Matavulj, Simo - USKOK
No te molim, Jošo, ljubavi ti, otidi do te crne kuće Serdareve, te prizovi njekoliko momčadi i reci im u ime moje neka odmah idu na puteve od Krsca, od Ćeklića, onamo od polja — već
Krstinja, Joke i Milica sjedijahu pred kolibom, svaka u svojim mislima. Šaputanje između kneza i Stane Serdareve ne svrati ni za časak njihovu pažnju, toliko to bješe obična stvar. Ali kad knez sjede do njih uzvikujući: „A-ha-ha!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Lako se domisliti, čitaoče, gdje su serdareve misli bile!... Bile gdje i vazda, kod njegovijeh odsječenijeh krila, kod poginulijeh sinova!
tišina, da se lijepo čulo kako iz sirovijeh klada pošti istisnuta vlaga i kako jedan šareni mačak na krevetu prede. Serdareve runjave grudi nadimahu se i slijegahu silovito. Više odjednom potmulo je jeknuo.