...“ Baba ode, a njih dvoje ostadoše sami. Kaluđeru pojuri krv u obraze, oči mu sevaše kao u zmije, ruke su mu drktale, kojima je gladio Stanino belo lice; i on

Živko me posmatraše začuđeno, i tek kad smo bili sami, pitaše me za moje čudno ponašanje... Ja mu sve ispripovedam šta sam sumnjao i o čemu sam se onog dana uverio; kad sam

Obradović, Dositej - BASNE

Pridodajući ja k svakoj basni pristojna izjašnjenija, črez to nameravam priobiknuti mlade umove da se i sami sobom malo pomalo razmršavaju, razjašnjavaju i rasprostranjavaju, u sve što čuju ili čitaju skroz da proniču, u svačem

Ništa nije žalosnije čoveku nego kad od ovojih srodnih strada; od koga će dakle pomoći čekati? No ispitajmo sami sebe nismo li sami krivi kad nas srodni i prijatelji ne ljube.

No ispitajmo sami sebe nismo li sami krivi kad nas srodni i prijatelji ne ljube. Ko je samom sebi na svetu prijatelj, nikad neće verna prijatelja steći.

Mi smo taki u ovoj našoj koži da i sami sebi ne valja sasvim da verujemo. „Ne veruj, kume, pasja su usta” i „lakome su oči pri pogači”; ovo mi svi, hvala bogu,

Mnogi lavovi, carski ministri, pročih zverinja knezovi i poglavari, i sami majmun, majmunski birov, krome jedne lisice, sakupe se za posetiti i nagledati lava, cara svom.

narodu nije bojati kojim pravdoljubiv i prosvešten vladjetelj upravlja i gdi pravedni zakoni svu silu imadu, gdi su i sami podani prosvešteni i dobrodjeteljni, i znadu šta su oni svom caru kako opštemu ocu dužni, i šta je njihov car njima kako

Naravoučenije Ništa nije sposobnije ljude za pomiriti koliko kad sami rasude da oni sa svojim vzaimnim razrušenijem opštim svojim zlotvorom ne samo radost no i polzu pričinjavaju.

Neka samo poslušaju ovo što ću reći, pak neka sami sude. Što je za sve narode bolje nego za samo jedan narod, to je rodu človečeskomu voopšte i poleznije i pravije: gdi

Ova basna prinadleži onima koji se odveć hvale i ponose s blagorodstvom svojih praroditelja, a sami ni na što nisu sposobni.

Da što ćemo sada? Dobro ako samo hoćemo da počnemo sami sebe odvaravati, ακουστέον και παρά των εχθρών την αλήθειαν και διορθωτέον, sovjetuje Plutarh; da slušamo što i naši

Velikoj duši i od samoga neprijatelja istina je draga, a slabi um ni od prijatelja neće da je primi. Nek' prestanemo sami sebe varati, pak neće smeti ni drugi, ili ako se usudi, a on neće moći, pak će se osramotiti.

“; „Da sam vrat slomio kad sam na taj put pošao!” - evo kako mloge čujemo da govore. A zašto? Samo zato što sami nisu kadri bili rasuditi, a pametnije od sebe nit su hoteli pitati ni slušati.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

) Kažite kako u ovo da se smestim! Ako stane rep, ne može rog, ako stane rog, ne može rep! Pogledajte sami, i procenite, pa, ako može da se uđe, da uđem, a, ako ne može, otvorite da izađem!

Umesto da se sabira, u času kada ni bogovi ne opstaju sami, ono što se, vekovima rasipano, ne rasu, rasuće se u ovoj zimi i tami. Pa oko čega braća da se skupe? Oko sveće?

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

i pratioce, te su sva dvižima dobra, a tako isto i žene i decu ispratili u Užice i Soko, a neke i preko Drine, a oni, sami vojnici, u Valjevu ostali.

Tu je bilo oficira iz Srema sve sami̓ Srba: major Lukić, kapetan [Đorđe] Kljunović i kapetan [Jovan] Bežanović; a iz valjevske nahije bio je: moj otac Aleksa

A i vi sami vidite koliko ja vojske držim s kojom branim i sebe i vas od čitluk-sajbija; i jošt mi valja skupiti vojske.

̓ — Učinim temena i odgovorim: ,Istina je, čestiti pašo, to mi vidimo sami daje tako: no evo muke i nevolje: u narodu novaca nema, i nema otkud da nađe, a ne žalimo.

Veće smo sve sa dece pootkidali, gde je najmanja para od uroka bila. Vidite i sami da je sve sirotinja i da smo sve turske kuće slugama i sluškinjama napunili; i jošt bi u najam davali da imamo kome, da

su pašine reči sve istinite, i ako on ne drži dosta vojske, to će osvojiti vidinske age i subaše, pak će pet puta više sami uzimati, nego što će od nas iskati vezir da mu mi dajemo.

̓ — Ja učinim temena, i odgovorim: ,Jesmo, čestiti pašo. Jučerašnje tvoje reči istinite su i svete. Poznajemo i sami da nas od zuluma braniti ne možeš bez vojske, a vojske bez novaca držati ne možeš.

Kad moj otac dođe kući, sazove kmetove, i kaže im: „Braćo, metite drugoga kneza, ja više neću; vidite sami da su Turci naumili mene ubiti.

Ako li ne isterate, a vi nas čekajte do pet dana doći ćemo, da ga mi sami isteramo. No mi opet nećemo na vas, koji ste mirni i dobri i carevi Turci; vi se odvojte do čaršije gore, a mi ćemo

nadajte: eto nas na Valjevo, pa što kom Bog dade; a vera je tvrda: za pet dana nećemo udariti, ne bi li vi Poreč-Aliju sami isterali. I opet vam kažem: eto nas do pet dana, ako Poreč-Aliju među vama uzdržite”, — i rastanemo se.

Sad ili je bolje održati Turcima reč, a našu braću ostaviti da se sami tuku, ili je bolje reč pogaziti a braći u pomoć priteći?

Sad ja kažem Šapčanima, da nji̓ova vojska stoji u Lešnici za koju i sami znadu, a naša prema njima, pak može biti da će se pobiti: „Zato dajte dva Turčina od vas, da idu i da kažu da smo se mi

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

« pa zamače gore u svoj zabran. Sutradan, baš u sami mrak, stade vreva u Rakinoj nivi, Gazda Raka razmlatao se i razvikao kao da ih je deset.

najedanput Maksim, čisto smešeći se od zadovoljstva što je tako uhvatio u tesno svog kolegu, pa pogleda gotovo u sami tavan. — Jest, ja — kit! — reče Marko i čisto se ošvanji što naiđe na takav čvor. — Hm, hm! Kit — ja!...

Igra i veselje trajalo je do pred mrak. U sami mrak poče se narod razilaziti, svak na svoju stranu. Sutradan poranio gazda Milun, pa sedi na doksatu pred svojom

Vidak ode svojoj kući da načini neke procene, a Milun nekud u selo da prikupi neki loj i vunu. Baš nekako pred sami Đurđevdan sede u mehani seoskoj: Vidak, Vesa, Golub i Bora i još neki prijatelji. Dok eto ti i Sreje.

On poteže ono ćemane te u korov! Neki otrčaše i nađoše ga, pa počeše strugati, zviždukati i igrati onako sami. Sreja samo što ne plače od muke. Oko neko doba noći raziđoše se svatovi od kuće Srdanove.

Ljudi osuli na nj psovku, puca ona avlija. Ta je vreva trajala gotovo čitav sat. Kad ljudi videše da ne mogu sami ništa učiniti, odoše pravo sreskoj kući da tuže Miluna.

Pročudiše se kao i oni malo, pa se učiniše nevešti i odoše. Čak posle počeli su već i oni sami kazivati: kako su ćir-Trpku podvalili da mu se osvete što im je mnogo puta štošta zakinuo; kako su se dogovorili da ga

Mojsilo poče i tu opet da se snebiva, pa češkajući se iza vrata reče: — Neka, bolje da vi sami to izradite, a ja da idem tamo — neće biti .možda u redu... — Kako hoćete — veli advokat.

A ja ću joj kazati već od koga je. Ono bi valjalo da joj vi sami to predate. Ali kad i vi velite, onda je bolje da ja tu posredujem, kao poznanik. — Jes' jes'...

Neće niko za živu glavu! — Ja, vala, ne znam... — reče Ćebo — tek meni se čini da bismo mogli i sami prenoćiti... — Vala, ja mu ne prenoćih — dočeka neki Vidoje Đilas — pa makar znao tucati žito u stupi!

— progunđa neko. — Da gradimo drugu! — veli čiča Mirko. — Jok, da tražimo vodeničara! — reče Srdan. — Da čuvamo sami! — viče Ćebo. — Aja!... Da razvalimo ovu! — uzvikuje Đilas. — Nećemo! — viču jedni. — Hoćemo! — deru se drugi.

Na grob natrpaše kamenje, klada i svakojaka trnja, najviše glogova. Jedva u sami sumrak vratiše se Zarožani svojim kućama, radosni što su našli vampira Savu i zavarčili ga tako.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ne prođe mnogo, a tek vidiš: s jedne strane jedan, s druge drugi, dolaze sudnici. Ne vidiš tu mladića: sve sami sedi perčini. Svaki se obukao u čisto rublje, na plećima sukneno gunjče bez rukava ili veliki gunj „resanik”.

u nekom polusnu, u kome je čuo i onog malog crvčka što crvči iznad njegove glave, i onaj šušanj što ga zelembać — pred sami smiraj sunčev — pravi hvatajući muve i bubice, i onaj cvrkut male tice što cvrkuće u svako božje doba dana; ali mu

Najzad dođoše gde su hteli. u jednom šušnjaru, pokriven rastovim brvnima, bio je bunar koji su po svoj prilici sami hajduci iskopali.

— Hodi!... Uhvatiše se i poneše, ali ga Stanko bez po muke obori. Svi se čudom začudiše; čak i sami harambaša. Ali se Zavrzan rasrdio. Bilo mu je krivo što se nađe neko bolji od nega. — Oborio si me, priznajem!...

Sve se odbi od praga njihova, čak i sami psi. Niko im više ne hte boga nazvati. Onaj dobri starac, čiča Sima, knez, i on kad pored Alekse prođe saginje glavu i

To ga osvesti... Pa kako behu poleteli na nj, on jurnu slobodno kao lav, progura se kroz njih pa stade pred sami doksat. — Raspnite me! — reče i raširi ruke. — Raspnite me! I preseče okom... Strašan pogled senu ispod sedih veđa...

A pomrčina kao u paklu. Po takoj noći ni hajduk ne hodi; niko koga nevolja ne goni neće maći ispod svoga krova; i sami pas traži kakvo bilo sklonište, pa tu ćuti i ne pušta glasa... Samo jedan čovek tumara po pomrčini.

Večera prođe u tišini. Niko više reči ne reče. Svaki je premišljao o Zekinim rečima i davao mu za pravo; čak i sami Zavrzan uvide da je preterao šalom i da je Zeko bio u pravu da mu onako kaže.

Njih je i onako mnogo, mnogo, neka se prorede malo!... — Ta, već, ljudma ne treba ni govoriti više, oni to znaju i sami. — A, posle, nemojte im sve ni kabuliti. Budite malo oštriji prema njima!... — Ne brini!... Ima ih i takvih.

kako si... — Nemoj!... nemoj, Miraždžiću! Ja hoću da oni sami uvide moje čovještvo! — More, ostavi! Mnogo će vode Drinom proteći dok oni uvide!... Ostavi ti to meni!

— Otkud je moj?... Koliko moj, toliko božji!... A već šta bi bilo to samo — sami bog zna!... Ne bih ja pružao puške na njega! Ja bih ga lepo zubima zaklao!... Oči su mu sevale. — Pravo vele!

” — Vas dvojica idite Bezdanu i tamo me čekajte! — reče Nogić. — A ja odoh popu... I ode. Stanko i Zeka ostaše sami. — Je li, pobratame, a gdje je Bezdan? — Tamo! — reče Stanko rasejano i pruži ruku te pokaza. — Pa hoćemo li ići?

Dučić, Jovan - PESME

Mi smo bili sami. Hujaše negde vetar oko vile Pesmu o tuzi. I ja gledah tako Na njenom čelu i licu od svile, Gde mutno veče umire,

Mi besmo nemi; ali mi se čini To veče da smo u ćutanju dugom, Sami i tužni u hladnoj tišini, Svu povest srca rekli jedno drugom.

nit si postojala; Rođena u mojoj tišini i čami, Na suncu mog srca ti si samo sjala: Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.

Proroci su i dalje govorili na raskršću pred selom, ali su obadva brzo ostali sami. Prvi je odatle pobegao luda, otrčavši u selo, najkraćom stazom, jureći jedno kuče.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— reče Ostoja Purešević. Jal' je nešto preveć mudro, jal' je sasvim ludo! Seljaci slegoše ramenima i, sami ne znajući zašto, dadoše se u nekaku tamnu slutnju. Drugoga dana izišao učitelj u mehanu.

Sad ćeš mi bar verovati da nema ništa, jer je još pre pet dana otišla svojoj sestri u Gotu. Ostali smo sami — nemoj da mi se smeješ kad ti kažem da nam je nekako svima tužno.

Popesku Dovrši svirane, zaklopi klavir i diže se. — Laku noć! — Laku noć! — rekosmo mi. Kad ostasmo sami, ja se podbočih na ruku i gledah joj u oči koje su bile upravljene na rad u rukama joj.

— Ne biste? A zašto? Molim, oprostite, ja nemam prava postaviti vam tako pitanje. Ja ne odgovorih ništa. Maksa sami đavo teraše da me zadirkuje. Posle male pauze ja videh kako mu lice dođe pakosno.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Bila dva popa, — ali ne ona dva popa što su jednom ostali sami u svetu, pa se svaki od njih tužio i tešio da bi mu daleko lakše bilo životariti samo da nema onoga drugog, — ne,

Došli su Njegova Ekselencija Gospodin Vladika... Eno ušli su sam u oltar, pa počeli da činodejstvuju, da služe sami jutrenje. — Vla-vla-vladika! Jao naopako! — reče pop Spira i stade zablenut i skamenjen.

ne zavisim, nemam s njime ništa, da prostite, k’o ni vetar s opaklijom, pa da me vi niste zatekli u crkvi, pa ste se vi sami onda popeli na zvonaru i zvonili na jutrenje! — O, bog ti pomogao! — odahnu pop Spira.

Mila kišbirov i Nóva bistoš i danas se ponose što su bili njegovi đaci, jer se na platnome spisku u opštini sami bez ičije pomoći potpišu.

— Tako! E, vi’te, molim vas! Ta šta govorite! — čudi se kao pop Spira. — Pa to ste vi onda sami došli? — Sam samcit. — Pa to ste valjda u birtiji odseli? — Naravno. — Eh, »naravno«! Kakvo »naravno«!?

Po četir tasa se nosilo nedeljom, tako da je svet izbegavao crkvu čerez tih silnih dacija, a danas, kao što ste i sami videli, samo jedan, pa i taj ćemo skoro ukinuti. Možemo, fala bogu.

ali mu je slabo pero, slab sav pisaći pribor da to verno nacrta; zato moli čitaoce nek se potrude pa neka to oni sami predstave sebi, jer je lakše sve to maštom predstaviti nego perom opisati.

« — A mi, bogme, nismo ’teli da čekamo limun, nego se krenuli sami — reče gđa Persa kad je ušla, za njom pop Ćira, a za njim Melanija.

Ne, on je bio od onih koji su spočetka nespretne ćutalice, ali koji sa življim i interesantnijim razgovorom postaju i sami življi i interesantniji. (A takva je bilo i gđica Jula.) G.

Ići će u Peštu ili Beč, da izuči hirurgiju. A njegova je porodica velika; sve sami notaroši i varmeđaši, a ima i dva arhimandrita u porodici. I šta ti sve nisu razgovarali!

Rusi najveće carstvo, i kako sa svakim ratuju i svakoga tuku u ratu; a bog im pomaže jer drže sve poste, pa poste i na sami drugi dan Božića, ako se, to jest, strefi da padne u sredu ili u petak.

u kući poštuju, i rade, a njemu ne dadu ništa da radi, a njemu vele: »Neka, ča-Nićo, ne trudi se, mi ćemo sve to već i sami, i brez vas!« A on se baš i ne otima mnogo, nego se tako povazdan odmara.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

pokoj duša mrtvih, dâ, da oni pojedu, popiju, kao da se samim mrtvima dalo, kao da se oni, mrtvi, digli iz grobova te sami oni jeli, pili, krepili se.

— Pa... imao sam... Ali dalje ništa nije hteo više. Oni su morali sami da nagađaju, opisuju mu, a on je samo ili odricao, ili tvrdio jednako brišući usta i gadeći se od rakije i otimajući

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Onda posle ručka, ali još pri sofri, Ljuba, malo ugrejan, skupi sve duha prisustvo te reši se u oči upitati. Baš su sami bili. — Jeste l', gospodine, dobili od mene pismo? — Jesam. — Pa niste mi dosad ništa na njega odgovorili.

Ja vaše stanje vrlo dobro poznajem. Ako vi iz vaše velike kuće kirajdžije isterate, i sami se u nju uselite; dalje, ako vaš na kući intabulirati dug isplatite, onda ću vam dati moju Soku.

Onu sam nedavno kupio. I malu gvožđarnicu. — Sve je to dobro! Od male gvožđarnice može biti velika; a jeste li sami? — Samo mater imam. — Ništa zato; imate u njoj najvećeg prijatelja, kao moja Persa u meni.

da ću vašu kćer frajlu Anku tek onda uzeti moći kada vi platite na veliku kuću vašu intabulirani vaš dug, pa onda sami iz velike u malu kuću uđete, a meni i vašoj kćeri veliku date, jer ja nikad na veresiju ženiti se neću.

Al’ ne bi l’ dobro bilo da idem već da zaprosim? — Možete. — Pa ’ajd’mo — izvolite. — O, moliću, idite vi sami. Kako bi’ ja onamo sad mogla ići? — A zašto ne? — Zato jer bi se zastideti mogla. — Kako se ja zastideti neću?

Dođu još dva gosta, dobri prijatelji čika-Gavre; gospodar Pinterić i gospodar Čarukdžić, sve sami veseljaci. Gospođa Makra dala im je na znanje da je tu čika-Gavra, pa je i ručak jači pripravila.

Vaša mati, moja prijateljica, ima kćer, treba da se živi sa ono što ima, kao i ja, udove smo; dakle, sostojanije i vi sami znate da znači imanje, pa imate li kakva imanja? — Ha, ha, gospođo, maločas rekoste da imam talenta, a to je imanje.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

komanda“ što nikakva druga posla nema nego da vojne begunce osuđuje na smrt, pa tu rade puno nekih oficira, sve sami protekcionaši i svako veče šetaju pored kuće i drsko gledaju u njene prozore.

Obadve ne možemo, a nije ona nego sam ja vid'la muku oko njega od ovo licno. Rano, gospođo, ostao bez oca, sami vidite: kako današnja deca to ne priznaju, a ona guja ume fino da se vije oko njega.

Ali ga žena nije slušala. U onom poluosvetljenom hodniku, u kome su bili sasvim sami, njeno bogato, dražeće i toplo telo, pri truskanju onih kola, primicalo se, odmicalo i dodirivalo ga, i dok se njegove

— Raspitajte se sami. — To je samo jedna gadna intriga. — Možda... intriga... I njen zvonki smeh zatreperi hodnikom.

— Mili moj — govorila je verenica Jurišiću kad su ostali sami i grleći ga nežno onoga dana kad mi je mama rekla da je stiglo tvoje pismo, posle toliko vremena, ceo jedan snop

Neki truli, smradni i slinavi redovi promiču kraj mene; sve trulo i sve sami mlazevi, sline. Ljigavi, puni sluzi puževi puze po meni i miševi se vitlaju, češu, jure oko mene i preko mene.

Afrika

Ne viču, ne plaču nikad, ne diraju ništa. Kao mladi psi oni se samo prevrću, sami sa sobom neprestano, i smeju se i raduju svojim pokretima od jutra do večeri.

Nijedne ptice više nad nama. Pred podne počinju oni meki, uglačani, zavijeni talasi koji se uvijaju sami u sebe i koji, kad postanu veći, stvaraju takozvani „bar“.

U celome predelu, izvan nas, oni su bili sasvim sami uokvireni prašumskim predelom. U trenutku kada udesim aparat da ih snimim, jedno treće lice, nago, sa evropskim

Ceo ovaj mladi svet radi, oduševljeno, stiče novo bogatstvo. Sami za sebe kažu: „Bogati smo!“ Piroga nastavlja brzakom do Monge.

Ne što bih ih ja poslao u smrt da bih sebe zaštitio, već pošto se i inače sami izlažu. Boj čeka sa večerom. Kroz stabla i kroz granje čuje se podmukli udar u tam–tam.

Nagovogrio me, uzbuđen mojim uzbuđenjem i čežnjom za nepoznatim i prostorima, kao da se tako sami njegovi snovi ostvaruju a ne da je u tome i cela njegova mladost prošla“.

Izlaze pojedinačno iz kruga, i igraju, sami za sebe, pred već pocrnelim bubnjima. Igrači prljavi, ružni, u krpama. Crnci koji su toliko inače čisti, prvo što

Uzbuđeno zadihano zamišljam kako sami znaci Zodijaka strašno, tajanstveno i radosno promiču pored nas, tu na zemlji. Između stabala koja žive hiljadama godina

Njina starija braća (kod crnaca zovu se braćom svi zaštitnici) nose ih ia ramenima. Da bi ih mogli nositi, oni sami moraju ispunjavati obrede.

Mnogi mladići igraju sami između sebe. Odjednom gužva (ko zna po koji put ovo veče). Jedan Baule optužuje drugoga da je naročito pozvao

To je u stvari bio prvi i poslednji nakazno izrasli deran koga sam video u Africi, gde sami roditelji ubijaju rđavo rođenu decu. N. sam nije znao kako je malome ime; on ga je zvao: „Marmiton!

Belac se straši od revolvera, crnac od zuba. Znate li ko me je tome naučio? Sami crni!“ Istoga dana je u tome već sasvim preterao.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

svoje prenebregao, lako bi (da ne kažem „izvjesno“) do nužde i leba željkati došao, O čem nas ne samo naši, nego i kod sami Engleza spisatelji, kao Butler, koji je, pri svem klasicitetu svoga divnog sočinenija Hudibras, upravo od gladi skapati

JANjA: Eli to istina, gospodin notarius? MIŠIĆ: dođite kod mene, kad god hoćete, pak ću vam iste novine dati da se sami uverite. JANjA: Pi, pi, pi! Gospodin notarius, to je dobra špekulacija!...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Kao što su unijati, meću njima, razumeli, kad se spominjao Hrist, ili strašni sud, ili večnost, pa su i sami ponavljali, za sveštenikom, „in saecula saeculorum“, ali nisu znali, sasvim sigurno, šta posle?

“ Osramoćeni sa njim zajedno, i zbog njega, oficiri, iz njegove okoline, i sami su se bili razišli, kud koji. Kad je Garsuli sedao ponovo u svoja kola, našao se, licem u lice, još samo sa grofom

Zatim bi, sami sebi, poluglasno, komandovali: „Kehrt euch“, i vraćali se, istim putem, otkud su i došli. Sunce je nad njima crvenelo i

Kad je Sunce odskočilo, oni ostadoše sami na utrini, na kojoj se sve bilo sklonilo u senku bagrenja – i ljudi, i psi. Veliki kvadrati zelenih egzercirišta, sve do

Ceo jedan narod želeo je to, što je i on želeo – odselitsja – ali, eto, sami smo kad opasnost smrti preti. Ni braće ne imamo, kad nas zaokupi nesreća. Sam je čovek u bedi.

Kad su, za trenut, ostali sami, kraj kola, gospožica Božič reče, smejući se, Isakoviču, da joj je ta babuskera pokvarila najlepšu noć, koju su mogli

Ali, to ne može da kaže kapetanu, dok mu ćerka trpa rukavice u usta. Kazaće mu kad ostanu sami. Prema mišljenju Božiča, bio je došao kraj njima, oficirima, koji su ruku cara Lazara u Srem preneli.

Pavle onda poče da ih ispituje ko ih na put nagovara. Bajevič mu reče da ne treba niko njih da nagovara. Sami su krenuli, sa Vasilijem, u Rosiju, pa su se izgubili. Ne treba njih niko da nagovara!

Reč je pala. To je veza. Tako što se, bez sramote, ne prekida! Isakovič ih još upita: a šta će biti, ako ostanu sami, ispred Turaka, koji imaju tri sultana? Što ne čekaju pomoć od Rusa? Na to ponova nasta graja.

Božič je u zatvoru, pa i da nije, ona bi udesila da budu sami. Primetila je, međutim, valjda, da je Isakovič posmatra nekim čudnim pogledom, i ćuti, pa se uplašila.

To su većinom bili mladi ljudi, lajtnanti, korneti, fenrisi, bez žena, sami, i kad su imali ženu, jer su je ostavljali u Potisju, Pomorišju, dok oni u Vijeni pas dobiju.

Zaboraviće, kao ružan san, Austriju. Osetiće da više nisu ostavljeni, sami sebi, sitni, da ih premeštaju, da ih pretvaraju u paoriju, da njihove ljude Herrschafti kupuju i prodaju, kao stoku.

Teodosije - ŽITIJA

Ne kao da njega ištemo pohvaliti, jer je pohvala pravedniku od Gospoda, niti da sami kakvu korist od nega steknemo, — ne; nego je i starima bilo potrebno da pišu žitija izvanrednih ljudi i da ih čitaju

Dobar, krotak, svima ljubazan, ništeljubiv kao malo ko drugi, monaški čin isuviše poštovaše, tako da su i sami roditelji njegovi zazirali i stideli se, takvu brižljivost i zakon vrline videvši u mladom uzrastu.

Postavivši stražu čuvahu ga što je moguće bolje, da bi, pošto konji i oni sami od napora, sa njime pošli na put. A mladić se divljaše ocu svojemu što toliku visost vojvode potrudi s mladim

Koje li ćemo uzdarje primiti? Kakvim li svetlim odeždama nas da obuku kada su sami u žalosnim i mračnim odeždama? O, pira noći ove, puna veselja a ujedno i prevare, makar se i kaže: „I odobri

grad kada treba da posvete sebi arhiepiskopa, nego, taj sam arhiepiskop sa saborom svojih episkopa, ili opet sami episkopi pošto se saberu, neka posvete sebi arhiepiskopa.

Od svih, dakle, i od sviju drugih zala da se sačuvate najpre vi sami treba da se brinete, i da vaš život uvek bude brižljiv, da se utvrdite kao uzor svake dobrodetelji u Bogu onima koji su

Privodeći sve ispovedanjem k pokajanju, govoraše: — Otkrijmo ovde sami sada grehe svoje, da na budućem sudu, ustavši kao gorki tužioci protiv nas, ne postanu jači od nas.

kako sam sa vama službu svoju svršavao, kako nisam propustio ništa korisno da vam kažem, da vas naučim, da najpre vi sami sačuvate sve o pokajanju pred Bogom i o veri u Gospoda našega Isusa Hrista, i da naučite narod koji je pod vama.

Očiju onih bezumnika, odmah ugledaše lađu svetoga u pristaništu grada zvanog Brendič, i promašivši nadu, gnevom svojim sami u sebi rastrzahu se, jer se osujetiše njihovi umišljaji, kojima se zlu poučiše.

počinjemo, po tvojoj molbi, pripovedati žitije prepodobnoga, ne da bismo pokušali ovoga pohvaliti, niti pak želimo što sami korisno od njega dobiti; jer kada prepodobni na zemlji, za života, pohvale ljudske nije hteo, na nebesima tek ovu nikako

učenje prionu, i češće u crkvi posteći nego kod kuće prebivaše, i ne tražaše od roditelja ni jela ni odela nego mu oni sami na silu od ovog davahu.

Nenasitom ljubavlju usrdno uletaše u sve veće borbe, tako da se i sami besi, gledajući njegovo trpljenje u stradanju i nepobedivo usrđe u borbi, sramljahu, mučeći se oko toga kako da ga ubiju u

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Ni sami poprečni profili nisu svi podjednako instruktivni. Druga je metoda u tome da se zabeleže razlike između stanovništva

U tursko doba, kada su bili ostavljeni sami sebi, dinarski su se ljudi vratili starim društvenim oblicima. Zadruge su često imale po 50 do 60, katkad po 100 pa i

Zato opet, kad on to čini, to je otvoreno, u lice protivniku, oči u oči kao čovek čiji su preci vekovima sami sebi stvarali pravdu.

Nigde među Južnim Slovenima nema toliko samouka kao među Erama. Nepismeni su retki. Što im škola nije dala teže da sami postignu. Naročito se dive učenim ljudima. Odavno se poštuju porodice koje „daju popove od pre 300 godina“.

od starog stanovništva (pravih Pipera) koji čine skelet, zatim od ostataka Lužana i „bratstva“ Mugoša, koji su i sami amalgam od Srba i starog, delimično poromanjenog stanovništva.

tiče stočarstva, oni su se gotovo jedino starali, da spreče krađu svoje stoke od susednih plemena ili su naprotiv to sami činili, ponašajući se kao ratnici i izlažući se opasnosti. Pazili su takođe, da sačuvaju ispaše i livade od tuđe stoke.

Prebacivali su svojim muslimanima da sami u dnu duše misle: „Mi nijesmo ni Srbi ni Turci, nismo voda nismo vino pravo, no nekakve grdne poturice.

ili halvadžijskim, već su ili mehandžije i bakali (i to su najčešće) ili su trgovci, građevinski preduzimači i bankari. Sami prave planove od zgrada koje su uzeli u posao. Neki imaju naročiti dar za drvorez i za crkveno slikarstvo (zoografi).

Istina da su se i sami Sloveni mogli na takva stočarstva navići zbog klimskih prilika; ali je verovatnije da su ga primili od Aromuna, koji

od Mavrovaca naučili pečalbi: oni su najpre sa njima išli kao njihovi pomoćnici i tek su docnije za svoj račun odlazili sami u pečalbu.

Prema Kosovcima Moravci izgledaju kao planinsko stanovništvo grubljega tkiva. Oni sami priznaju da Kosovci imaju više ukusa i da su uglađeniji.

Sve su sami izrađivali. Jedino su žito i so kupovali. Prodavali su stočne proizvode i ribu. Jako je padala u oči prostota i jednost

Nušić, Branislav - POKOJNIK

SPASOJE: Upoznaću vas sa celim materijalom koji je prikupljen protiv vas, kako bi mogli sami da ocenite u kojoj ste. MARIĆ: Biću vam zahvalan.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Povukoh se u stranu, a Baronica of Petrovič prođe uz sami zid kuće gužvajući u rukama kaiš koji se produžavao u nešto što je ranije bio irski seter, sada samo gužvica pseće

Zviždala je glasno kao đavo. - Šta će ti Ataman? Sasvim nam je dobro kad smo sami! rekla je, jer je u nekim stvarima bila jedinstvena.

— čuo sam je kako otkopčava dugmad sa strane, a onda još i kako one dve-tri krpice padaju na pesak. Bile su gotovo uz sami moj lakat, i po tome mi je bilo jasno da je potrebno okrenuti glavu jedva nekoliko santimetara.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Čamča tumači. Onda grof pretstavi i Čamču i Krečara kao „kupce”. Ostali gosti, Poljaci, sve sami magnati i šljahteci, u lepom poljskom ruvu: pojas, sablja, „konfederatka”, — milina ih je bilo videti.

Niste li baš vi ti trgovci? — Mi smo ti koji smo sami ubili četiri lopova, — reče Čamča višim, pouzdanim glasom. Komesar meri Čamču, a Čamča tako junački pogled baca na

— Mlad je još, valjda će se popraviti. — Da bog da, al’ teško. — Vi ste sami krivi. Ja sam ga htela na škole dati, a vi s njime u trgovinu, pa još kod kuće.

A ko će ga tešiti? Katica? Šamika? Ta oni sami utešitelja trebaju. Kad je umrla, Šamika nije ni kod kuće bio. Lepo su je ukopali i iskreno su je oplakali.

Naiđu na jednog kalauza, i taj ih vodi kud se njemu dopada. Voze se lagunom i kanalima, sami ne znaju kuda će, pa tek odjedared nađu se u San-Paolo i tu se nastane.

Gospođa Matilda iziđe napolje, da se ručak što bolje zgotovi. Donde će njih dvoje sami ostati. Razgovaraju se, dogovaraju se gde i kako će se na balu sastati, ali s bojom još ne izlaze.

Vi ste mi jako pripomogli. — Kako? — zapita gospodar Sofra. — Kazaću vam. Da su bili sami manji purgeri, ne bi tako ispalo; jeli bi, pili bi obično piće, pa kraj.

Čamča im zna narav, ništa ne govori, već donese im u sobu svake đakonije. Njih dvojica sami u sobi. Počnu se razgovarati: — Moj Jovo, šta sam dočekao, da moram umreti, a koga posle sebe ostavljam?

— Ja sam gotova. — I ja sam gotov. — Al’ kako ćemo s materom? — Ona se neće prelomiti, ni brat. — Pa mi sami ne možemo? Šamika gleda u oči, čudi se odvažnoj devojci.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Bilo je vreme da idu. To je gorela vatra onih koji su sinoć bili polegali, neki sami, neki sa ženama i decom, ispod nadstrešnice jednog obora, sa one strane utrine, gde su bile njegove štale.

Nestašica hrane ni sad ga nije bunila, mada su sami imali da se hrane i oružaju, ali su mu bili dosadniji nego ikad.

da se sva obukla u ružičaste i bele čipke, sa dva reda ogromnih preveza na grudima i sa rukavima, koji su od lakta i sami bili čitave suknje. U kosi je imala veliku perušku, pričvršćenu biserima, a pod bradicom široki, plavi šeput.

ogledala, crnih, lakovanih stočića, rezbarija, mramornih ognjišta i svilom prevučenih banketa, tako da zaželeše sami da gube, polaskani i poneti sred toga sjaja i mirisnog tiskanja razgolićenih žena, željni da se istaknu, da se pokažu

tukli su je, pri odstupanju, klečeći i stojeći u dva reda, ispred jedne šumice, komandovani sa konja, vičući pri tome i sami komande tako strašno, da su se pojedine reči čule, preko brda i kroz drveće, čak na drugi kraj varoši, osunčan i još

Primetivši redove svojih vojnika, što su obvijeni dimom obarali plotune, vičući sami sebi: „dešarž, pervi, ftori, pervi, ftori...

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Gatati se može, kao što smo videli, prema nekim znakovima koji se sami od sebe, spontano javljaju, ali može se, u svrhu proricanja, namerno stvoriti izvesna situacija koja je neka vrsta probe.

Prema ovom fatalističkom stavu, to što nam se čini da možemo mi sami, ili promenom spoljnih okolnosti, da izmenimo tok našeg života, samo je privid jer, suštinski gledano, on je već

Ono što dva seljaka koji imaju po jednog vola ne mogu da postignu sami, mogu veoma lako ako se udruže. Svi ovi vidovi udruživanja rada predstavljaju tradicionalne ustanove uzajamnog pomaganja

„To čini da je porodica glavni vaspitač svojih članova. Sami odnosi pak u porodičnom životu, koji su održali nepromenjene sve zakone patrijarhalnosti, na prvom su mestu jemstvo za

imaju status nejači, odnosno slabih, nezaštićenih bića koja će s vremenom porasti i ojačati, te će biti od koristi sami sebi, zadruzi i čitavoj društvenoj zajednici.

navike i stavove koje roditelji svesno ne žele da dete nauči i koje oni eksplicitno zabranjuju, ali s obzirom da se sami na taj način ponašaju, dete i nehotice, imitiranjem uči ono što vidi.

magičeskih deйstviй soveršaetsя radi togo, čtobы novobračnaя zaberemenela, čtobы ona ne ostalasь bez potomstva. Sami rodы — opasnый i dramatičeskiй process, a vremя posle rodov — nečistoe, krizisnoe, i potomu ono trebuet nadežnыh

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

Velbužda, krv ljudska što se u boju prosu, ostanu negde iza vrata, iza prozorskog smeha i sjaja, za čas dana kad budu sami kao zvuk izgubljen u kosmosu.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

knjigu koju bismo voleli da imamo u ruci u nekom malom provincijskom gradiću, u vreme predugih kiša i blata na drumu. Sami smo protiv svih. GLUVARENjE OGLAS I Traži se jedan svet, prekjuče iščezao.

i u bioskope, svi oni što su nam punili džepove orasima, a torbe slaninom i crnim hlebom, kad smo odlazili i obećavali sami sebi da ćemo ih se setiti i da ćemo vratiti dobro dobrim, svi oni koje smo zaboravili, zaokupljeni sami sobom.

i obećavali sami sebi da ćemo ih se setiti i da ćemo vratiti dobro dobrim, svi oni koje smo zaboravili, zaokupljeni sami sobom.

odneli Nemci, a radioaparate »kosmaj 1« i »kosmaj 2« mogli da dobiju samo ministri, diplomate i udarnici, počesmo sami da sklapamo male sprave, takozvane — detektore!

Tako on ode, a posle smo mu videli i taj drugi film — ali nam nije on poslao kartone, sami smo ih kupili. Film je bio fenomenalan, na časnu reč!

Lunjali smo neko vreme ulicama prateći jedni druge, u stvari, bilo nas je strah da ostanemo sami te noći u kojoj smo najzad postali odrasli — neopozivo pomireni sa sudbinom.

Ako ode, kazala mi je jedanput, ko će ih obilaziti? Biće sami. Zaboravljeni. Istina, Pariz je lep, a i Helen je dobra, ali navikla je nekako da nedeljom priča s njima, da ih obiđe, da

je to jučerašnji svet, a ne ekstravagantno delo nekog manijačkog graditelja pop-art objekta, kada ste, dakle, prepušteni sami sebi i dosadi koja nikada nije tako tupa i neutešna kao u detinjstvu, ne ostaje vam baš mnogo stvari za igranje.

zbog dana koji neće doneti ništa novo, Bel Ami napusti svoju logu s osećanjem da ga od danas pa sve do smrti očekuju sami pokloni prebogatog nepoznatog darodavca, koji je najzad uvideo da on zaslužuje više od ostalih u ovoj rupi od varoši.

dok je onako raspet visio između neba i parketa čitavu jednu večnost, a možda i duže od toga, sve dok mu se prsti sami od sebe ne rastvoriše a on tupo pade na strunjaču pred devojčine noge. SEZONA LOVA NA ZEČEVE Klub književnika, 0.

Nikada neću zaboraviti one zečeve kako se sami upetljavaju u mrežu i neprilike, umesto da se mirno podvuku i prođu ispod nje.

Selo je njeno u ravnici. Hiljadu dvesta duša, sami starci. Deca im dolaze za parastos. Uteraju kola u dvorište, pa ih njuše svinje i psi, a pilići se pod njih podvlače.

Matavulj, Simo - USKOK

Stoka biće zdrava, nâko se telad neće održati! Krtole, kupusa, duvana na pretek!... E, sad vidite i sami, polje je svud po srijedi čisto, a po okrajcima krvavo, dakle bićemo se s njekim, ali ne žestoko!

tako se ne razgubali, tako vam šljeme i sjeme ne poginulo, tako ne ispogibali sramotno, pokorite se odlukama koje ćete sami danas učiniti! Ko im se ne pokori, ko ih bude hotimično prestupao, dabogda postigle ga kletve koje izgovorih!

Svi ostali iz mađupnice razrediše se sami, po plemenima i brastvima. Nasta ispitivanje. Svaki i najmlađi imađaše pravo miješati se, ispravljati, dopunjavati, samo

Odatle ih četnici preniješe sami do njeguške granice, gdje stigoše oko dva časa po podne. Odatle posla Marko svoga sina Labuda u brastvo.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

Ta molim. (Opet se svi posade.) PROVODADžIJA: Pa kako ste mi? OTAC: Fala bogu! MATI: Baš pripovedam kako smo sami, a toliki posao. OTAC: E, šta ćemo!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Sastavljači izbora, skoro po pravilu, ne razlikuju dobro od lošeg. Oni sami lakše prihvataju i bolje razumeju ono što je deklarativno, površno i umetnički slabašno, pa im dečja moć zapažanja i

Ovu su problematiku vaspitači pojednostavili do nedozvoljenih granica, svejedno da li su sami sastavljali loše pesme, ili još gore preglede, udžbenike i priručnike.

Može se ohrabrivati smelost dečje pesme: u tom pogledu nadrealističko iskustvo dalo joj je neke pouke. Doduše, i sami nadrealisti su svojatali jednog velikog dečjeg pisca, Luisa Kerola, kao svog prethodnika: uticanje, dakle, nije teklo

Krzneni Konj objašnjava Plišanom Kuniću: Kad vas dete uistinu zavoli, tada i sami postajete stvarni. Tajnu života Plišanog Kunića čuva Dečak koji ga voli.

Zato su se navedeni stihovi, prvobitno pisani za odrasle, sami preselili u nju. POBUNA PETLIĆA I Zmajevo dete je dete čestite građanske sredine, čije je mesto u društvu sigurno,

V San i java hrabrog Koče najmirnija je, najuređenija Vučova dečja poema. Petlići su rastrzani, pomalo i sami uzbuđeni zbog prodora koji vrše.

U Na slovo, na slovo podsticaji za pesmu traže se u znacima; u Vukovoj azbuci opevani su sami ti znaci. Jedan Kerolov savremenik otkriva da je tvorac Alise voleo da zamišlja igru u kojoj bi se slova kretala po

Jedni mladi, drugi ne sasvim mladi, stizali smo sa svih strana, sami sebi nestvarni i nejasni, zaglušeni lomom koji se u društvu desio, zaslepljeni promenama koje su se oko nas zbivale,

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

SMRDIĆ: Pa zašto i ne publiciraju? ŽUTILOV: Jer su sami konzervativci po službama. ŠERBULIĆ: Treba i tužiti. ŽUTILOV: Treba s njima dole. ŠERBULIĆ: Tako je.

No ova lepa slava naša pala je kao žertva besomučne navale turske. GAVRILOVIĆ: Zbog nas sami i naše nesloge. LEPRŠIĆ: Srbin, koji je rođen za slobodu, ne hte biti robom, zato odluči preći u Madžarsku, na poziv

ZELENIĆKA: Ali, molim vas, ispitajte se sami; vi se neprestano teškate što ljudi ginu i što nam se sela pale. Nije li to očevidno protiv narodnosti?

ŽUTILOV: Dok oni dođu, ovde nas mogu sve istrebiti. ZELENIĆKA: Nek istrebe. S otim će se više sami sitrebiti. LEPRŠIĆ: Meni je svejedno; ako ne može biti srpsko, biće slavensko carstvo. 7.

Mađarone treba potući kao skotove. ŽUTILOV: Dosta smo od nji stradali. SMRDIĆ: Ja sam se više bojao nji nego sami Madžara. ŽUTILOV: A, oni su mnogo opasniji bili. ŠERBULIĆ: Da se svi popišu, pak da pošljemo Servijancima.

ŽUTILOV: Mađaron, da se zapiše. ŠERBULIĆ: A Minić je jedanput javno govorio da se sami bankroti i kojekakve protue načinili rodoljupcima. ŽUTILOV: Treba ga zabeležiti.

SMRDIĆ: Može li što gore biti od ovoga? LEPRŠIĆ: Kod nas može, jer i sami buntovnici dobijaju zaštitno pismo, i dobra koja smo im kao rebelima sekvestrirali ili prodali, treba da se vrate

SMRDIĆ: To smo odavno mogli znati. ŠERBULIĆ: Kaže da se jedno prošenije na cara potpisuje, u kome Srblji sami priznaju da nas je malo i da za nas nije vojvodina. SMRDIĆ: E, gledaj ti, šta kod nas neće biti! I Srblji to potpisuju!

Neka svi čuju! ŽUTILOV: Treba staviti u novine takve rodoljupce koji narodu viču da ustaje, a sami bi se poturčili. 8. ZELENIĆKA, PREĐAŠNjI ZELENIĆKA: Šta je to? Kakva je to vika?

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

naših starijih pisaca nisu se mogle naći nikakve slike; od nekojih najnovijih pisaca nisu unete slike zato što ih oni sami nisu hteli dati, ili ih nisu dali na vreme.

Originalnih sastava nema, sami prilozi nemaju književne vrednosti, ali ono što je karakteristično to je sama zamisao o pokretanju jednog ovakvog

One vojuju i pobježdavaju! One slavu blagopolučni naroda do sami zvezda podižu i preuzvišavaju.« PEDAGOG. — Dositej Obradović ne traži toliko istinu radi istine, u njegovim očima oka

Osnivači su bili, sem Sime Milutinovića, sve sami ugarski Srbi, među kojima Jovan St. Popović. Društvo, koje je bilo više jedna prosvetno-profesorska komisija no učeno

Sadu je radila jedna živa diletantska družina, čiji članovi su mahom bili đaci pravnici (»jurati«), od kojih su neki i sami počeli pisati pozorišne komade.

— Prođimo se već jedanput neumestnog upotrebljavanja mitologije, ako ne želimo da nam proizvodi naši na odeću od sami zakrpa razne boje i materije sastavljenu, naliče.

da niti koga valim ni kudim, niti da se čemu podsmijevam ni čudim, nego samo da kažem kako je bilo, pa čitatelji sami neka sude što je za valu, što li za kuđenje, što li je za čudo, što li za podsmije(h).

Sremac, Stevan - PROZA

bombardiranju Beograda, i o reparaciji državnog broda »Deligrada«, za koji su nam, kako je Jova čitao u nikim novinama, sami Englezi davali pet lađa i deset šlepova, ali naši nisu hteli ni da čuju za to.

To je valjda i uzrok bio što su se ljudi naoružali bolje nego drugih godina da je dočekaju i da joj odole, jer i sami praktikanti, taj lakomisleni rod, i oni se postarali pa joj smelo u oči gledaju u svojim dugačkim menčikovima koje su

što nikom niti dajete, niti od koga tražite potpis, vi što onako hoćete nad svakim da izreknete sud, e, recite mi sad sami, ali onako po duši recite: koji je taj smrtni kroz čije žile struji krv a ne surutka, ko bi ovom sirenskom glasu

Stavite se, molim vas, sami u gospodin-Pajin položaj i pomislite samo na onaj nežan simvol puslice, pa kaž’te, ali po duši: da l’ biste vi imali

Radičević, Branko - PESME

1843, 27. nov. AJDUK Kuća moja čarna gora, A postelja kamen ovi, Moja braća sve od skora, Ali sami sokolovi, S njima s' vinem s ove gore Kao munja na zlotvore.

Da nema ništa, oni sami vide, Ma opet svaki unapredak ide, Jer eto oće njina krvca mlada Da spomen dade svetu za svakada, Za pravdu kako

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Još su nekoliko puta kamarati zajedno odlazili kod Kečine Draginje, ali ni sami nisu bili načisto s tim koji od njih ide da zagleda i begeniše curu za sebe a koji je onaj sporedni, tek da se nađe

se otresa golema, prekrupna momčina, jedan od onih koje su, čini se, pravili u kupusnoj kaci pa ih ostavili da se sami kako znaju snalaze u ovome tijesnom svijetu. — Ko će, još ti pitaš?

— Jeste, strinu im njihovu, a poslije tri dana i sami se ošišali, dobrovoljno. — Samo su bombaše i mitraljesce ostavili neošišane.

Idu ćutke, prilično uredno, pa nekom, dolje u jarku, pade na um da bi to lako mogli da budu i sami Nijemci, neka njihova jedinica u povlačenju. — Nek su, vala, i oni, nek ih nosi đavo!

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

HASANAGA: Ništa on meni ne može. Dosta je da se granica malo uznemiri, pa da se begovi smire... ko bele lale! Sami će oni, izmeđ sebe, da ućutkaju Pintorovića, kad im zatreba! Pa i tog njegovog zeta! Važno je da ja obavljam posao.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Izbegavala si da ostanemo sami. Kao da osećaše neki strah od mene. Nestade našeg tepanja i milovanja. Seta se često spuštaše na tvoje čelo.

I nju on... oh!... — grcaše ti. — A zar nam je zlo mislila i govorila: „Nikolo, sinko, nemoj bre čedo tako! Vi ste sami, nikoga svoga nemate, a evo Gospod vam dade ovo pilence, ovoga crva... pa nemoj sinko!“... A on samo udri, psuj, viči.

Ja i Mita ostasmo sami. On beše opet oborio glavu, zaćutao i jednako se zabavljao onim neugodnim, bolesničkim, pred smrt, čišćenjem kose, lica.

A sami oni: majka mu, otac, Marika kao da su u dnu duše osećali da će im on skoro, brzo umreti, pa su zato kao bez glave trčka

A ovamo i sami, ne znajući zašto, jednako su čistili, spremali kuću kao za nekog gosta. I to strašnog, užasnog gosta. — Eh, bre Mile!

ali većinom sâm otac, onda mati mu, a posle njih on, tobože da jede što od njih ostane, a ovamo krišom, da on ne vidi, sami su mu probirali i ostavljali što je najlepše. A s njima zajedno bi sedao da jede kad je veliki praznik, Uskrs, Božić.

I kad je već bio veliki, momak, odelo su mu jednako oni sami naručivali. Istina, najbolje i najskuplje, ali ne pitajući ga.

Toliko je bio stidljiv. On je hteo da oni, otac mu i majka, sami pogode koju on voli, i tu da mu uzmu za ženu. I mati mu je, istina, za to dočula, saznala, ali se činila tome nevešta,

A to je baš njima i godilo, i zato su ga slušali. Čim ostasmo sami, Ariton, obzirući se, poče nešto da traži po svojim pojasima. Zatim brzo izvuče staklo s rakijom i podnese Miti.

Cela mahala i deo čaršije razleže se od njihove piske i zapevke. Prolaznici sami sebe pitaju i odgovaraju: — Umro?! Bog da ga prosti! I, krsteći se, žurno odlaze, da ne slušaju naricanje.

I teško njoj, ako bi čuli da ona nije kao što treba: sama s detetom kod kuće, već da izlazi, viđa se... Jer ni oni sami nisu joj dolazili, a kamo li drugi. II A ona, Anica, jedino se po toj svojoj braći i znala.

Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU

Slatka je uteha nadati se da ćedu naša imena živiti i mila našemu rodu biti za dobro koje smo mu učinili do oni(h) sami(h) dalekih(h) vremena kad se naše kosti u prah obrate.

srpske nebesni i božetveni oganj ko učeniju i k dobrodetelji bozžigavajući, i svet razuma čak do porsti(h) seljana i do sami(h) pastirski(h) koliba razširujući. U sadašnje srećno vreme zraci učenija i filosofije do tatarski(h) granica dosežu.

Kostić, Laza - PESME

grejte joj srce sred vatre vrele! vodite i te kaluđere stare, njezine verne, dobre čuvare, a oni drugi znaće već sami kako se greje na požarnih plami'. Samo Varnavu smestite lepo, od njega prvi da vidim pepô! Žurite momci, neka se sija!

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kad se mrak počne približivati, stanu oni jednako govoriti da treba đegod blizu vode zanoćiti, i sami se uplaše, jer su zaišli u neke opake planine; dođu jednome malom jezeru, tu reku noćiti; nalože vatru i što su imali

Tu se sad stanu oni bosti, i boli su se od ranog jutra do mrklog mraka, te ti bogme u sami već mrak Divonja prevari nekako jarca i baci ga sa Dragog Kamena, i jarac se sav raspane.

I tako misleći stigne najzad u ono carstvo i prisnije pred sami dvor carev. Vidi sve onako kako je ostavio, samo mu je otac mnogo ostario a tako i sluge pa i maćeha, a njena se kći

se upute k onome dimu, kad li se stuče s onim te po gori tražijahu jasenov ražanj, i pomisle da su oni zeca uhvatili i sami pojeli, te zaviču na njih: — Kamo zec, more bre?

Jedna između vaših žena ukrala je pare, jer i sami znate da drugi niko ne ulazi u moju sobu. Tada sinovi dozovu žene, te će najstariji zapitati svoju da nije uzela

Već evo vam ovi novci, za vas sam ih i uštedio, a eto sami vidite, da mi je nužda ženiti se. Tad mu se sinovi zastide i odmah ga ožene.

Ubirali smo cvetove isključivo iz originala, tj. iz dela koja su sami skupljači objavili, ili zbornika i časopisa gde je pripovetka prvi put bila štampana; u slučajevima kad je skupljač više

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Zato uzmite na um. ISAJLO: Nemajte brige, g. doktor, kao da ga sami čuvate. DOKTOR (Manojlu): Povtoravaj često i upisuj u knjigama mudrost koju sam ti raščlenio, pa ćeš doći do 24

MANOJLO: To su morali biti veliki glupaci. DOKTOR: Zašto? MANOJLO: Kad nisu umeli sami misliti, nego po drugima. DOKTOR: Ačeća oštroumija nemaju mesta kod čoveka željnog za nauke.

vaš razum, pak iskočivši napolje, najedanput ga proguta i potom odma počne biti tako učtiv i pronicatelan, da su se i sami siđeni s pameti čudili. DOKTOR: To mi je milo, ali ja bez razuma ne mogu da budem.

MARKO: Pak? Pajaci su znameniti ljudi. Njima se dive prostaci; i deca s takovom vikom za njima trče, da i sami pametni ljudi, vnimanije svoje na nji obraćaju. Svet počiva na opseni, pak se i pametni ljudi mogu opsenom prevariti.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

PELA: Šta je tebi, devojko? PERSIDA: Ah! Sami ste se morali truditi obući se; ali ja molim, milostiva gospoja, vi ste mogli zvoniti.

Meni kaže dragi Stevo. PERSIDA: Meni kaže Perso dušo. TRIFIĆ: Je l’ to istina što vi govorite? STEVAN: Vi ćete se sami uveriti. TRIFIĆ (Persidi): Je li obućena? STEVAN: O, i izvezla se već. TRIFIĆ: Tako rano?

Lalić, Ivan V. - PISMO

spori pokret zodijaka Nad ravnim krovom, glasove u tami Što boji prostor između dva znaka; Najbliži svetu onda kad smo sami, Kad duša sveta šapuće iz mraka, Učimo mudrost druženja s tišinom — I ljubav naša stari kao vino. (25—27.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Mislim, gledate pravo u oči čoveku i čini se da ga stvarno slušate. Drugi su uglavnom zaokupljeni sami sobom. Ne masiram vas? Znate, večeras mi je noć od brbljanja. Bez veze.

A recite i sami, ima li šta lepše od tegli, onako lepo poređanih, a unutra krastavčići, papričice, zeleni paradajz i sve ostalo što uz

710 stopa. Kažu da je to najviša planina u Africi. Njen zapadni vrh Masai nazivaju — Božja Kuća. Uz sami zapadni vrh nalazi se sasušena i smrznuta lešina jednog leoparda.

Mislim, niko ih ne bije po ušima da se sami uvaljuju u to. Učite tako da mi imamo najviše planine, najviše bakra, najbrže reke, najlepše more, najveće količine

I da znate, nije mi uopšte zbog kuće, više mi je zbog dede. Toliko! Dakle, draga maturska komisijo, kako ste i sami mogli da se uverite, život rođenih Beograđanki nije tako jednostavna tema kao, na primer, „Teško stanje seljaka u

Gledaćete se tako svakog jutra u ogledalu, a nećete se više prepoznavati, i kazaćete sami sebi: „Otkud vi u vagonu Li?“ Zvaće vas: matora, tetka, kevo, stara, groblje...

Ne znate? To vam je prava generacija kokakoličara! Bogami! Kad ih čovek posmatra sa strane, učini mu se da su to sve sami goli košarkaši! A ovamo — kloparoši žvakaćih guma! Trube! Mame ih oblače za školu.

Kao da su oni zaslužni što su im se roditelji uspeli da ubace u sami centar? U poslednje vreme nabacili su i nekakve kućice po planinama i okolo reka, pa u subotu, puni sebe, kažu „da idu

kao da nekog čeka a onda nastavljao da čita, okružen gomilom stripova, zabavnika i ilustrovanih časopisa koji su se sami od sebe prelistavali na vetru.

To nam dođe nekako potpuno normalno, oću da kažem. Pa se i sami strani glumci toliko zaprepaste i ukenjaju od naše pasivnosti i naviknutosti na stalne hepeninge da zbrišu odmah posle

mesta i brišu pojedine pasuse u govorima koji im pišu njihovi potčinjeni, samo zato da opravdaju svoje postojanje, jer sami ne umeju ništa da rade.

potoka, pa kroz visoku travu, pa prekobrdavrbamrda, pa kroz cveće i te fazone, sve dok se ona devojčica jedanput, pred sami kraj te priče nije zaustaviia i upitala vevericu: — Pa dobro, veverice, zašto me neprestano pratiš?

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

MITA: Ja nisam mode ljubitelj. ALEKSA: Šta? Ceo svet trči za modom: devojke, žene, momci, bogati, siromasi, sami filozofi; i ti jedan oćeš da budeš osim sveta! To je sramota! MITA: Mani se sramote gdi krče creva.

Neradeni mogu biti lasno kod velikog bogatstva i toliki mašina. Šta ćete više: u gostilnici zovomoj Kod hineskog cara sami se pilići zakolju, sami očupaju, očiste, nataknu se na ražanj, ispeku se, i donesu gostima, pak i tu jošt sami se

Šta ćete više: u gostilnici zovomoj Kod hineskog cara sami se pilići zakolju, sami očupaju, očiste, nataknu se na ražanj, ispeku se, i donesu gostima, pak i tu jošt sami se istrandžiraju, da se gosti ne

cara sami se pilići zakolju, sami očupaju, očiste, nataknu se na ražanj, ispeku se, i donesu gostima, pak i tu jošt sami se istrandžiraju, da se gosti ne trude. JELICA: Um Gotteѕwіllen, gospodin baron, kako to može biti?

Zaista, od prijatnog mora uvek nešto prijatno proizići. Ja, kako sam ljubitelj testa, to ćete mi morati sami, ne smatrajući na dve-tri sluškinje, po jedanput na nedelju mesiti. JELICA: Ah! Kad bi to vreme skorije došlo!

Marko: Pak šta ste vidili u Mesecu? Mita: A šta se ne daje tu viditi: sokaci od sami kobasica načinjeni, zidovi od leda, ljudi s jednom nogom, veliki od pedalj i po.

kao što sam čuo, od sviju najveća; jer mi, bedinteri, nismo mlogo pazili šta nam rade gospoda na balu, nego smo se i sami unterhaltovali, i baš dobro. Izgubio sam jedan kamen što sam odunud ukrao; takvog kamena nema ovde na zemlji.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

A blizu kuće, pod prozor sami, neznanac neki vješto se skrio. Koga li svjetlo Mačkovo mami i ko bi noćni uhoda bio?

Izmlatiću ga, al drugi put.“ — To reče baka i baci prut. II U dvore stare, pred sami mrak, ubaci Sunce poslednji zrak i tiho reče: „Ustaj, Mjeseče!

A kad je baka na smrti bila, reče im tužno: „Eh, sirotani, ostaste sami, dječice mila, ko da vas pazi, ko da vas hrani?! Eh, kad bi našli čarobni kraj, Crvenog Vrapca zavičaj!

Išao Ćosa po mrkloj tami čitave noći i nije stao, i s praznom torbom, u osvit sami, pred svojim pragom umoran pao. Čuju se vrapci, javlja se dan, a Ćosu hvata duboki san.

Ovo je vile vodene kraj. Obali drugoj nad samom vodom jabuka raste sa zlatnim plodom, žari se, blista, dragulji sami, putnika tužnog u propast mami. I ja, i mačak, i kum sa bradom čarobno voće gledasmo kradom.

Plavi se nebo ko šator sveden, odjuri zima na sever leden, a navrh gore, u sami mrak, sinu još jednom čudnovati zrak: ostatak snega, bleštav i beo, putnice zime poderan veo.

Žuriš se, tata? Šta li nam nosi gvozdeni konjic tvoj? — Pogledaj, sinko, pokloni sami! Vozim neviđen broj! Rudari šalju iz crnog okna poklon za snežne dane. Dajemo, kažu, ugljeno brdo za naše mališane!

LIJIN OGLAS U gustoj travi nadomak reke, kraj neke staze uske, našla sam sinoć, u sami suton, pero gospođe Guske. Neka se Guska u šumu svrati da joj ga tetka vrati.

“ Petoga dana poštari zvone, valjda ih sami đavoli gone. „Evo dečaka iz Arizone!“ U pismu vele: „Delijo mila, šaljemo divnog dečaka Bila s Divljeg zapada.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

O mahni se, momče, tako lude želje, Tužna su mi polja i dvorane velje, Kad se u njih sami uselio jad; Tek što zora sinu sa istoka rana, I zapeva slavuj u susreće dana, Junak ih je jedan pohodio mlad.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Noći dugačke želimo i šume duboke gde ima vida i bez očiju. Da pevamo i da se sami sebe sećamo, drugi su nas zaboravili. I zakon trajnog srca neka vlada kraj srušenoga grada.

Zašto od naše radosne vere prave nešto tmurno i strogo, nizašta lepo ne haju, svakom dokazuju da nije pravi, a sami se ne kaju. Pa i mene su izveli iz takta ti gadovi lepljivi ko grobljanske bube!

Rekoše knjige: potonje je vreme, eto se pogubi knez, a vaskrsava ubog Lazar, i oba ista: raste im moć da sami sebe poseju ko seme.

što se ukazuju čas u plodnosti, čas u pustoši, čas u onom što su nam drugi ostavili, čas u lepoti koju odjednom i sami možemo da stvaramo. Nema više našeg, ni tuđeg; teku suze pokajanja.

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

(najpre proviri kroz vrata, pa kad vidi i uveri se da je advokat sam, izlazi): Baš, jedva sam čekao da ostanete sami. Imam važan razgovor sa vama. ADVOKAT: Utoliko bolje, jer i ja imam sa vama važan razgovor. AGATON: E, to mi je milo.

Zapeo on kako nemamo pravo. Veli: „Drugo je to, gospodine Agatone, da ste se vi sami uselili, ali cela familija?” TRIFUN: Pa sad već ostavi to što je on tebi kazao, nego šta si ti njemu kazao!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Moj se otac naljuti: — Vi ste žene zloslutnice. Šta plačeš?... Nismo ja i ti sami. Stotine hiljada roditelja ispraćaju sutra svoju decu. Razgovor se onda preneo na Francuze, Ruse, Engleze...

silne kaiševe, da pronađu kraj uzdama i zaprežnicama, gurali se između konja, onda podizali kamute, kroz koje su konji sami provlačili glave. Samo se zelenac „Eskilo“, rudni konj, uzjogunio, pa izdigao glavu i maše okolo kamuta.

Svi napuštaju svoje domove pred najezdom neprijatelja, i žene, polazeći u bežaniju, nariču. Ni sami ne znaju kuda će.

Trenuci su očajno dugi. Ostavljeni onako sami, a izloženi otvoreno, pešaci se grčevito brane. Ali ne odstupaju. Pobauljke ili u skokovima pritrčavaju nekome kamenu,

Sunce upeklo, a umor stigao. Vozari sjahuju da ne bi zamarali konje, a i da ne bi zaspali i sami. Narednik Milutin sedi na topovskom prednjaku, vezan kaišem, presamitio se preko ograde, opustio ruke, a glava mu

Vojnici ipak, pronađu ponešto, sami, onako uzgred. „Sapletu“ se nekako preko plota, ili „zanemoćaju“, pa ulete u prvo dvorište.

Narediše da se konji nahrane. O ljudima i ne misle. Ali iskustvo poslednjih dana naučilo je vojnike da pripremaju sami rezervnu hranu. Uostalom, Mačva je bogata, a kukuruzi su sazreli, te vojnici lože vatrice i peku klipove...

i pred ovim krstom i smirenom molitvom, ljudi kao da polažu računa sami sebi i nevoljno im se nameće misao: zašto... zašto?

pa šta bude. Kroz jednu bočnu seosku ulicu vidimo kako naši pešaci, pognuti, u skokovima odmiču... Sami smo išli drumom. Ugledasmo i bateriju. Nad njom prašte neprijateljski šrapneli, ali baterija i dale dejstvuje...

Pešadija je verovatno zaobišla selo da bi izbegla ubistvenu vatru neprijateljske artiljerije, i mi smo sada prepušteni sami sebi. Ne tiče nas se više pozadina, već branimo mesto na kome smo i, preko ovih topova, živote naše.

Ratno iskustvo ih je naučilo da procenjuju situaciju sami, i ti stari vojnici, preplanula lica i žuljevitih ruku, znaju za sve one strašne posledice kada baterija ćuti.

U ratu ima srećnih doživljaja, ali i teških trenutaka. Vi i sami uviđate da smo trenutno zapali u mučan položaj, ali možemo se tešiti da smo imali i strašnijih iskušenja, pa smo,

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

»Ovako... nezgodno: sami oboje !« Posle stade da misli o školskom odboru I oseti da ga obu zima njegova obična bojažljivost.

»Međutim ima dosta mesta gde sami seljani mole za nova odeljenja i sami rado dovode decu u školu, to sam slušala. Pa što je ovde ovako ?

»Međutim ima dosta mesta gde sami seljani mole za nova odeljenja i sami rado dovode decu u školu, to sam slušala. Pa što je ovde ovako ?

Beše im žao da ostanu svako za sebe sami, pa iđahu zajedno ne znajući kud će; ućutaše i svako mišljaše za sebe... »I otkud je baš tako težak život?

« — Ostadoše njih dvoje sami. Ovaj kresa okom, kresa, dok se Bogosav seti pa ode. I ja se sklonih, bratiću, od zla. Ne znaš ti kakva je ovo sila u

Posle podne ranije... Kad ostadoše sami u školi, pisar priđe k stolu i metnu na nj neke akte, razvi ih i obrte se Gojku. — Jeste li vi ovo pisali?

I Gojko iziđe u hodnik, pa pogledavši Ljubicu prezrivo, dobaci joj: — Sad i sami jamačno uviđate, da sam imao prava brinuti se o svetinji škole. Ljubica planu.

Vlajko i Ljubica ostadoše sami u sobi. Čim iziđoše njih dvojica iz dvorišta, Ljubica mu se baci na grudi, obgrli ga i steže grčevito, drhćući sva i

Kaži da hoćeš, pa da se krenemo odmah... Neka ovo sve nek ostane, što će nam!... Mi ćemo biti sami, i onda nam neće ništa trebati... Ja ću tebe kao malo detence... sve ću te ovako na rukama, eto baš ovako...

Zadrugu ste, čujem, otvorili, pa šta sad imaš tamo ?... Predaj im sad, pa neka rade sami. — Ne volim to kad mi se žena meša u moje poslove, odgovori Vlajko odsečno.

Obuze je strah, htede ustati, ali ne učini to, da ne bi tim ukazala veliku pažnju Bogosavu. — Vi sami... čekate učitelja ?... The, šta ćete.. mora se!... A ja baš to gledam onogaj... svaki dan, pa... pa mi baš, ovaj...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

zdrobiti; osetiti se žalosnim, pokajati se salaš - poljsko imanje izvan sela samotvori (dvori samotvori) - koji su se sami stvorili samur-kapa - kapa od samurovine, od krzna kune zvane “samur“ sevdisati - voleti, ljubiti, milovati sedžade

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

ali se plašim da više nije zgodno da probate ovde... VASILIJE: Sami ste rekli da možemo! SIMKA: Znam, rekla sam...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Princ mi pruža ruku, ali dodaje, jetko, da ne zna ni ko me je poslao, ni zašto sam došao. Oni i sami umeju da zarobljenike saslušavaju, a znaju i talijanski, dobro.

Sa zastavom na čelu gomile, studenti su, sami, pojurili na žandarme, koji su nastupali. Do sudara je došlo na raskršću, kod hotela „London“.

među uzrocima za to, pakosno, uzeo i ovaj: do danas Amerika može izložiti bolju kolekciju njihovih modernih, nego oni sami. Sezanove izložbe, još nemaju neprolaznu moć onih lepih stvari o kojima se više ne govori.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Kad je seljak doterao kravu blizu, pod sami rit, đavo pogleda i prekide posao. Seljak je molio Boga da mu pričuva kravu dok se on ne vrati, pa ode nekim poslom

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

” Molim vas, gospodine, recite sami, otkuda ja smem uludo bacati državnih osam stotina dinara? — završi ministar i s raširenim rukama očekivaše od mene

sve prepone, i zadovoljni punim narodnim poverenjem, prirediše svečanu drugarsku večeru da se uz čašu vina, u veselju, I sami odmore od teških briga oko uređenja zemlje.

boli zavičaj; mnoge od žena glasno nariču i opraštaju se sa umrlima, kojima grobove ostavljaju; ludi se otimaju da se sami ne bi raznežili, i viču: „Dobro, hoćete li da i dalje gladujemo u ovom prokletom kraju i da živimo po ovim udžericama?

” A i oni bi sami čisto hteli da ceo taj prokleti kraj i one bedne kućice ponesu, da se može kako, sobom. Graja i galama kao u svakoj

Niko neće da čuje za ubeđenje, i uzeše dokazivati kako je to glasanje slučajno tako ispalo, i da se i oni sami čude kako se to desilo kad, u stvari, niko nije tako mislio.

Eto, sad vidite kako sam krasan čovek, koji se baš ništa ne razlikuje od ostalih valjanih građana, pa ćete se i sami čuditi otkud baš meni u snu da dođu strašne i glupe stvari na um. Toga dana mi se nije ništa neobično desilo.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Posle dođe drugi, iz druge partije, mi i njemu činimo po volji: stari časnici odmah sami istupaju, a na njihova mesta dolaze drugi, za koje se zna da su kapetanu dobri.

No Kaja i Jula?... Ta vi i sami znate, dragi čitaoci, šta su one osećale. Kao mornari, koje su nekoliko meseci bacali vali po pučini morskoj kad

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

JEVREM (više sebi): Pametni, brate, ti novinari. Pišu, čitaju i razumeju sami sebe. (Glasno.) Kakav beše naslov tome članku? DANICA (čita): „Reč-dve uoči izbora”. JEVREM: Pa to, dabome!

Uostalom, čak i kad bi drukčiji naslov bio, znamo mi i sami da su skoro izbori, ne mora To kroz novine da nam se kaže. A, deder, ovaj, prevrni unutra. DANICA (otvori novine).

Klanjam se! (Odlazi.) IVKOVIĆ: Doviđenja, gospođice! VII JEVREM, IVKOVIĆ JEVREM (pošto su ostali sami): A ovaj... šta sam ono hteo da te pitam, gospodine Ivkoviću? A, tako. A... ideš li malo u Beograd, a?

JEVREM: Nemoj, brate, ni da mi kažeš. Ne volim ni da mi se kaže: krv. Najbolje je ja i ti, ovako kad smo sami, i da ne razgovaramo o politici; mi smo familija kad smo sami... IVKOVIĆ: Pa da... ali... dođe, vidite, tako reč.

Najbolje je ja i ti, ovako kad smo sami, i da ne razgovaramo o politici; mi smo familija kad smo sami... IVKOVIĆ: Pa da... ali... dođe, vidite, tako reč. JEVREM: Zato, vidiš, mi ne treba nikad da smo sami. (Na vratima.

IVKOVIĆ: Pa da... ali... dođe, vidite, tako reč. JEVREM: Zato, vidiš, mi ne treba nikad da smo sami. (Na vratima.) Danice! (Ivkoviću.) Bolje da nismo sami. (Na vratima.) Danice!

JEVREM: Zato, vidiš, mi ne treba nikad da smo sami. (Na vratima.) Danice! (Ivkoviću.) Bolje da nismo sami. (Na vratima.) Danice! IX DANICA, PREĐAŠNjI DANICA (iznenađena): A, to je lepo, tako ste se brzo vratili.

Eto, kažite sami! JEVREM: Gle sad! Na šta pa ona računa! Pa zar, bre, dajem pare, pa dajem nameštaj, pa dajem devojku; pa sad još i

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Tako ga jednako besposlena omladina dirala, dok se čovek ne odbi od mehane, pa neće u nju da ga, vala, baš i sami predsednik pozove. A ima još i drugih slika. Jedna baš vrlo žalostiva.

Ni umor, ni pretnja, ni sila, ni vreme koje kruni i rubi misirske piramide, pa ni sama smrt, ni sami grob! I nad grobom njegovim svetleće te reči kao duša pravednikova i docnijim pokolenjima biće grob njegov, verovao je

Mića veli da on zna šta je muka i nevolja, i zato uvek nosi uza se makaze i klešta za silavom. A i sami seljaci, čim bi tako nešto u selu zatrebalo, odmah poviču: »Pošlji po Miću »Oficira«, pa ne beri brigu: taj sve zna!

Sedamnaesti se veličanstveno i suvereno uzdigao nad Osmim i zasenio ga«. E, ovo znam da ne razumete, čitaoci, a sami ste krivi, jer je jasno kao dan, — samo dok vam kažem.

Niste usamljeni! Uz vas je sve što je napredno i slobodoumno! Smelima pripada svet! veli istorija. Niste sami! Sećate se vazda da imate braće svoje i s ove strane okeana u Prudelju, Sreza kačerskog, Okruga rudničkog, koji vam iz

— Braćo učitelji, jedini napredni elementi i jedini prijatelji narodni! Smemo li mi biti ravnodušni!? Mi, koji smo i sami ponikli iz slobode?!

! More, negda su se narodni borci kao Hus, Savanarola i drugi, sami spaljivali za ideju i za načela, — a ti danas nećeš ni jedno bure da zapališ za ideju!! Bruka!

jer inače bi se još mogao kao onaj stari poganik, onaj presrećni tiranin iz Samosa, Polikrat, poplašiti da mu i sami bogovi ne pozavide na tolikom obilju sreće! A ovako, — taman kako treba!

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Pogleda me odozdo, iskosa: — Kad već nemaš pametnija posla, I pošto smo sami, i udvoje, Reći ću ti osećanje svoje...

Šuma kad hukne, njeni uzdasi Sami u sebe ko da utonu. Sve traje preko svog opsega, Il sni u nekom tankom hladu. Kukurek drhti.

Ćute, u vlažnoj tami. Vazda sami. Da l sami? Ne. Svaki kupušnjak ima Po zeca u gostima. Izroni katkada, plav, Iz magluština mutnih Kupušnjak — širok

Ćute, u vlažnoj tami. Vazda sami. Da l sami? Ne. Svaki kupušnjak ima Po zeca u gostima. Izroni katkada, plav, Iz magluština mutnih Kupušnjak — širok splav, I

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Nju su oni testamentom, u obliku legata, ostavili jednoj naučnoj ustanovi, koju su oni sami još za života osnovali i koja je nosila naziv »Fondacija Karlzberg».

i to u toliko jače u koliko je dubina veća, već se i razlaže na raznobojne zrake iz kojih je sastavljena i koji i sami budu na isti način apsorpcijom slabljeni silazeći u dubine, ali svaka boja sa drugom brzinom slabljenja.

Morali smo se mi sami odlučiti da to uradimo i da primimo udare koji nisu bili baš mnogo prijatni. Udari su ipak bili jači od onih što se

neobično bogat ribom, a naročito belim tunjevima i delfinima. Loveći i sami u blizini toga bogatog ribolovnog mesta, mi smo se na njemu naročito zadržali da posmatramo veliki lov tunjeva.

Rakić, Milan - PESME

I tako kraj cveća ostaćemo sami... — Proliće se tada, kao bujne kiše, Stidljivi šapati u blaženoj tami, I reči iz kojih proleće miriše...

Dođi! Čas je kucn̓o! Ko u srećne dane Poći ćemo sami iz dosadnog grada, Poći ćemo sami u pitome strane, Daleko od ljudi, daleko od jada.

Dođi! Čas je kucn̓o! Ko u srećne dane Poći ćemo sami iz dosadnog grada, Poći ćemo sami u pitome strane, Daleko od ljudi, daleko od jada.

Noć se hvata. Nečujno proleću zadocnela jata. A mi, kao dvoje siročadi, sami, U svežoj tišini prirode i noći Osećamo jasno, sa tugom i stravom, Da u našoj duši nema više moći, Da ustrepti silno

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

život, život na ulici, po komšiluku i čaršiji, trgovini, prodaji, ne samo da je bio daleko od njih, nego su se i oni sami sve više trudili da bude što dalje od njih.

Ali neka! Neka ostane ovde! Predomisli se on i odmahnu joj rukom da ide. Mogu i oni tamo sami za nekoliko dana! Završi kao sam za sebe. Ona ode. Ubrzo Arsa donese postelju. Ali već beše dan. Svanulo se sasvim.

Dakle jednom već i to se i sa njom svrši, i da su oni sami Boga molili, pa ne bi im tako ispalo za rukom da se ona ovako uda, u takvu seljačku kuću i za takvog mladoženju, još

Otuda, ispod hladnjaka, što god je dan više odlazio, svet se sa okolnih zidova sklanjao a oni sve više ostajali sami, sve jače, sve bešnje počinju da preovlađuju samo njihne selačke svirke i pesme.

Ali nije se moglo više Počelo se već da izluđuje. Počeli | da se međ sobom tuku i od besa sami sebi seku ruke, noge, tako da su morali, vučeni ženama, odlaziti kroz kapidžike čak i preskačući preko zidova.

Jer, što su više gosti odlazili, ona i on, svekar, sve više su ostajali sami. I što je najgore, nije je bilo strah što ne zna šta će biti — znala je šta je čeka — nego stoga što sa sobom još nije

Pandurović, Sima - PESME

konce što nas vežu Za prostor, vreme, tonove i boje, — Lance života što zveče i stežu, – Jer mi smo, možda, sami tako hteli, Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.

jutra, I nebo još bilo puno bledih zvezda, Kad smo iz svoga svijenoga gnezda Pošli u život od danas do sutra. Sami, u kutu teškog, crnog vlaka.

je samo ružna ljudska ljaga, I teror života, i ostatak zála, A dostojan kraj im zaborav i vlaga, U kojoj će biti sami, sasvim sami, Bez zlurada smeha, ili suze naše, U širokoj, večnoj i svemoćnoj tami, Koja je dobra, a koje se plaše.

ružna ljudska ljaga, I teror života, i ostatak zála, A dostojan kraj im zaborav i vlaga, U kojoj će biti sami, sasvim sami, Bez zlurada smeha, ili suze naše, U širokoj, večnoj i svemoćnoj tami, Koja je dobra, a koje se plaše.

miliona, Ja osetim mržnju na gorde i jake; I živim u društvu onih što su znali Živeti bez glasa, bez slave, i sami, Voleli sve lepo, trpeli i pali Skriveni u večnog zaborava tami.

I ne stvorimo l’ ništa sami sobom, Završićemo bar jad ovih dana: Bićemo, ipak, temelj svojim grobom Novom životu, bez današnjih ména, Boljem

Zvezde stoje. Ni dah poći nije pirn’o. Ti ne moraš, kao mati, U toj tami Bditi, znati Da smo sami, da smo sami. Jer se negde boj sad bije, Puške prašte, Krv se lije Za lovore slave tašte.

Zvezde stoje. Ni dah poći nije pirn’o. Ti ne moraš, kao mati, U toj tami Bditi, znati Da smo sami, da smo sami. Jer se negde boj sad bije, Puške prašte, Krv se lije Za lovore slave tašte.

samoće i bede Života u društvu, života bez boje, Zar, draga moja, jedino ne vrede Časovi kad smo bivali nas dvoje Sami, pod nebom il’ međ četir zida, Predani uvek voljno jedno drugom, Predani bez greha, bez sumnje i stida, Srećni u

drvi gadni Raznositi mirno u memljivoj tami: — Jer šta ćemo, najzad, kad smo tako jadni Da ni do groba ne možemo sami!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ Zapovjednik i časnici pošto vidješe, počeše se smijati; naredio vojsci da siđe pa i oni odoše. Kotorani ostaše sami na bedemu. Debele verige zabrujaše te most sa velikom lupnjavom pade.

si ti samohran i inokosan, bastalo bi tebe i osvetiti se krvnicima, te zamijeniti one sokolove (a zamijenili su se i sami i još kako!) i junačke jade prebroditi, a kamoli — pogledaj!

Smiješan je taj pridjev i po sebi kad se primijeni na Cuce i Bjelice koji su sami — greben. „Ajte ne zasmijavajte me, no ulazite!“ reče đakon Ivo, tobož oštro.

Ljudi i žene iz susjedstva, digoše se jedno za drugijem i odoše. „Šta misliš?“ upita serdar vidara kad ostadoše sami. „Bogami, dosta rđavo. Rana se počela zatvarati a iznemogao je jako... Neka još malo počine pa ćemo...

„Lako ćemo za to!“ reče Markiša i ode. I ona trojica, oprostivši se s vidarem otidoše. Do noći ostaše njih dvoje sami kraj ranjenika. Vidar je ispijao lulu za lulom, sjedeći pred kućom. Stana je gotovila večeru.

A to vješto i predumljeno, kao što treba i što liči Gospodaru zemlje. Ljudi su mu odgovarali, pitali ga, povijedali i sami nešto, a to sve tanko i umjereno, kao što već umiju Crnogorci. I Cuca je bio na gumnu.

podnijeti pogled jedno drugoga, a to im se nije dotle događalo; zašto baš da crvene, Bog ti ga zna, ne bi ti ni oni sami umjeli odgovoriti na to. Čudnovato! Nakon nekoliko trenutaka opet im se pogledi sudariše.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

). Pojedini govorni izrazi jasni su sami po sebi, ali mnoge od njih tek potpuno i pravilno shvatamo uz potreban komentar, kad se objasni: ko ih, kad, kome i u

U njemu je sva draž odgonetanja, pa i korist, naročito u slučajevima „kad ih zadavač ne otkrije, nego navodi pogađače da sami nađu, kazujući im mesto gde se ona u zagoneci sakrivena stvar nalazi, ili korist ili štetu od one stvari, ili drugo

— Muka uči pameti. — Šuplju glavu vetar nosi. O NAUCI — Nauka je jedna muka, a oduka dvije. — Učeći drugoga i sami sebe učimo. — Bez muke nema nauke. — Primer je najbolji učitelj. — Niko se nije naučen rodio. — Mlado se drvo savija.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

otac narekao, ali ako bi se prepali, a ti izvadi ovaj nož i put sunca okreni da se obasja livada, onda će ti svi konji sami doći i kao jagnjad padnuti pred tobom, te ćeš ih tako pohvatati i sa sobom dovesti.

” I tako otide, kad dođe kući sa sandukom i otvori ga, a to u njemu sve sami dukati! Kad maćija to vidi ona odmah otera i svoju kćer da donese sanduk dukata.

Kad se mrak počne približavati, stanu oni jednako govoriti da treba đegođ blizu vode zanoćiti, i sami se uplaše, jer su zaišli u neke opake planine; dođu jednome malom jezeru, tu reku noćiti; nalože vatru i što su imali

Začude se sluge pa i sami carev sin, te naredi da se treći dan treći objed pripravi, n postavi straže da vide kroz vrata ko to radi.

Sjutradan u jutru digle se sve ostale sluge, čeljad od kuće, pa i sami gospodar, a novoga našeg najemnika nema, dok okolo samoga podna ide gospodar rasrđen da ga zove, kucne mu na vrata đe

Sveti Sava - SABRANA DELA

I ovde sami sebe da ne ističemo iznad drugih i taštim se preuznosimo, jer to pripada sujetnoj slavi, a Bogu je mrsko.

(Ps. 7, 9) A ovo od vas sud ispitivanja da bude. Ako li nekako u vašoj ljudskoj prirodi ne možete rasuditi sami sebi sagrešenja u sebi, pritecimo ka drugome, koji nam može rasuditi zle običaje, koji nam stvaraju pogubu duši.

O, vi, dakle, teško zlom i pogibeljnom, pre suda zlo izabraste, i naneste toliku štetu ne toliko njemu, nego i sami sebi, a sa vama i drugima, a kao onom i samima sebi pogibelj sa njim pokazavši!

“ Da, ovoga radi izvolite i sami u sebi rasuđivati smirujući se, protivoslovlja ne dajući. GLAVA 17 O pouci igumana bratiji i o ispovedanju Savetujem,

Ako li bi neki sami bili u ćelijama, da o tome odluči iguman i da zna život njihov. GLAVA 27 Kako treba davati odeću i obuću Treba dalje

u Gospodu jerejima samim ili đakonima, da na svakoj liturgiji spominju u pomenicima one koji su upisani, kako sami ne bi nosili greh njihov zato što ih nisu spominjali i izostavljali. A rečeno je i o ovom podobno.

A nage i bose odevati i obuvati starom vašom odećom i obućom, što nećete vi sami davati, jer to ne dozvoljavamo, nego iguman.

tako i ovi bogoljubivi i čestiti sinovi njegovi sa svom državom primiše ga, radošću radujući se i veseljem veseleći se, sami noseći prečasno telo oca svoga, i položiše ga sa velikom počašću u ovoj svetoj crkvi, u određeni mu grob, koji beše

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

(Izlazi) MILE: Kod njega ulazim bez lektimacije! Njemu je astal prepun telefona, pa artije, sve sami materijali, i to umnoženi, šapirografisani!

CMILjA: Dobio dvosoban stan, sa pogledom! Nameštaj sve sami mahagonijum! MILE: Gole mu ženske na astalu, na polici, na otomanima, po ormanima, na radiju, po fijokama!

A, kad vas boli, kukumavčite, bogoradite, kumite, đavolu dušu, samo da prestane! Dokazi! Sami ne možete da izdržite svoje dokaze! A što se niste bunili kad vas je bolelo?

Stanković, Borisav - JOVČA

SOFIJA (pridrži mu konja da siđe, saginje mu se ruci, koju on otrže). PRIJATELjI (skidaju se sami s konja, predaju ih svojim momcima s fenjerima, koji prihvate i Jovčinog konja, i vode ih levo, kroz voće).

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Vreme mladosti, u kom krv naša vri i misli neprestano lete, ne dopušta nam dosta postojanstva da se sami sa sobom zabavljamo i da od sebe daleko ne odlazimo. Zlatni sovet „poznaj sebe” vrlo se kasno prima.

s vremenom dobronaravni i pošteni ljudi, roditeljem pokorni i poslušni, ljudma s kojima živu mili i dragi, otečestvu i sami sebi polezni i blagopotrebni.

I, zaist[a], iz toga se po višoj časti rađaju nesloga, nemir, mrženje, vražba i svađa, poneže ne poznajemo kako valja ni sami sebe ni druge.

O, koliko bi svi ljudi na zemlji s[a] strane božije blagopolučni mogli biti kad ne bi sami svoje zlopolučije uzrokovali, misleći i živeći nakrivo!

Zato, kako sam obeštao, namah pri ovoj prilici neću izostaviti roditeljem napomenuti da se staraju sami sa svojim povotkom deci svojej u vreme mladosti nji[h]ove dobar priklad dati.

To govoreći, ja i[h] ne osuđujem; toga se ni oni sami n[e] odriču. No tebi kažem da je prava svetinja da mlađi starijega sluša, da se deca svoji[h] roditelja ne od|riču, kako

Koliko puta najiskusniji ljudi drugojačije misle danas negoli juče? I sami se čude kakve su pameti bili do lane! O, koliko smo neradivi u istraživanju istine!

O, koliko smo neradivi u istraživanju istine! Zlato kad uzmemo u ruke, nije nam dosta da nam ko kaže da je zlato, no sami razmatramo ima li u sebi znake pravoga zlata: je li teško i savija li se kao čisto zlato.

Što god duh sveti jedanput uzakoni i ustanovi, to mora vo vek’ veka nepokolebimo i sveto ostati. Ljudi čestokrat sami sebi protivoreče i protivuzakonovljavaju, jer su ljudi | podložni pogreškam; a duh božji, večna istina, bezgrešni i

Ovo ne velim ja, nego sami duh sveti iz usta apostola Pavla. „Nemojte svakom duhu verovati, no iskušavajte je li od boga” — uči nas isti oni koji

Evo, kakva žestoka pravila oni sami na sebe nalažu; i ovako su prvi monasi po egipetskim i po livijskim živili pustinjama.

Kaluđeri sami bez prošnje ne mogu živiti; kako je kaluđer, mora biti prosjak. Obaraju, zidaju, prave, popravljaju; za sve to valja da

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— E, to te sami bog prosvitlija i naučija! — viknu knez ustajući. — E, zlatno moje dite... ali ne pet nego dvajest, Ive, kruno moja!

Daklenka, neka bude njegova volja! Ali, nas dvojica ne možemo više zajedno. Daklen, ili tražite sami premeštaj, ili ću vasja tužiti, a za to vam dajem tri dana na promišljenje.

— O, brate, puk navra, kâ nikad dosad! — veli Tetka duvajući... — Dobro je, dobro! Ima sami veliki misâ dosad blizu stotinu (tj. plaćenih velikih misa). A pomisli, teke je deset uri! Još će puka doći!

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Daleki dvojniče, bliz, iz slične tame, Staru našu reč mi preko mraka hitni: Kako smo pod noćnom zvezdom sami, sitni. NA RASTANKU Iz korova glavu pomaljam: o trave Hvala vam na vedrom leku i skloništu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ja ne krijem da nisam. Nisam ni zato što, kako i sami rekoše, jedino srce krupnije od duleka ili lavež za petama mogu po prvom ledu da spoje dve obale.

— Stigli smo na broju! — reče Tola kad volovi sami stadoše pred vratnicama Katića, i skoči u sneg što je napadao do pola cevanica.

bi i, kao da su u zavadi, klonili se jedan drugoga čitavog Badnjeg dana; razgovor bi počinjali posle večere, njih dvojica sami, i slušali jedan drugoga sve dok selo ne bukne pucnjavom i vrevom petlova.

Pa vidi sina u gunju, kad je bio đak i velikoškolac, raduje se što ostaju sami posle večere i sâm počinje razgovor. Za ovom istom sofrom, pored ovakve sveće, pre nekoliko godina...

“ — „Ne bih ga ja radi toga trpela pa da mu čelenka na glavi sija.“ — „Ništa mu ne fali. Muško je, i sluša. Kad smo sami, on me još uvek zove gazdarica. A muža treba imati ili junaka ili slugu.

Aćim siđe niz opštinske stepenice, umeša se u gomilu i poče da pije; mora da proguta žalost i da ne ostavi seljake da sami razmišljaju.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Gonioci više nisu imali vremena (spojila sam raѕdvojenu reč) za čekanje. Uz pomoć konopca, jedan se pope na sami vrh bora i kriknu: — Pa, ovde nema nikoga!

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

U međuvremenu je dobio poruku da ih, baš zato što su sve sami uglednici treba na prevaru vezati i predati Turcima, kako bi se Miloš spasao.

Višnjić jeste. Jednog sasvim običnog dana ti su mu stihovi došli sami od sebe, lako, gotovo da ih nije ni primetio. Ali, dok je izgovarao Hasanpašino preklinjanje, odjednom je zamro,

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

“ Đ. Jakšić XLVII PADAJTE BRAĆO! Padajte, braćo! plin'te u krvi! Ostav'te sela, nek' gori plam! Bacajte sami u oganj dedu! Stresite s sebe ropstvo i sram! Ginite, braćo! junaci! ljudi! Za propast vašu svet će da zna...

Dođi! čas je kucn'o! K'o u srećne dane, Poći ćemo sami iz dosadnog grada, Poći ćemo sami u pitome strane, Daleko od ljudi, daleko od jada.

Dođi! čas je kucn'o! K'o u srećne dane, Poći ćemo sami iz dosadnog grada, Poći ćemo sami u pitome strane, Daleko od ljudi, daleko od jada.

Jeca i plače davnih dana Pospana, bolna, i lagana, Jeca i plače u toj tami, K'o gluhi žubor suza sami', Daleke sreće pesma... Oh jadno drago!... Večno tako, Kaj se, i kaj, i žali!

Iskidali konce što nas vežu Za prostor, vreme, tonove, i boje, Lance života što zveče i stežu; Jer mi smo možda sami tako hteli Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Sva ti ovde ginu ponjatija, voobrazi sami sebe gone i gube se u neizvjesnosti! Od svijeta na kom mi sjeđasmo do nebesa prestolodržnoga rastojanje preužasno

nadvisuje i u sebe hrani, trebalo bi da sve guste mrake, svi mirovi u njih zakopati pohitaju voskresenjem sami da ti pređe sv'jetlo lice vide.“ „Dva vojvode sv'jetlijeh polkovah!

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Jer kad ja umrem, ostavljam vam u amanet da moja učenja drugima, dostojnima, saopštavate, tumačite i sami ih dopunjujete i širite. Put saznanja daleko je duži od zida o kojem smo sada govorili.

On zablagodari iz sveg srca Posejdonu što mu je oprostio njegove ljudske slabosti. Ta i sami besmrtni bogovi skrenu po koji put malo u stranu, pa zato i gledaju sa svog Olimpa uviđavno na smrtne ljude i

su ih, ne da njima proslave svoje sinove na koje se za vreme njihova života nisu ni obazirali, već da odadu počast sami sebi. „On beše sin naše varoši, to govore i misle pri tom da mu je to bila glavna zasluga“. „Imaš pravo!

Ovo beše prava jurnjava i trka. Konjanici projahaše pored njega u besnom galopu; a ratnici projuriše trkom; i sami pešaci ubrzaše svoj hod. On se zapita šta se to desilo.

Ja sam spremio i objavio prvo kritično izdanje Homerovih spevova. - Recite sami! Ne beše li to značajan posao?“ „Kako da ne!“, uzviknu Kalimahos. „Posao jednog Herakla!“, potvrdi Teokritos.

„E, to sam i ja naslućivao!“, reče Zenodotos. Zatim se malo zamisli. „Da, brajko moj, dok si mlađan, lete ti lovori sami od sebe na glavu“, reče on, a ćela mu se zarumeni. „Ali Aristarhos je bogalj!“ usprotivi se Teokritos.

Pogledah ga pažljivije. Njegova duga neočešljana kosa, njegovo podbulo mesnato lice, njegove krive noge, pa i sami njegovi gestovi, njegov masan glas i njegov akcenat, jasno su pokazivali njegovo poreklo.

„U svojoj novoj državi dođoše u duhovni dodir sa podjarmljenim stanovnicima nekadanjih rasadnika kulture Staroga veka. Sami po sebi neprosvećeni, no željni znanja, pođoše u školu kod tih starosedelaca, naučiše od njih što se naučiti dalo, pa se

Po imenima vam se raspoznaje da ste sami Grci ili Arabljani, pa se rugate nama hrišćanima“. Kad dade tako oduška svom gnjevu, Kopernik ode u svoju ćeliju i

- Ovde duva vetar protivreformacije“. On se obazre po sobi, pa tek pošto se uveri da smo u njoj ostali potpuno sami, reče mi: „To što kazaste, oseća se ovde vrlo jasno.

„Jedan jedini poziv, pa bio toliko raznolik kao inženjerski, ipak je jednostran. On zavisi, kao što sami znate, od prilike za posao, još više od finansiskih sredstava, potrebnih za nj.

To ćete, u ostalom, moći i sami najbolje da uvidite“. Klimnuh glavom. „Ja sam“, nastavi on, „preduzeo da rešim pitanje je li prazan prostor uopšte

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Jeste li videli, molim vas, kako su duhovi pripremani, bodreni. I zar sami ne uviđate kako nama danas nedostaju Neznamovi i Korenjevi?

A vi? Kažite sami, Vi biste nešto hteli, a to što hoćete to nije iz vas, iz nas, neposredno. Recite samo: zar vi niste Rusi bez ruske

sve kao inače. Sad nije kao pre rata, nema govora, sad sve prolazi, ne? Drugi je, recimo, moral. Pa lepo, sami kažite: ko je siguran u ženu za vreme okupacije? Ajd' recite sami. U svakoj kući oficir, je l' te? Jedna kuća, brate.

Drugi je, recimo, moral. Pa lepo, sami kažite: ko je siguran u ženu za vreme okupacije? Ajd' recite sami. U svakoj kući oficir, je l' te? Jedna kuća, brate. Stâri pospe, deca pospe, a negde je i bez dece, nema govora.

Noć tiha. Po belom, od mesečeve svetlosti i prašine, putu, vočići odmiču sami, kola škripe, ciče, veliki Mesec zalazi za dubravu, i bruje bandere i Morava šumi, a on ispružen, na senu, gleda u

— ... Ranac taj da skineš... — pa pokazuje na grbu. I grbavko se priseća, pa crveneći ide dalje i gunđa. A kad su sami, ili vreme rđavo, pa u čekaonici očekuju da proletnji pljusak prestane, oni zagalame, razvezu nadugačko i govore o

roditelji ukopavahu razlog svoga života u mali grobić pored puta, Arnauti gađaju sa nekog brega u gomilu, u nas što i sami utučeni prisustvujemo tom tako bolnom ukopu.

— Ali, pobogu, samo je iznenadni strah bio izbezumio nesrećne roditelje. Ne rekoste li sami da su oni bili ludi od bola?

“ Mi mu verovasmo do danas, više je od trideset godina, celoga života, ostaresmo i sami, a slepo verovasmo, mučismo se, drhtasmo i premirasmo nad njim; nad njegovim životom, bez koga se nismo mogli zamisliti..

Dockan, po mraku stižemo na malu stanicu. Ne poznajemo nikog. Sami smo, sedimo na đačkom prtljagu, drhtimo i unezvereni uzdržano jecajući čekamo polazak voza, dok nam pisak mašine

PONOR Sasvim gore, na vrtoglavim visinama Gemmypaѕѕa, stajali su oni sami, rame uz rame, i čekali rađanje sunca. Nad njima je zjapila prozračna dubina neba, pod nogama druga, crna bezdanska

Gle onaj pejzaž, ono divno parče!“ Pa ćemo sedeti na travi kraj jezera. Zamisli, sasvim sami u sasvim nepoznatom mestu, u sasvim nepoznatom svetu!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Često sam pomišljao da je još najrazumnije što bi takvi sojevi mogli da učine, to — da sami sebe zbrišu. Istina, za to se već brine sama priroda snabdijevajući ih slabom plodnošću, smislom za strasti koje krate

No to nije dovoljno. Ali, s druge strane, kako tražiti od njih toliku hrabrost, toliki heroizam, da sami sebe, po svijesnoj odluci, odjednom i konačno unište? Zar to ne bi značilo odvažnost?

Ne javi li se u nama neka nostalgija za samim sobom: kao da sami sebi umiremo? Nimalo neobičan osjećaj, poznat i sasvim priprostim, jednostavnim ljudima, zanatlijama, praljama.

Onako kao što se vole malko luckasti i nezaglavljeni ljudi koji su sami krivi svojoj nesreći. Ima nešto plemenito, velikodušno, nešto nesebično u tome: biti sam kriv svojoj nesreći.

Godinama nisu dale od sebe glasa, godinama se nisu razdvojile ni za sami jedan korak. Vrijeme i promjene i događaji, pa ni sitni, kokošji događaji koji su usplahirivali ostalo dvorište, za

Ćubio sam među tim starim ljudima slušajući često sami zvuk njihovih glasova i primajući u sebe samu koru njihovih razgovora.

Ali nisam uspijevao. I izvinjavao sam se: — Svaka je muzika tužna! Sami zvukovi po sebi na mene su tako djelovali. Organski, kao na onog pauka između dvije grede.

A kad se daća svrši i strani raziđu, i kad domaći ostanu sami među sobom, neko će se, najprije ovlašno i naoko ravnodušno, dotaći pitanja ostavštine.

) Slušajući sada moju bolničarku, pričinja mi se da mi je sva želja u tome da iziđem na sami jedan dan, da još samo jedanput, lagan kao sjena, obiđem ta mjesta.

to znači u prvom redu vlasti da drugima ograničavamo slobodu i namećemo našu volju) uvjetovano time što se prethodno i sami potčinimo tuđoj psihičkoj prisili.

Privremeno se potajati, kamuflirati sami sebi tuđu volju u ruho naše vlastite samodiscipline, mudro i bez roptanja potisnuti u skroviti mrak duše našu slobodu,

Odstupanja u pogledu violine u korist žena išla su već mnogo teže. Izrugivali smo se tome, ali smo i sami naslućivali nešto izdaleka sablažnjivo, tračak migoljivog sladostrašća, u predstavi žene sa violinom, po nečemu slično

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— 'Natema vas bilo, kako doznaste za ovo tako brzo? — zapita kmet ljubopitno, čim ostadoše njih dvojica sami. — Ni ja ne znam sve, samo to: da je kapetan dobio pismo, u kome mu je dostavljeno za Đuricu; a za druge učesnike ne

— Gde si, bolan; poludeh od muke — reče joj Đurica, pogledavši je strasno. — Video si da smo radili sami ovih dana; pa smo na njivi i ručak gotovili. A danas nam vraćaju pozajmice. — Pa ...šta veliš ?...

osećanje obuze ih oboje, zaigraše im mlada srca, ispunjena neizmernom slašću i blaženstvom, zadrhta im celo telo, i oni sami ne opaziše kako se nađoše jedno uz drugo priljubljeni, zagrljeni, zaneseni...

Posle večere, Radovan, još pijaniji, ode te leže, a Vujo i Đurica ostaše sami u sobi. Babu poslaše da progleda oko kuće, pa joj rekoše da i ona posle toga legne. — Šta to drobi ovaj ?

Đurica i Stanka stadoše napred, jedno pored drugoga, a iza njih se namestiše Radovan i Kosta sami, ne očekujući da ih ko pozove.

za mladencima; pogledaše na đaka, ali ovaj se skamenio, pa samo treplje očima, a oni, videvši da mladenci idu, pođoše i sami za njima. »Šta ovo ja činim ?« — pomisli Đurica. »Venčanje... Prate me robijaši! ...

— Dobro — reče Đurica — ja ću to kazati Vuju šta vi tražite, pa sad videćemo. I meni je pravije da ja i pobratim sami razdajemo našim ljudima, a bogme i za sebe da ostavljamo.

— Zato, što bi onda i potajnici, i vlast, sve bi išlo kud treba pravo za nama, a ne bi išli onamo, gde sami znaju da nas neće naći. — Kako, pa je li mene htedoše tu pre ubiti oni konjanici?...

Dogovoriše se da najpre i sami okušaju Mata, da mu dadu dovoljno prilike da im pokaže svoje namere. Radi toga Novica će se sakriti, ali će se ipak

U neko doba noći stiže Novica. Pošto se zasad nisu morali bojati ničega, Jovo ode da spava, a njih dvojica ostadoše sami u sobi. — Ja te poslušah — poče Đurica. — Prvo tebe potražih, kao što si mi kazao. — Dobro si učinio.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Nijesu dugo išli, kad dođoše na čistinu. u nekakav vilajet. Tu ti nigdje ništa nema no sami miši. Mačka i štene, kan̓ ti gladni, odmah skočiše pa počeše daviti, a miši svi pobjegoše k caru.

Kad se mrak počne približavati, stanu oni jednako govoriti da treba đegođ blizu vode zanoćiti, i sami se uplaše, jep cy zaišli u neke opake planine.

Oni su jednako bježali ne obazirući se i misleći da ih još jednako gone, i tako u sami mrak dođu do jednog sela. Medvjed tad poviče: — Oh, što sam izgladnio bježeći!

Ako smo se i odocnili, nijesmo zapostili. Car im odgovori: — Sami ste sobom izgubili, bijaste prije doći; koga nije na dijelu, njemu nema ni dijela.

Petković, Vladislav Dis - PESME

to ima da znači Da će srce moje propasti u tami, K'o zvezda u blatu, k'o glava na panju, I vampiri da će stanovati sami U mome smejanju i mome plakanju, I srce će moje propasti u tami. 1912. NOVI DANI Jedna stara radost!

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

savladala me je opasna bolest ili - bolje reći - više njih i moje zdravstveno stanje je postalo tako kritično da su i sami lekari digli ruke od mene.

Posle mnogo ovakvih slučajeva, poverio sam se jednom broju prijatelja, koji su i sami imali prilike da se uvere u istinitost ove teorije, koju sam ja postepeno formulisao i koja može da se predstavi u

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Oni koji su do sada pratili moja izlaganja, naći će sami odgovor na ovo pitanje. Naglašavam samo da postoje izvesni psihološki razlozi koji idu u prilog mog mišljenja da,

Zemlja koja im je data postala je njihovo vlasništvo. U našem selu mi smo se sami brinuli o svojoj školi i crkvi, a svako selo je biralo svoju sopstvenu upravu.

shvatili moju majku, Mihajlo – rekla je ”Vila” - ona je htela samo da čuje Vaše mišljenje o ženskim poslovima, a vi sami znate da se od žena u Evropi traži da rade i one teške poslove koje mogu samo muškarci.

Pevao je kao slavuj, ali samo uveče, kada bismo obično ostajali sami. Najviše je voleo crkvene pesme. Mnoge večeri bi s krova Tvornice odjekivale arije “Gloria in ekscelsis deo” i ”Ave

godine provede u Evropi, pa nam je predložio da Vintrop i ja pođemo u njegov letnjikovac, gde ćemo biti sami celog leta i gde se Vintrop može spremati za jesenji ispitni rok.

rekao je na to Rud duboko uzdahnuvši i završio svoje predavanje bez ikakvog daljeg komentara, kao daje želeo da o ovome sami razmišljamo pre nego što nam pruži dodatna objašnjenja.

- Pođi sa mnom - reče ona - želim da čujem tvoj glas, da vidim to tvoje drago lice i da budemo sami. Išli smo sami, polako. Slušao sam je kako mi govori o raznim stvarima koje su me podsećale na detinjstvo.

- Pođi sa mnom - reče ona - želim da čujem tvoj glas, da vidim to tvoje drago lice i da budemo sami. Išli smo sami, polako. Slušao sam je kako mi govori o raznim stvarima koje su me podsećale na detinjstvo.

- Pođi sa mnom - reče ona - želim da čujem tvoj glas, da vidim to tvoje drago lice i da budemo sami. Išli smo sami, polako. Slušao sam je kako mi govori o raznim stvarima koje su me podsećale na detinjstvo.

- Pođi sa mnom - reče ona - želim da čujem tvoj glas, da vidim to tvoje drago lice i da budemo sami. Išli smo sami, polako. Slušao sam je kako mi govori o raznim stvarima koje su me podsećale na detinjstvo.

Među velikanima naučnog napredka... koliki je broj onih za koje se može reći, u strogom smislu reči, da su se sami školovali?

” I zaista, veliko je pitanje da li mogu shvatiti pravi tok nauke i dalje prenositi njene ideje onima koji nisu sami dolazili u direktan dodir sa prirodom.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Sluša zadijevanje i smijeh: sami kihot života i strasti! — Ala večeras slijepe mladosti! — javi se obijestan glas. — A mi se patimo...

Kuće, vrtovi i sami nadstojni krš uobličili se zajedničkim urednim oblikom, dosada od nje nikad neopaženim; drveta limuna i naranča ističu

— Da, zima će brzo doći, pa ćemo za ružnih dana sami biti na školju, — prekide muk Marko. A Antica ne odgovara i neće da u nj gleda.

Svi se veselo vraćaju i preko sela bezrazložno duše se od smijeha... Njih dvoje sami časom zagledavaju se, pa proslijede putem; on, razigran vinom i blizinom njene mladosti, sada siguran, požudno gleda u

Do časa nastavi blaže:— Vi sami znate pivali ste mu žiće, koji je ono stari čudotvorac... —Svetac stare vire, — pomogne mu Bukalo.

Njegov tanki, oplećasti osjen upleo se u onaj murvin i sa golim granama isprekrštao se u sami jedan zaplet, pa ga se i ne razabire između drugih, zakučastih crta.

Ostavši časom sam sa staricom, rečem joj: — Nije pravo da vi sami, ispred svih nas, platiste potpuno prijevoz! — E, što ćete? — odgovori ona. — Nemam ja polakšice, a taki je zakon!

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

nesporazumi u međukulturnome komuniciranju potiču upravo iz one druge, neformalne sfere u kulturi, koje nisu svesni ni sami njeni nosioci.

A kada se odnose na kulturu ili vid kulture kojoj sami ne pripadamo, vrlo lako mogu biti i netačni. Jer ovde, više no u drugim oblastima, naš sud ne zavisi samo od prirode

Iz druge, Prizrena, po pradedovskom poreklu, braća Nastasijevići. Da li smo mi sami ovu kulturu – valjalo bi se pitati – nedovoljno proučili, nego da li smo joj sa ispravne strane pristupili kad god bismo

Individualna inovacija podvrgava se kolektivnom overavanju. Naši narodni pevači obično odbijaju da su oni sami nešto novo sazdali, nego su to, kažu, od starijih nasledili i zapamtili. Još na početku veka R. Jakobson i P.

Najzad, i možda najvažnije, u Pismima iz Pariza iz 1921. godine, na jednom od mesta gde se vide sami temelji njegove poetike, Crnjanski kao potvrdu navodi Miličićeve stihove iz Knjige radosti: „A, Zemlja, neka je srećna,

– Gledajte, bozi, mene mladića! („Gledajte, bozi!“) Od sitnih detalja, ma koliko da su inače sami po sebi važni, valja preći na opštiji plan.

Kao što je poznato, ona je postala neiscrpni izvor pesničkih slika. Samo što se pri tome i sami tropi menjaju, pa stari nazivi više ne podrazumevaju i stare sadržaje.

I pesnici sami i mi koji tumačimo poeziju imamo običaj da kažemo kako se u poeziji oblikuje jezička materija. Ali je ta materija

To potencijalno glasovno orkestriranje pripremaju već sami redovistihovi, u kojima se reči često grupišu na osnovu glasovne srodnosti, ali ne kao u artističnome stihu, nego kao

Logičare, dakle, ne interesuju sami jezički pojmovi69, ono modelovanje i segmentovanje sveta koje čovek u prirodnome jeziku postiže.

Time se sami jezički pojmovi izdvajaju i ocrtavaju u svoj punoći i modelativnokulturnoj dimenziji ljudskoga govora. Tako su u

takmičenje u jezičkome stvaralaštvu (u tom su takmičenju neki naši savremeni pesnici tako daleko otišli da više ni sami ne znaju gde se zapravo nalaze).

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

DARA (uzme haljinu sa stolice i šešir pa odlazi). IV ŽIVKA, ČEDA ČEDA (kad su ostali sami): Ja sam se rešio, majka, da definitivno uredim stvar.

pa onda ja znam toliko stvar da razvijem i da joj dam jednu naročitu formu, in form spesial3, da na kraju krajeva i vi sami počnete o sebi rđavo da mislite i najzad, – e sa se la šoz prensipal4 – čim kabinet da ostavku, ja umem da pojmim da

Čekaj samo!... (Odjuri.) H ANKA, ČEDA ČEDA (na vratima svoje sobe): Anka, jeste li sami? ANKA (koketno): Jesam! ČEDA (izlazi. On je obukao crno svečano odelo, na rukama mu rukavice i na glavi cilinder).

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Nešto kasnije, i gotovo ispotiha, u romanu se počinju pojavljivati i sami seljaci. Pojavljuju se oni u efendi-Mitinoj kući, kao najava ili možda kao prethodnica skorome gazda-Markovom dolasku i

Kao što se vidi, ponašanje likova u visokoj je meri uslovljeno, ograničeno; bilo da oni sami potiskuju svoje nagone i pobude (kao Anica), bilo da ih drugi prisiljavaju da to čine (kao Tašanu).

Zanimljivo je da nas Stanković u trenucima presudnim za likove - kad sami donose sudbonosne odluke ili kada to drugi mesto njih čine - ne uvodi toliko u njihovu svest koliko nam prikazuje

kako je u sobu - sve do Vuka, biskupa i komesara - ušao miris bokora jorgovana, bagremova i kestenova, rečeno je da su sami oni kroz vrata ušli među ljude koji sede za stolom.

Premda su tropi u Seobama - bilo iznova aktivirani opštejezički bilo novostvoreni - sami po sebi zanimljivi, oni su još zanimljiviji zbog vrlo specifične uloge: služe za uspostavljanje onih „dosad neposmatranih

Nasuprot tome, lik gospože Dafine i lik Aranđela Isakoviča isključivo se prelamaju u tuđem, autorovome govoru. Oni sami ne govore. Drugo, postoji jedna prećutna norma, koja se inače dosta jasno ispoljava u našem očekivanju.

se, zanimljivo je, i ti čisto psihološki sadržaji podređuju načelu komponovanja: ne oblikuju se individualni doživljaji sami po sebi od lika do lika, kao neponovljivi, nego se po pravilu uključuju u odnos međusobnog poređenja po kontrastu i

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

A njihovi ljudi uslužniji no drugi seljaci: ne traže da ih one dvore i poslužuju kao Kolašinci, no im sami donose kavu i medovinu i ostavljaju da se same vesele kako i koliko hoće.

neuobičajena stvar kao što mu i rabotnici ne behu obični: ne luta sirotinja iz sela, niti obična raja iz nahije, no sve sami navikli na pečalbu Kolašinci.

OKLOPNIK BEZ STRAHA I MANE Pred sami poslednji dolazak sultanov na Kosovo, 1911. godine, jednoga ranoga jutra prijavi nam mitropolijski kavaz nekoga molioca.

I sami malaksali, gotovo beznadno ali još uporno, mi uglavnom svođasmo svoj posao na to, da krepimo zaostalu snagu jedne uprav

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Ne čuje se dobro gde god pravda strada... Znamo mi to dobro kako se rakami: „Hrvati su slabi kad ostanu sami! I glas jedan srpski prevari se, kliče: „Tâ hrvatska borba Srba se ne tiče“.

Srce t’ beše luča, kad si pošô tami, I slabosti tvoje — od dobrota sami’ — To pesnika slêpi, to pesnika mami. Lečit’ bole, jade — zabava ti žila, Utirati suze sladost ti je bila,

Ne pitajte mene, Kad sami znate. Viktore Igo, Viktore Igo, Ti nisi drugo već seme malo, Al’ to je seme sa neba palo.

mu Na ovom groblju sedela j’ vila Četrest punih, dugih godina; Nije nam rekla: hodite amo, Čekala j’ da ga sami poznamo. (Možda još i sad u pola znamo Pod ovom travom koga imamo.

Vi’te l’ alu bližu, koja Samo nama preti? Što se svesti našeg roda I imenu ruga — Prema njoj smo evo sami, Bez pomoćna druga. Dok mi mača izoštrimo Protiv opštih âlâ, Naša mala, bliža ala Nas je progutala.

Rodio se Hristos, ali ne za slepce Što su sami sebi oči iskopali, Ne bi li im drugi, okati i besni, Iz milosti puke mrvu hleba dali. Rodio se Hristos!

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

Vi znate kako je i vama kad vam ko vaša suvoparna sočinenija kritizira. A što na modu vičete, sami se izdajete da vam je plitak mozak, jer kad bi se i vi sad onako obukli kao što se vaš ded nosio, šta mislite, da l’

FEMA: Ju! Mačak! Ne govori mi više takve reči, oću da padnem u nesvest. JOVAN: Niste li ga sami vašom rukom ubili kad je izeo kobasicu? FEMA: Uh, uh! Dajte sirćeta pod nos, dok nisam pala u nesvest. Ančice, Ančice!

(EVICA plače.) MITAR: No, no, ti plačeš? EVICA: Nije li moj otac i mlogi drugi ljudi, niste li i vi sami bili oskudni kad ste se ženili, pak eto ste, fala bogu, stekli! Moj je Vasilije vredan.

POZORIJE 8. SARA, FEMA, BIVŠI SARA: Službenica, službenica, kako, vi sami? FEMA: Komi fo! Mi smo na vas zaboravile. RUŽIČIĆ: Kolero zemli, lice tvoje jest predjel rugoti.

Miljković, Branko - PESME

ko živa Ovde kamenje peva i ptica se skameni siva Ovde su svi prvi put mrtvi iza poslednjeg sunca O zašto smo tako sami i slabi i krti Dok se zemlja okreće oko svoje smrti negde ispod zemlje zri tišina zla Najzad sam dovoljno mrtav ništa me

A mi idemo ispred nade koju lutajuće pustinje proganjaju. Oni smo što su sve izmislili i ostali sami, ženo od svetog mermera bela uteho kojoj se priklanjaju.

se završava zvezdama iznad naznačenih Gora I nakazom u poljupcu koja se roditi mora Svojim dolaskom izmislili smo sami.

U svakoj ima jedna šuma. Gle što više govorimo sve smo više sami. O vetar s crnom kičmom tamni roj i pakao raznosi svetom, menja tok onesvešćenoj reci.

Krakov, Stanislav - KRILA

Imale su bela, uranjena tela, i nosile nestašne kostime. Ovi se sami ugodno cepali, i pored nadzora albanskih stražara sa crnocrvenom jakom.

Stigli su. Kraj okruglih šatora nosila se sticala jedna za drugim. Laki ranjenici dolažahu sami. Crveno i belo meša se pri svetlosti malenih fenjera. Doktori su bili umorni i ljuti.

Bio je ranjen negde kraj Crne Reke. Njih dvojica su bili sami u sobi, jer su pukovnika pre dva dana poslali u depo. Jedna sirena je pištala negde daleko u noći.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ne viču, ne plaču nikad, ne diraju ništa. Kao mladi psi oni se samo prevrću, sami sa sobom neprestano, i smeju se i raduju svojim pokretima od jutra do večeri.

Nijedne ptice više nad nama. Pred podne počinju oni meki, uglačani, zavijeni talasi koji se uvijaju sami u sebe i koji, kad postanu veći, stvaraju takozvani „bar“.

U celome predelu, izvan nas, oni su bili sasvim sami uokvireni prašumskim predelom. U trenutku kada udesim aparat da ih snimim, jedno treće lice, nago, sa evropskim

Ceo ovaj mladi svet radi, oduševljeno, stiče novo bogatstvo. Sami za sebe kažu: „Bogati smo!“ Piroga nastavlja brzakom do Monge.

Ne što bih ih ja poslao u smrt da bih sebe zaštitio, već pošto se i inače sami izlažu. Boj čeka sa večerom. Kroz stabla i kroz granje čuje se podmukli udar u tam–tam.

Nagovogrio me, uzbuđen mojim uzbuđenjem i čežnjom za nepoznatim i prostorima, kao da se tako sami njegovi snovi ostvaruju a ne da je u tome i cela njegova mladost prošla“.

Izlaze pojedinačno iz kruga, i igraju, sami za sebe, pred već pocrnelim bubnjima. Igrači prljavi, ružni, u krpama. Crnci koji su toliko inače čisti, prvo što

Uzbuđeno zadihano zamišljam kako sami znaci Zodijaka strašno, tajanstveno i radosno promiču pored nas, tu na zemlji. Između stabala koja žive hiljadama godina

Njina starija braća (kod crnaca zovu se braćom svi zaštitnici) nose ih ia ramenima. Da bi ih mogli nositi, oni sami moraju ispunjavati obrede.

Mnogi mladići igraju sami između sebe. Odjednom gužva (ko zna po koji put ovo veče). Jedan Baule optužuje drugoga da je naročito pozvao

To je u stvari bio prvi i poslednji nakazno izrasli deran koga sam video u Africi, gde sami roditelji ubijaju rđavo rođenu decu. N. sam nije znao kako je malome ime; on ga je zvao: „Marmiton!

Belac se straši od revolvera, crnac od zuba. Znate li ko me je tome naučio? Sami crni!“ Istoga dana je u tome već sasvim preterao.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

JANjA (gleda na onu stranu otkud se čuo glas, pa govori u sebi): No, krasna braća! Nijedan nema lica čestitog, Sami hajduci i upornici! Čisto im ruke gledam hrapave Kako se puše krvlju skorašnjom! (Vuk napred ulazi.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

A y moravskoj dolini sela su česta; i sva ta sela na levoj obali Morave, od naše granice pa do pod sami Aleksinac, buktila su sad u plamenu.

i spustiti ih, a opet ko ovu kosu drži, taj vlada gotovo svom levom obalom moravske doline od naše granice pa do pod sami Aleksinac.

Zar bi Turci napustili ovako lep drum do same Tešice, pa se kosom provlačili do nad sami Žitkovac spram Aleksinca? Ta to je apsurd.

« Da ružnih udesa! večito se nešto bunimo i sami sebi smetamo. Vidi se da nam nešto nedostaje. Puškaranje oko Glogovice trajalo je do mraka.

Poslednji juriš izvršili su Arnauti, i dogonili su se do pod sami šanac. Pričaju da je našima naposletku nestalo karteča, te su kape šajkače punili kuršumima, ćuškali u topove i time

Pa baš i da ce održimo do zime, koja vajda otuda? Hoćemo li mi sami moći na proleće da obnovimo borbu sa pribranom Turskom, ako nam ko ne priskoči upomoć? Ne možemo.

Černjajev ce samo pljesnu po butinama: — Eto ti sad! Nije li mi pre dva sata Komarov rekao a vi sami potvrdili, da ste se peli do na vrh one kose i da Turaka nigde nema.

i Turci, Sve je nemo i ponoć je nema, Čadori se rasejali beli, Ko na groblju grobovsko kamenje, Ah grobovi i postaće sami, Trava biće crvenoga lista, A cvetovi od krvave pene...

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

XLІ A našto moje pesme, Zar one trebaju, Kad oko mene sami Poljupci pevaju! Kad tako malo stvorče. Poljubac, pevat’ zna, A kako ću da ćutim, Zar motu da ćutim ja?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— Ko ih određuje da se smenjuju? — zapita moj drug artiljerac. — Oni sami. Prekaljeni su to borci. A spavaju kao zečevi. Istina, pucanj pušaka ih ne budi.

Ali između nas je magla, te ljudi pucaju u vetar da bi rasterali san, i ohrabrili sami sebe. U neko doba noći Bugari se pritajiše. Štitile su ih žice, te su valjda malo spokojniji.

Bio je sunčan dan, te su gotovo svi lakše ranjeni i oni bolesni izišli u dvorište. Ostali smo nas dvojica sami. Pitao sam ga tada kako ga tako nesrećno raniše. I on poče da mi priča: — Zauzeli smo Starkov Grob.

Meni je i tamo dobro.“ Tada je neko od pukovnika predložio da oni sami preuzmu tu tešku dužnost sobnih starešina. Njih četvorica. Pa neka ti sinci majčini samo vrdnu.

— veli Pera. — Naravno! — dobacuje ozbiljno kapetan „Fikus“. — „Sami sebe i drug druga“... Slušaj, da mi pravo kažeš: šta bi radio onoj crnki, da ti nekako padne šaka?

Onda u tom pravcu pucaju... Vi večeras nemate nikakva naročita posla, sem ako hoćete sami da vidite kako izgleda kad se bacaju bombe. Komandir me je tako ljubazno nudio, kao da ću tamo gledati neku predstavu.

— Šta da radim! Elementi su za sve topove bili isti, pa vidite i sami. Moramo ostati pri ovome. Pustiću još samo jedan, kontrolni plotun.

— Razumem! — Do viđenja. Kad komandir ode, Dragan plesnu šaku o šaku i pogleda vojnike. — Hajde odaberite se sami ko će s kim, i tako stanite. — Onda se obrati jednome: — A ti idi da spremiš daščice. Vojnici se uzmuvaše.

— Pazi, ovi se već spremili — reče smeškajući se komandir. Vojnici su na nogama imali platnene cipele, koje su sami sašili. Stavili su šlemove i opasače. — Evo, zašto sam vas zvao.

— i obrati se dami: „Hoćete li da uzmemo taksi?“ Pristala je, razume se. Moj prijatelj ode po kola, a mi ostadosmo sami. The!... Poznanstvo na silu, slučajno, gde je moj drug zainteresovan. Ja sam bio od sporednog značaja...

Potom upali sijalicu. Tamna plava svetlost obasja sobu. Zamoli nas da sednemo, a ona iziđe. Ostali smo sami. — Šta ću ti ja? — obratih se nanovo svome prijatelju. — E, zar sam znao da stanuje ovako daleko.

— Znate... ne znam kako da vam kažem... Uostalom, vi i sami uviđate... Ja sam udata žena. Ali između mene i moga muža postoje izvesni nesporazumi.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Ah, Serbije prebjedna! Svi tebe prezrjela, i sosjedi i druzi već te ostavili. No i sami sinovi moji veće stali jogunasti, svirepi, i tugu mi dali; trzaju mi utrobu, sami se svi smeli, a ne znadu u što se

No i sami sinovi moji veće stali jogunasti, svirepi, i tugu mi dali; trzaju mi utrobu, sami se svi smeli, a ne znadu u što se vjekovječno sveli.

Pak će opet, veruj, ovog leta biti Da će se i ona dati namoliti. Sami čest nemadu poete kod Sove, Zato što ot ljubvi izdaju stihove.

Nit’ mu je igde u životu traga, Niti nadežde, moći bar postati Koju imaju sami nezačeti? O ne, ne da se to ni pomisliti! Što je postalo, to naveki traje.

Dok su Adam i Eva po raju hodali sami, Raj im bio je raj, nisu ni znali za zlo. A kad treći dođe u društvo i međ njih stade, Nesta u raju raja, stiže ih

I sopstvena čada Už rasvirjepjeli (Kaja mnje otrada), V upornost prispjeli; Utrobu terzajut Moju, raskidajut, Sami už smjateni.

Soopštite g-dnu Kopitaru. Pročitajte mu vi sami patriotičeskim duhom i tonom. Predstavite sebi da gledite pred sobom kartinu živopisnu, predstavljajuću poslednju večeru

1875; preštampano u Radonićevoj knjizi Molska mudrovanja II, Novi Sad 1878, 114— 32 — zabeležio ovo: „Doroc mu je od sami’ zakrpa i konaca, kao god u Šipodera, vojvode, umrljao se, zabuđavio, rogozom se prepasao, izgleda kao zavrzan, ne bi

koji su na ovom balu bili, našoj slogi čudili i da je jedan veliki gospodin rekao: „Ne bi verovao da su Srblji i sami po sebi u stanju ovako lepo društvo sastaviti.” Dopisnik iz Segedina (Narodne novine, č. 18. od 8.

koje mu, ako ne u razvoju, a ono u istoriji naše poezije pripada; njegov slučaj je sasvim osoben i redak: bio je na sami dohvat prave poezije, a što mu je delo ostalo kao kula u vazduhu, ljudska je i umetnička drama bolna i zaboravljena.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Budi mene miran“ — pa će te na mrtvo ime isprebijati, ako je jači. Krošto, zašto, to nek sami Bog zna. A pravo, po duši kad budemo govoriti, mekana je srca i podatne ruke: zalogaj bi čojeku iz usta dao.

Bojić, Milutin - PESME

Raskrstili smo sa prošlošću gnjilom, U noć zala je pogrebosmo celu, Budućnost svojim ljuljuška nas krilom. Sami u svome grcamo opelu, A čini nam se to je pesma dana, Pesma spasenja i života mlada.

oči nam navre, Stid nas da bez venca mremo u osami, I dižemo s mukom gorostasne lavre, Da bismo ih svesno sagoreli sami. O, dokle će tako ironija mozga Lutati i mreti poput snežna prama!

I podne i ponoć jednoliki, mukli. U toj jezi kao i bogovi sami Da su se pred bolom u ambis povukli. Samo beli bezdan pahuljice veje.

Mi, kao litija, lutamo s trubama Od kuta do kuta, od grada do grada, Čas sami, čas s decom, stadom i ljubama, Noseći stegove i vlasti i pada.

Za svakom zimom i za svakim letom. Stani sad dok se mladi san uživa, Neoskrvljena sreća dok se sniva, Sad kad smo sami ja i nebo tvoje. Stani, da ti se ispovedim, stani, Ali ti ideš nemo svojim tokom Sledeći jednom promislu dubokom.

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

VIĆA: Jesam. JEROTIJE: Pa šta je? VIĆA: Ne znam! JEROTIJE: Ama, kako ne znaš? VIĆA: Eto, pa čitajte sami! (Daje mu telegram.) JEROTIJE (čita i iznenađuje se.

To ne može drukčije biti, nego ti si nešto pogrešio? VIĆA: Evo, da donesem šifre, pa sami da vidite. JEROTIJE: Razrešio si donjom, opštom šifrom? VIĆA: Jeste! JEROTIJE: A nisi probao gornjom, specijalnom?

(Ode.) VI JEROTIJE, VIĆA JEROTIJE (na vratima, iz kojih je došao): 'Odi' gospodine Vićo. VIĆA: Jeste li sami? JEROTIJE: Sam. Ne možeš u celoj kući da nađeš mesta gde možeš poverljivo da razgovaraš.

MILADIN: Dobro! (Odlazi.) XIII ŽIKA, MILISAV, JOSA ŽIKA: Pa onda? (Zvoni.) MILISAV: Ja i gospodin Vića uđemo sami. JOSA (javlja se na vratima). ŽIKA: Ne puštaj više nikog! JOSA (povlači se).

KAPETAN: More, znam ja da su oni građani nego šta će ovce? VIĆA: Pa mora, prisutnici. ŽIKA: Sami ste vi naredili. KAPETAN (seti se): A jest, bome!

ĐOKA: Ja vas preklinjem, gospodine kapetane, da ne dozvolite čitanje toga pisma. Ako već mora biti, pročitajte ga vi sami! KAPETAN: A, ne! Ovako, javno! Nemam ja s tobom ništa pa da nasamo čitam tvoja pisma. Ovako javno, svi da čuju.

KAPETAN: Jok! Ovde se neće čitati. Čitaćemo ga posle ja i ti, kad ostanemo sami. VIĆA (ščepa kapu): Onda, gospodine kapetane, ja odoh! (Pođe.) KAPETAN: Kuda, more?

Izvol'te vi sami nastaviti istragu! (Ščepa kapu i naglo ode.) XIX PREĐAŠNjI, bez VIĆE KAPETAN: Pa jest, tako je, ima pravo čovek.

tamo u sobu i blagoslovite proševinu, pa onda zajedno, sa ćerkom i zetom Đokom, otputujte vi lično u Beograd, pa tamo sami lično gospodinu ministru... KAPETAN (gleda ga i razmišlja): Ama, boga ti, misliš li da će tako biti dobro?

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Slovenski autori i sami su razvili, i široko praktikovali, umeće da stvaraju takve reči. Izražajni potencijal crkvenoslovenskog jezika stalno

srpskih mitropolita, ruski učitelji, koji su, prirodno, učili mlade srpske klerike onoj verziji crkvenog jezika koju su sami poznavali.

Ostavljeni u potpunosti sami sebi u dubini porobljene zemlje, posle turske okupacije Srbije i Bosne i Hercegovine, hajduci organizuju čete od po

Jakšić, Đura - PESME

1861. PADAJTE, BRAĆO... Padajte, braćo! Plin’te u krvi! Ostav’te sela, nek’ gori plam! Bacajte sami u oganj decu! Stresite s sebe ropstvo i sram! Ginite, braćo, junaci, ljudi! Za propast vašu svet će da zna...

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

mehandžije, koji su inače sa mušterijama celog dana pili, već počeli da ispred mehana iznose stolove i stolice i sami sedaju, piju, furundžije svaki čas, umorni, zadovoljni i siti od današnjeg po tri puta pečenja i vađenja hleba, počeli

vraćajući se sa polićima rakije koje nose gostima što, poređani, čekaju na red brijanja, ne mogući da se odvoje i odu sami.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Ko hoće da ga nađe, treba sam sebe da stavi u okove i da ide livadom; pa gde okovi sami od sebe spadnu, tu će ga naći; ili ćemo ga naći kod ježa, koji se u pripovetkama smatra za vrlo mudru životinju, i koji

Ćipiko, Ivo - Pauci

Neki od seljaka i uzeo bi kukuruz jevtinije, ali nema gotovih novaca, a Vojkan ne može čekati. Pred sami suton pade mu na pamet da bi mogao kukuruz prodati istome svome gospodaru, a zašto ne?

Ilija sjede uz vatru, zapali i — gleda u plamen, a Smiljana, žena mu, vrti se po kući. Pred sami suton dojaši pop Vrane, župnik, na svome bijesnom vrancu. Ilija, čuvši topot, iziđe i prihvati konja.

U čelu stola posadi pop Vrane staroga fra—Jeru, goleme, kratke šije, ćelava, kome su i sami prsti na ruci pretili; o desnu mu sjedi gazda Jovo, do njega stari kaluđer otac Dionisije, oštra duguljasta lica i živih

u putu stigoše sudbenu komisiju na konjima, ali sa nekoga dijela puta morali su sjahati i jješke poći, jer na mjestima sami je krš i litica.

—Ali meni je drago tebe čuti. —Bolje da vam ne pravljam, kad nimam o čem, nego ako hoćete o nevolji, a to i sami znate. —Dakle, svaki dan to gore! — izmače se Ivu. —Jur ne može gore... Naradilo se polje i nadužilo se.

— Neka ostanu! — javi se trgovac. — Fala vam! — okrete se žena. — Valja nećemo sami sebi grob kopat'... A eto vam sve, kad nas je već zakon pustio u vaše ruke! Društvo se razilažaše.

— odgovori žena i nastavi: — Piše da šalje pineze za put oboma. Čekamo dan po dan. Neka gredu!... Ostaćemo sami... — Neće moja dica mene zapustit' — s uvjerenjem prihvati starac, smireno položi glavu na blazinu i zaklopi oči...

Još nekako prometao se pogdjekoji manji posjednik, dok drugi ponizno prigibahu i snagu i rad i sami život pod nezasitljive interese tih bogataša.

A mnogi starac dobro se sjećaše da su očevi tih bogataša, a i oni sami s njima, kopali i prevrtali tešku zemlju. — Pa da su bar kopali kako valja!

Otac zovnu staru službenicu da pođe s njim u dućan nešto urediti, a sluga otide u štalu da spava. Njih dvoje osjete se sami; i toga časa osjete i slušaju pucketanje cijepotaka, zavijanje vjetra u dimnjaku. — Dođi sa mnom na bal!

Tako mi sriće, mislio sam: kad tamo dođem, pa kad ispravljam, vidiće i sami! Biće ništa! — A nisi uzimao advokata? — Ne ja; mislim zašto da arčim. — Pa koliko ste osuđeni? — upita Ivo naglo.

S tim novcem dangubio sam, prodajući sitne stvari pod murvom. Vidili ste i sami i zadivali ste me, ma ne smeta. I eto, da bog pomože! Kad je prošlo pet godina, — ma slušajte, molim vas!

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Badava. Bogdan je zadrt i glup, pa je moj trud bio zaludan. Znali ste, kaže, da je vlastelin bolestan. Mogli ste i sami poslati vidara.

Neki su i sami poumirali čekajući da ga naslede na mestu igumana. Kao da je sve to znao. U njemu se probudio inat, zacenuo se od

Bogdan Imao sam vrlo mučan razgovor sa Jelenom. Sačekao sam pogodnu priliku da ostanemo sami, da bih joj rekao ono što sam odavno smerao. Počeo sam bez okolišenja.

Razbojnika je kao pleve. Došli su tu i tu ostaju, samo će sada raditi i sami pametnije. Sledeći put biće teže. Dadara Jedini monah koji zna da broji i da računa je Dimitrije.

Ono što smo sami o sebi uporno govorili, izgledaće im kao obična prevara. Mi moramo ostati ravnodušni pred opasnošću.

u Kuli: da li to što dopuštam svojim monasima da žive kao i svi drugi smrtnici, dakle da greše na isti način kao i oni sami, ili da ih držim daleko od zbivanja, nateravši ih na post, bdenja i molitve, dok oko nas pljušti krv i padaju glave?

Matija Ova noć je naša, moja i Ankina. Dok u srednjem dvorištu trešti pijanka, ja i ona smo najzad sami, na našem starom mestu u senu, onde gde smo se prvi put sreli.

Oni su već u neprilici što su jednog monaha strpali u tamnicu kao poslednju protuvu i dobro je da ih pustim neka se sami šure u ključaloj vodi koju su sami i ugrejali. Reći ću da sam došao s molbom da mi se pomogne oko opravke manastira.

jednog monaha strpali u tamnicu kao poslednju protuvu i dobro je da ih pustim neka se sami šure u ključaloj vodi koju su sami i ugrejali. Reći ću da sam došao s molbom da mi se pomogne oko opravke manastira.

Daćemo vam umesto našeg putokaza slobodu da sami izaberete kuda ćete se zaputiti. Nema više ni viteštva, ni dostojanstva, ni otmenosti, ni ponosa, otvaramo vam nove

Mi smo vam dali primer: obesili smo jednog grešnog crnorisca. Pokazali smo vam sami kako je to moguće. Strah me je i da pomislim kud bi nas odvela naša nepromišljenost.

Pošto je saslušao sve one koji su hteli nešto da kažu, Lauš je presudio: kaluđeri će sami odlučiti da li će ili neće kazniti prestupnika monaha Doroteja. On, Lauš, neće se mešati u sve to.

Ilić, Vojislav J. - PESME

A po obali cvetnoj mi sami bludimo dvoje, Nežno ti stežem ruku, i slušam u noći toj Isprekidani uzdah, i burno disanje tvoje, I stidljiv šapat tvoj.

“ I zatim kô zvuk, kô miris iščeze u noćnoj tami; Kmet, opet, s kmeticom svojom ostaše u sobi sami, No kmet se probudi ipak. Reči ga kosnuše ove; Pobožan budući zdravo, rado je tolkovô snove, No smisô ovde je jasan.

se, kraj svega drugog, sećao i toga jasno Da je kmeticu pozvô u zabran opštinskog ćate Uoči Đurđeva dana, a zašto - i sami znate. Kravar bi, stojeći tako, još dugo lupao glavu, Da ga ne viknu neko i trže na svetlu javu.

Do sada bezbrižne ćudi, Sad slatka nekakva čežnja obuze njezine grudi. A prošle snivaše noći gde, s Kićom, lutaju sami Po tavnoj dubini šumskoj.

Oboje ostaše sami, I njega poduze jeza u ovoj ugodnoj tami, Jeza nekako slatka. Očaran, bez jednog glasa, On čisto gutaše okom obline

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

I Vi sami, draga prijateljice, ne osporavate nedostatak pisane reči „uz koju valja u mislima nebo razapeti“, no držite da su te

Zrelu za javnost! Dakle, na koncu krajeva, otštampanu. Zavirimo malo u tu perspektivu! Vi ste sami pisanu reč nazvali duhovnim čedom koje luta po prostoru i vremenu.

Za ovako takvo putovanje možete se, po Vašem ukusu, odenuti i okititi. Putujući i posmatrajući, nećemo izgubiti sami sebe u beskonačnosti, ni naše lične želje, radosti i tuge prenebregnuti.

mi bismo u toku vremena morali videti kako se zvezde na drugim mestima horizonta uzdižu iznad njega, a to nisu ni sami Vavilonci do sada opazili. Budi, dakle, miran, dražajši, mi stojimo na čvrstom tlu. Samo kad ne bi bilo tako vrelo!

Na našoj lađi spava cela posada, sem stražara na katarkama i na tornjevima lađinim; i sami veslači su zadremali, pa u polusnu miču leno i nepravilno svoja vesla. Lađa se skoro ne miče s mesta.

U to ime potrebno je da Vam, kao što, uostalom, i sami želite, kažem još koju reč o Aleksandrijcima. Pri mojim studijama o aleksandriskom dobu naišao sam u Plutarhovim

ne stoje na miru, nego se sele polagano duž ekliptike, vukući sa sobom i nebeski ekvator, pa pomerajući time i sami nebeski pol. Tu pojavu seljenja ravnodnevica opazio je, kao što sam Vam već saopštio, Hiparh; ona se zove precesija.

To je, kako mi reče mitropolit, patrijarh Gligorije V, koga je, pre sto dve godine, baš na sami Uskrs, turska rulja obesila, u njegovu svečanom ornatu, na portal te kapije.

No obojica volimo svoj očinski dom toliko ljubomorno da ga nikom drugom ne dajemo ni na upotrebu, a sami ga posećujemo tek s vremena na vreme.

Sa visine do koje su se oni vinuli, izgledaše im njihov dotadanji rad uzan i skučen. Priznadoše sami sebi da su naučne rasprave i lirske pesme sitna zrnca, pa ma bila i biserna. Ali ih ohrabri druga butelja.

Prelaz je bio vrlo težak; valjalo je celokupnu artiljeriju izneti na rukama vojnika do na sami greben. Tako je komora diviziskog štaba stojala skoro ceo dan na istom mestu.

Vi ste, bez sumnje, i sami primetili da nam podzemne prostorije izgledaju zimi tople, a leti hladne. To je zbog toga što onde vlada, preko cele

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

pesmu „Melodija k proleću“, himnu prirodi u kojoj čitav svet radosnim klicanjem pozdravlja zlatno proleće, ubrajamo u sami početak srpske poezije za decu.

“ . 21. nov.) AJDUK BRANKO RADIČEVIĆ Kuća moja čarna gora, A postelja kamen ovi, Moja braća sve od skora, Ali sami sokolovi, S njima s' vinem s ove gore Kao munja na zlotvore.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Šta je? Da nisi nešto? Cigani sviraju: »Mekam«. SVI BEGOVI skupljaju se oko njih. NAZA i SAROŠ (ostaju sami u jednom uglu pozornice). NAZA Ćuti! Je l’ sam ti sestra? SAROŠ Jesi.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kod Srećka je došlo zapaljenje pluća i nije izdržao. Sahranili su ga na sami Badnji dan. Stari, slab i bolestan, vozio se do groblja; kćeri i sinu ništa nije javljao.

U grobnici, sem gospa Nole, slučajno, sami muškarci, naravno i njen muž, gos-Toša. Okolo naokolo, po groblju, a bogami i podalje od palanke, rasejani su grobovi

Pokušala je ići u lov, i zavolela lov, lovila i krupniju zver, postala odličan strelac, i bila, kako su sami lovci govorili, jedini lovac na svetu koji ne laže.

— Jesu još jaka, ali su stara, otrcana, a ja, znate i sami, svaki čas moram da se vozim do suda, do gruntovnice, do advokata...

i razbojnicima, onim što su nosili uza se, u novcu ili nakitu, ili su pucali, zastrašivali, ranjavali, pa i ubijali, i sami bili ubijani. Gusti vojvođanski kukuruzi, to se zaboravilo, imali su vrstu letnje hajdučije.

— Kako da vam kažem, gospa protinice. Uvek vam je u kući „razni svet”. Dok smo bili sami Todor i ja u kući, opet je to bio ”razni svet”... Ne znam, zaista, šta je u toj deci oko mene.

U njoj ima nešto krotko... Mana njena na liku je neprijatna. Ali ona se gubi; sami ste vi mene upozorili na to. Polečićete je još malo, i ozdraviće od toga, sirotica moja, koja je u nežnoj mladosti

A zbog posla nekog smo se svi i rodili. I ja sam se udala za posao, i da njega nije, recite sami, ko bi bila gospa Nola!... I sad da svršim.

Jedared te ja nesrećno udomih, drugi put ti sama. Nemaš sreće za udaju, i ostavi se udaje, pa da te sami beli golub zaprosi. Imaš dete, predaj se njemu. Ništa lepše i slađe za ženu nego dizati dete, i biti majka...

reče: „Stanojla, nije mi, k'o jednom gazdoviću, lako da to priznam, ali eto vidiš i čuješ što ti propovedam: sve sami siromasi idu u groblje!” Todor reče „siromasi , a ja velim p r o p a l i c e. Ju-he! dok su puni ambari; ju-he!

Druge vodi na grob Milušićev, i moli, kao neki suguran laboratorist, da sami probaju, da sami preduzmu što misle da treba preduzeti.

Druge vodi na grob Milušićev, i moli, kao neki suguran laboratorist, da sami probaju, da sami preduzmu što misle da treba preduzeti. Zaprepašćenje osvedočenih raste, i privlači radoznalost neosvedočenih.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

sovršeni ljudi koješta čine koje se samo deci pristoji, štaviše, koliko puta danas svoju decu oštro kazne što su juče sami triput crnje i gore činili? Kad na osmu godinu stupi, sama ga priroda na ono opomene što mu je sudbina opredelila.

« Ja znam da se nijedan čitatelj neće na ovo čuditi kome je poznata Dok Kišotova borba s vodenicama. No neka sami kažu nije li bolje i ovo nego da im predstavljam kako se hiljadama može biti de lana caprіna, ili de umbra aѕіnі, ili za

Fama međutim uzme sebi dopuštenje da o njegovom zatvoru po gradu razglasi. Fama je jedna persona koja se iz sami jezika, očiju i ušiju sostoji i osobito ljubopitstvo nabljudava.

Badava se smejete, gospodična, agina je kći takva ista pravila dobrog tona, i tako isto mlogo na moral držala kao i vi sami, ali ovakovog momka omilovati, koji je sigurno mladoženja, kao što je i ona devojka u najstrožijem smislu; želiti da

želi titulu od imati, na primer, gospodin od Popović, ili gospoja od Prelić, to ona ovako tolkovaše: što takovi sami priznaju da nisu ništa zaslužili, no sve što imaju od prvog, koji se zvao Popović ili Prelić, nasledili jesu.

(Sirena sakriva oči.) »Teško njima. znam da se ni pet u godini ne udaju.« Zašto, gospože? »Ne kažete li sami da su ružne?« Ružne? To ja nisam rekao. »Ta da su plavetne.

ili metensomatozista, koji sasvim ozbiljski utvrđuju da duša posle naše smrti iz jednog tela u drugo, i do sami životinja prelazi, dok se grehova ne očisti. Ko može posumnjati da ovakovi filozofi po svojej smrti u magarca ne prelaze?

mnogi u naše vreme gavaleri koji su spolja uglađeni i nakićeni, mislite svet će progutati, a kod kuće suv lebac jedu i sami čizme čiste.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

klub ćuraka, glub gusaka i klub plovaka. Ti klubovi ne bi nimalo uticali da se promeni poverenje koje smo mi, vlada, sami sebi prisvojili, jer, kao što je poznato, politički klubovi su ustanove u kojima se članovi disciplinišu da ne misle

Pa još, kad roditelji sami dosuđuju sudbinu svojoj deci, to se da nekako i trpeti. Ali se te stvari često kompliciraju što se u rešavanje obično

da bi se profesori što slađe smejali, oni obično zadaju takve pismene zadatke na koje mnogi od njih ne bi umeli ni sami odgovoriti. Sećam se samo koliko nam je nevolja doneo pismeni zadatak: „Ispeci pa reci!

Pa izvolite sad sami izabrati, koji od ovih pipaka želite da vam se zarije u mozak, pa izvolite sad sami reći: da li je moguće izbeći smrt

Pa izvolite sad sami izabrati, koji od ovih pipaka želite da vam se zarije u mozak, pa izvolite sad sami reći: da li je moguće izbeći smrt kad čovek zapadne u kandže ovoga odvratnoga oktopoda?

E, eto molim, pa sami iskreno priznajte: je l' te da, posle ovoga objašnjenja, sad već niko više ne zna šta je to svirala?

E, izvolite, molim vas, pa recite sami, zar vam posle ovoga neće postati odvratno ne samo klatno nego uopšte sve što se klati?

“ Pa i kraj svega toga, profesori ovih mrtvih jezika, to ste izvesno i sami primetili, žive u dubokome uverenju da su deca data u školu isključivo zato da te jezike nauče.

— A zatim — dodaje gnevno direktor nije ni istina, niti je uopšte bilo takvih stihova na zidu, no ste ih vi sami izmislili. — Bilo je i zbog tih stihova ste i naredili da se okreče ona odeljenja. — Dabome.

Izgledalo mi je da i ona mene rado gleda, jer, kad god bismo ostali trenutak dva sami, ona je bivala mnogo ljubaznija prema meni no kad je muž bio prisutan.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Bili smo prokisli do kože. S nama je gamizala i pešadija. Onako u mraku, prepušteni gotovo sami sebi, izmučeni i jadni, davali smo utisak razdražene gomile, i vojnici su već glasno protestovali.

Ali sada su i sami počeli uviđati da sve propada, i da je njihova dalja sudbina neizvesna... Bugari su na jugu presekli glavnu prugu i

Sada treba da ostave žene i decu, stare roditelje. A i sami vide da za ovaj momenat otadžbini nema spasa. Treba imati moralne snage, pa ne podleći iskušenjima...

— Gospodo — govorio je on — naš položaj vrlo je težak i kritičan. To i sami vidite. Od naše energije i odlučnosti zavisi hoćemo li u toku sutrašnjeg dana spasti topove.

— Pa... Kako sad? — zapita kapetan Lazar, držeći me za ruku. — The!... Eto tako, vidite i sami. A vi? On tužno mahnu rukom i klimnu glavom: — Gore biti ne može...

Naša kontrola je bila isključena. Ljudi su bili prepušteni sami sebi... Neka nas sreća posluži, hvala Bogu! — i komandir se prekrsti — te izvedosmo čitavu bateriju iz toga pakla.

Lutao je da bi nas našao. Na putu susretosmo i zarobljenike, koji se kreću sami, bez sprovodnika, u suprotnom pravcu.

Nemamo više kuda!... I sami vidite... Tri izlaska postoje. Ili ćemo baciti oružje, pa ćemo se sramno predati. Vodiće nas onda kao zarobljenike kroz

i strogim glasom progovori: — Gospodine pukovniče, vi kao starešina treba da nam služite za primer, a ne da sami stvarate nered! — Gospodine potpukovniče, pazite šta govorite! — Pazite vi šta radite!

Na ovome samo mestu zadržali smo se ceo jedan dan... Vi ste i sami videli koliko je teško i jednom samom čoveku da pređe preko onih vrleti.

Ja vas opet molim, da nam ne zamjerite, ako je bilo čega neugodnog... Šta ćete! Viđeli ste ovaj božji krš. Ni sami nemamo kruha... Pođite mi zdravo, đeco! — Ovaj bi mogao da zadiči i samo Cetinje — reče Dragiša kada smo izišli.

Onda navaljeno kamenje kao u rečnom koritu i pri najmanjem dodiru osipa se kao bujica. Pustili smo konjima dizgine neka sami biraju. Pazimo samo da se ne okliznu i neprestano strepimo da nas ne zgaze.

Petrović, Rastko - PESME

Vadite, gospodo, vi ništa ne jedete. Hvala, siti smo. Ovo je jelo vrlo lako; ta i sami kažete da ga rado jedete: kao slama je. Vadite, gospodo, jedite! Da li je još tada bila rođena ova knjižica u meni?

I što bi ljudi bili krivi za moju patnju čak kad su zli; kao da i oni sami me se tiče šta ja u površnom svom životu, ili u životu obrnutom na drugu stranu, ne osećam boga!

Zarekoh se da neću izići do smrti iz ovog mraka, I bljuvah na sami spomen vreli pobedničkog zraka; O kako mi je bolno bilo u duši onih dana, Kada bih, i čelom, svaku stopu poznao svoga

je samo povratak k njoj; jer nema šta da se izbere: Do spustiti i nju i sebe u čašu beskrajne vode Kao što se spuštasmo sami u umor i znoj, Ili visije planinske izvrnute u vir svoje slobode, Gde potapasamo ožiljke sna razdravši plavila zavoj!

Nešto što je jako neprijatno Što je osećanje sramotnosti, Strmoglavo, Što ste izazvali sami kao priznanje, Što je pohvala od ljudi za koje bi želeli da je njihovo mišljenje za vas tajna jer ih ne možete uveriti u

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Je li čudo što im kroz glavu prođe da su jedinstveni, da su sami samcijati na svetu? Nisu još znali da su se u pustinji pojavili, a već su znali da blistaju, da vole.

Zatim, prenese sve starce i starice, jer mladi su bežali i sami, bezobzirno gurajući slabe i bolesne. Još jednom, poslednji put dolete Belko mravinjaku i u zadnjem času zgrabi košaricu

Podanici su se sve brže navikavali na noćni život. Postepeno, sami od sebe, počeli su da se rađaju podanici jedva veći od pedlja.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Niko nas neće moći gledati. Sami, kod nas i u našoj bašti igraćemo. STANA (otimajući se): Neću, Vaska, neću! (Plačno): Sami smo kod kuće.

Sami, kod nas i u našoj bašti igraćemo. STANA (otimajući se): Neću, Vaska, neću! (Plačno): Sami smo kod kuće. Otac ljut, prek... VASKA (prekorno): Hajde, Stano! Što si takva? STANA (odlučno): Neću, ne!

Šantić, Aleksa - PESME

Tu je, tu je ono što mi srce mami, S čega noću bdijem do u osvit sami, — Tu je ono blago, ljepota Mostara, Tu je kita smilja, tu je zlato Mara!

Ćelije naše Te svetle iskre Lepote tvoje Kako se viju, Kako se roje I rasipaju Po svakoj strani, Kô zapaljeni Sami đerdani! I svuda, eno, Gde koja pane, Po jedno zlatno Kandilo plane...

1911. METEOR U staroj bašti, na pragu od vrata, Puni zvijezda sjedili smo sami... Noć bješe plava, i u polutami Rumenio se plod zdrelih granata. Tiho... Sve ćuti...

visok kao stablo srča, Brišući znojno lice što se plami, Pod jablanove do rijeke strča — Prilegnu zemlji i na dušak sami Žeđ vrelu smiri; dok sjajno, kô srma, Treperi jutro i sve žedne mami.

Ta gomila sveta dosadom me kinji, I drugovi sami teret su mi sinji; — A ta je sva meni stoga došla čama Što se moja draga sad zove ''madama''.

Ustaju mrtvi, dan sudnji svije' Zove svetlosti i tami; No nama stalo ni za čim nije, Mi mirno ležimo sami. 33 Bor usamljen na severu Stoji navrh gola brega. Drema mu se; belim plaštom Led sa snegom ogrće ga.

'' 42 daleko na sinje more Mi smo plovili, draga, U lakom čamcu sami; Noć beše tiha i blaga. duhova ostrvo lepo U mesečini je bilo. Tu se uz slatke zvuke Magleno kolo vilo.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Tu težnju nedvosmisleno izražavaju ili ličnosti o kojima se peva ili sami pevači. U vavilonskom Epu o Gilgamešu Engidu — posle pobede nad ne beskim zverom — kaže Gilgamešu: „Prijatelju moj,

U Ilijadi i Odiseji, u Mahabharati i Ramajani, na primer, bogovi ne samo da odlučuju o ishodu rata nego i sami učestvuju kao pomagači ovoga ili onoga junaka.

i kad su se protiv turskog feudalizma zbog njegove težnje da privilegovani domaći sloj pretvori u raju počeli boriti i sami knezovi, već stvoreni lik izdajnika služio je kao moćno oružje u borbi protiv svih opih koji su ma u čemu i ma kako

Kao nekakvi vladari nad tim Srbima bili su potomci despota Đurđa. Oni su i sami nosili naziv despota. Prvi je bio sin slepoga Grgura, Vuk Grgurović, u pesmama poznat pod nazivom Zmaj-ognjeni ili

No ovi naoružani ljudi često su išli naruku hajducima, često su se i sami odmetali u hajduke, i svakog časa mogli su da se pretvore u ustanike.

Ona su dostigla vrhunac krajem XVI i početkom XVII veka. Tada je nastala i izreka: „Bog vas čuvao senjske ruke!“ Sami Mlečići nisu bili u stanju da iziću na kraj s uskocima, te su zatražili od austrijskog dvora da se uskoci „uklone iz

i 1660. godine). U hrabrosti uskoci nisu zaostajali za hajducima. Oni su i sami bili — kako je u jednoj prilici tačno rečeno — „hajduci naročite vrste“.

Poginuo je u napadu na Duvno 1687. — i u pesmama Stojan je veoma veliki junak, — kako ga sami Turci nazivaju — ljuta pod kamenom guja, stari megdandžija, koji je „dodijao caru i ćesaru, u Latinskoj kralju

Stade svata dvanaest hiljada te gledaju konja u Bugara; konja glede, a sami se čude: „Bože mili, čuda velikoga! Dobra konja, a loša junaka!

No valja uzeti u obzir i one stihove u kojima sam Musa naglašava suprotnost svoga i Markovog porekla. Sami za sebe, odvojeni od ostalog teksta, ovi — lepi i snažni — stihovi dokazuju da je Marko predstavnik feudalaca a Musa

U prilog ovome tumačenju — mada sami navedeni stihovi i dalje ostaju u oštroj protivrečnosti sa likom istorijskog Muse, Muse feudalca — ide i činjenica da je

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

Lete vazdušnim prugama Sa nekim lakim tugama U svojim sitnim grudima U ZASEDI IZA PETNAESTE Nije rano da saznamo sami Šta je ono lepo što nas mami Što nas tajno čeka pored ceste U zasedi iza petnaeste Kad osetiš da ti srce lupa

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Drž, ne daj! Još uvijek larmajući kao da traže bjegunca, djeca se dadoše u berbu prezrelih lješnika, koji su već sami ispadali iz svojih požutjelih čašica.

— Ihaj, ovo treba da vidi čitavi svijet! —veselo povika dugonogi dječak i brzo zagrebe uz prvu bukvu. Popeo se do na sami vrh, sve dok mu glava nije izronila povrh treperava mora od lišća.

— Oho-ho, već me svrbi ruka! — žestio se Stričev djed. — Samo da dogovor držimo u tajnosti. Rastadoše se već u sami mrak, tajanstveni i ćutljivi, a već sutradan lukavi poljar Lijan krenu u izviđanje da uhodi male bjegunce.

— pitali su zabrinuti ljudi tužno gledajući svoju razbijenu vojsku, jedinu svoju zaštitu . — Ni mi sami ne znamo. Bilo je i drukčijih vojnika.

— I baš je rekla ko će gdje stražariti i ko će s kim ići? — nepovjerljivo upita Stric. — Ne, to je ostavila da se mi sami dogovorimo — reče Jovanče.

Sjedila je pored Jovančeta, tiha, srećna i zanesena, kao da su sami na svijetu. — Gle kako je danas krasna ova naša obavještajka! — prošaputa Đoko Potrk, uvijek osjetljiv na svaku ljepotu.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

SEJAČI Slišatelju vozljubljeni, i mi sami, svi, svaki po sebi, — izlazi na sejanje sejati svoje seme! I to se razliko seje: kakva je komu njegova ćud, tako i sije.

Zlečestu reč na me izneše. Ama koji me god to oblaguju, da se sami obuku u zao glas i kano haljinom gornjom tako da se obgrnu sami sa svojom sramotom.

Ama koji me god to oblaguju, da se sami obuku u zao glas i kano haljinom gornjom tako da se obgrnu sami sa svojom sramotom.

sveza, debele verige, golemi lanci, teške negbe na nogu, divlje i nemilokrvne sluge su onoga plamena, i sami su vatreni.

SVAKO NAS ZLO I BOLEST NAHODI Golema je to tuga i nužda budavši na zemlji rođenim, i sami sobom ot zemlje, a nebo tražiti i iskati. Svako nas zlo i bolest nahodi I svaka rđa i nevolja tre.

neće biti koji bi vas prestrašio, jer svake vaše pakostnike i neprijatelje, koji god na vašu zemlju uzvojuju, vi ćete sami nadbiti i proterati s vašom slobodom i oni će begati i padati pred vami. NOVOGODIŠNjA 3DRAVICA 1732.

Nego jošte vi ćete sami proterivati vaše neprijatelje š njinih zemalja i begati će pred vama i pokoravati se vam ... I staro do staroga žito će

Nije li y zemlji? Promotrimo se: što se iz nas po malu staje, Te sami sebe da ne varamo Gladeći kako nas skoro jednog po drugom nestaje...

Latiše i sami tek gole sablje i sekoše se blizu do zore među sobom i tako malina što ostaše, raztrkaše se koji kud i razbegoše.

A kad ne ktiše, te ne ktiše obrnuti se, onda meću njih pusti mač nek’ se sami iseku da Rimljani više ne ginu i nek se već raziđu odonud.

svoju im majku, a pogani bijahu, te kad bi joj valjalo u zbožnicu iti (njihovu crkvinu), a ne bi im se konja zdesilo, sami bi se zapregli u kočije i odvezli bi je tamo.

žestokosti srdca na druge ljude nimalo ne imadu razloga i oma nemilokrvno bez rasmotrivanja nadalje osuđuju rado i u tom sami sebe gube!) Što na to Natan?

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

A već i sami im nadimci kazivahu to — behu to sve neka imena budiboksnama; neki Tane „Domaćica“, neki Vane „Jagurida“, neki Gane

Kad beomo deca, niki nas, ni tatko ni majka ni, ne pitâ: ’oćemo li eli nećemo; a sag, kad sami stadomo „tatko“ i „majka“, — sag nas pa ne pituju naša deca!...

Ljuljaju se i pevaju „Čije pero na nišaljku, gajtane moj“! Oni iz kola idu pa ljuljaju druge ili se sami ljuljaju, a oni sa nišaljke idu u hvataju se u kolo.

On je u to doba već obično u krevetu. A sreća što nije bio, jer i bez toga dosta je bruke i sramote. da, misli Mane, sami su bili. Bio je samo noćni stražar, pa i on je daleko bio; šta je on mogao čuti? Ništa.

a okolni komšijski zidovi puni načičkani radoznala sveta I sve se to trese od silna smeha, a najviše se smeju baš sami mladenci, Zona i Manulać.

Tu svraćaju i oni krupni trgovci što trguju s Bečom i Carigradom, i oni sitni što od tih krupnih pazare espap i sami ga u kolicima u prvi mrak doguraju u svoj dućan; tu svraćaju i tanki praktikanti i debeli liferanti, koji obično prate

matematičari, — ovi poslednji s grdnim fasciklama popravljenih đačkih zadataka pod miškom, od kojeg popravljanja dobiše i sami neki umoran i skoro reći glup izraz na licu.

Devojke pazariše, pa i odoše. Ostadoše opet sami. Opet mala počinka. — Bre! — poče hadži Zamfir — iskvari se mnogo svet! Batisaše se i selskije!...

Pustiše čengije da izmaknu, a posle se i sami raziđoše... GLAVA DVADESET DRUGA I POSLEDNjA Ona je sasvim obična, kao što su obično sve poslednje glave u

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti