Upotreba reči sijevaju u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Rana! Kakva sad rana, ko se bogu moli?! — vrišti djed u sebi, a već vidi svoje presvete vile kako sijevaju kao bič svetog Ilije. — Zar Nidžina budalaština da se ranom naziva?

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Namah se otvori Kosovo. Grme topovi, more, nebo se prolama, sijevaju sablje, zveče handžari, ječe ranjenici, — sve ogreze u krv.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

do mora, koliko je naše Gore Crne, — sve je oblak pritiskâ jednako, svud se čuje jeka i grmljava, svud ispod nas munje sijevaju, a nas jedne sȁmo sunce grije. I dosta je dobro primarilo kâ je ovo brdo vazda hladno.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

“ E, mislio sam sve će nas paša posjeći. DRUGI TURČIN: Naljutio se, a oči mu kao živa vatra sijevaju. Sreća naša te se, prikliješteno u tomrucima, nađe još pođešto đaurskoga roblja, te da njine glave ne isječe, listom bi

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Vrišti at poda mnom, baca pjenu, propinje se na prednje noge, a ispod njeg' sijevaju varnice kô nebesne svjetlice. A kad vrkne kroz nozdrve — more biti da mi nećete vjerovati — a kad pirne i vrkne kroz

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Između drveća ukaza se u trku poljar Lijan. Bježao je strelovito kako valjda nikad ni jedan starac nije jurio: sijevaju mu široki opanci, omahuje torbak, šešir mu nabijen do nosa, štap stegnut u ruci. — Ovamo, ovamo!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti