Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
za bijelu nedjeljnu košuljicu i za krotku zvonjavu zvona s crkve na glavici kroz prorijetki vazduh pramaljetnog jutra. Saosjećam s drvećem. Mislim da i ono dugo unaprijed sluti promjene vremena. Često sam se u djetinjstvu zamišljao kao drvo.
Kakve li krvavo zarađene utjehe prezrenom malom pješaku! General umire. Nastojim da ga žalim. Trudim se da saosjećam s njim. Na koncu, to mi je i dug samrtničke solidarnosti!... Jest, moj tužni generale!