Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
nove strune, soglasim samviku, Načnem Marka Kraljevića, hrabrog vjeka diku, Dušanovu veličati stanem silu rubov, No samvika vozglašaše opet samo — ljubov. Zbogom, dakle, vitezovi! Kad samvika neće, Ja ću pjeti što je milo, ljubve brati cv'jeća.
Zbogom, dakle, vitezovi! Kad samvika neće, Ja ću pjeti što je milo, ljubve brati cv'jeća. Pavle Solarić MILOŠ I RADOVAN Hodi, sjedi, Radovane, da ti