Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Kad pop sjede u kola pred našom crkvom, pričekaše ga dvanaest konjanika što su iz našeg sela u narodnoj vojsci, i oni otpratiše popa
jedan što sjedi s kočijašem, pa popa u ruku: — Hajdete — veli — pozdravio vas gospodin vladika da idete na ručak. Sjede pop u kola, pa još i Maru uze sa sobom. Gigaju se, brate, ona kola, rekao bi čovjek sad će ispasti, a konji kao hale!
Udariše vrućine. Ikonija već kreči popovu kuću i sprema se doček za Maru. Jednog dana i kum Ninko sjede na kola, pa u ime boga ode u Biograd, a veseo narod samo jedno poručuje: „Pohitaj, ne zadržavaj se!
Tu on još ljuće odadre dešnjaka. Volovi ujedanput potrčaše. Pavao se dohvati za stražnju osovinu i sjede na nju, pa poizdaleka, okrenuv se učitelju, viknu: — Upamti-de ti, učitelju, kome si kazao da je marva!
Taj je čardak Nenada Đerića, a u njega je sin Pavao, momak za ženidbu. Onaj isti kome učitelj reče da je marva. Sjede pop s Marom za sto pod orahom. Ikonija donese bijelu kavu. Pop ne skida s nje očiju.
— reče pop. Vladika se zabezeknu: — A kakav tebe grijeh mori? Pop slabo mahnu rukom, kao da mu priđemo. Vladika sjede na stolicu do kreveta, a mi se iskupili unaokolo.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
krčmu gunđajući: — Najprije ću se dobro napiti da rastjeram tugu, pa ću tek onda baciti ovoga mog nevaljalca u vodu. Sjede stari mlinar i započe piti zajedno s krčmarom. Slavna je to pijanka bila.
Kosa mu je već sasvim bijela, valjda od silnog brašna koje mu već godinama pada na glavu. Šarov i mačak Tošo obično sjede udno Čičinih nogu ili šetaju oko vodenice i paze na neznane goste.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
U gornjoj Krajini, „kad žena mora odbiti dijete od sise, čara ovako: u onaj dan, u koji je dijete rodila, sjede — uzevši jaje i žlicu — s jedne strane, a dijete premetne s druge strane kućnoga praga; pa ga, onako pro praga, stane
Matavulj, Simo - USKOK
Sâm sjede na slamu i podvi noge. Pošto se gost nećkaše, on ga povuče, i nastavi: — Sjedi molim te! Nije običaj da mi Crnogorci
Ne pomišljaš li da je čovjek ogladnio, verući se uz naše glavice! Milica, s djetetom u naručju, sjede pred oca i reče: — Zar baš ni jedne riječi nemade, tajko, do sada za tvoga dragića, a toliko si se radovao što ćeš mu
— Na, ovi čas daću je njekom, ako grdov ne dođe! Ta prijetnja slomi uporstvo Dragićevo, te poljubi djeda i sjede mu na koljeno.
Drvene stube što izvode u kamaru počeše škripati pod nječijim koracima. Janko sjede i dohvati časovnik. Bješe oko sedam. Njeko lagano otvori vrata i pomoli se glava Krcunova. Obojica se nasmijaše.
Većina bi za „međeda“. Objesiše konop s grede na gredu i nađoše dvije toljage. Labud Markišin sjede na konop, pa oslanjajući se na toljage, prekrsti noge i poče se culjati.
i blagih šala, od kojih ćemo navesti samo jednu: — Jednog ljetnjeg dana pred veče izide vladika iz manastira na gumno i sjede. Kako se bješe duboko zamislio, a imađaše u ruci njeku kuticu, stade je prebacivati iz ruke u ruku.
Vladika obu čizme, premetnu krst i panagiju, obuče mantoros i stavi na glavu panakamilavku, pa sjede prema vatri. Momak hitro stavi u red krevetne haljine, odškrinu staklo na prozoru, pa otvoriv vrata, reče: — Gospodar
“ Na to se zaori smijeh. Milun obrisa prašinu. Janko ga otpusti, pa uzev njeke opatove rukopise, sjede. Latinska slova bjehu okruglasta, jednaka, potpuno čitka, ćirilovska nješto nezgrapnija; po grafici zamisli abata kao
Tek što sjede, a uđe Krcun Serdarev i zapita ga kako se nalazi? Janko se pohvali i poče mu pričati šta će sve raditi.
— A što stojiš? Hodi na jednu kaficu, znaš, na moju kaficu? Nije bilo druge. Janko uđe i sjede. Gojača, pristavljajući ibrik, nastavi: — Dragić Milunov najviše te željkuje!
Eno vam ondje na stolu sve. Janko nestrpljivo uze pismo i sjede. Ruke mu drhtahu. Savo otpusti Bajicu i uze da čita novine, koje bješe onoga časa primio.
Janko zagrli starca, kao što bi svoje zagrlio; ižljubi dragića i srdačno se pozdravi sa ženskima, pa sjede i ispriča im sve.
Milićević, Vuk - Bespuće
vitkih, zelenkastih šibljika, njegovog bledunjavog, uskog lišća, njegovog zviskog šuma pod vjetrom, radi gnijezda koja sjede među njegovim rašljama, radi onog bujnog i glasnog života među njegovim granama.
On joj reče neka pričeka. Ona se snebivala i stajala misleći neko vrijeme, pa najposlije sjede na kanape. I on kasnije sjede blizu nje i oboje gledahu na prozor o koji udaraše i lupkaše kiša.
Ona se snebivala i stajala misleći neko vrijeme, pa najposlije sjede na kanape. I on kasnije sjede blizu nje i oboje gledahu na prozor o koji udaraše i lupkaše kiša. Vidio se komad sivkastog neba.
Kad dođoše jednom grmu ona se zaustavi, okrenu se i sjede pod grm. — Ovo je mjesto koje ja volim, — reče ona. On se spusti pored nje.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Jovaš čisto podskoči u mjestu, poznade glas brata Mikana, ali isto tako brzo sjede ponovo u zaklon i zlurado vreknu: — Aha, neka, neka, dosta je i tvoga bilo!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Miloš odmah ustane, uzme štranjgu, sveže je Divonji oko rogova, izvede ga iz štale, sjede mu između rogova, prihvati se čvrsto za rogove, a moj ti Divonja ugodi preko polja, pa što brže može poteci.
Jednom kad je dečko tako ostao bez ručka, oždene goveda u polje, pa sjede na neki panj i stane plakati. Plače on tako, siromah, plače i jadikuje za svojom pokojnom majkom, a u tome dođe k njemu
Drugi dan, kad je dečko odagnao goveda u polje, sjede opet onako gladan na panj, pak počne plakati. Plače on tako, bogo moj, plače kao godina, kad li al' evo opet one bake k
je dečko saznao da će kravu zaklati, vrlo se ražalosti, te nije mogao ništa jesti ni piti, pa kad je došao u polje, sjede opet na onaj panj, pa počne plakati i naricati.
Išao je on tako, išao, bome dođe usred šume pred jednu kolibu. Pred kolibom sjede dvije grdne junačine, strašno ih je bilo pogledati, a nekmo li s njima besjediti.
— O, tebe mi i tvoga mi društva, — naruga se starac, skoči na Tarigoru, te ga dobro izlevuša, pa ga strpa poda se, te sjede na njega kao na kakav stočić, i opuca sve sam što je ovaj bio spremio za njih trojicu, pa otkasa na svom zecu dalje.
On zablagodari caru, uze maramu i krete kući. Putujući tako ogladni, te sjede pod jedno drvo u hlad da se odmori i malo prihvati.
— Zdravo, hvala bogu, kako ste vi? — Hvala bogu! Pitaše se za junačko zdravlje, pa i ovaj putnik sjede na travu i počeše razgovor. Pita putnik carevog slugu ko je i odakle je, i ovaj mu sve ispriča.
“ Reče im da će tu noćiti, i dok on spava da ga čuvaju. Zatim se skide s magarca, veza ga da pase, a sam sjede da večera. Poslije večere metnu jedan panjić pod glavu a maramom pokri glavu, i leže da spava.
Izdrpan je, jadan je, nema na njemu četiri pare haljina. Kad prosjak ugleda vrelo, priđe bliže i sjede da se malo odmori i da se umije.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Krsna slava, Markovdan: sofrom tamjan (tamnij biva oko uglova), a svijeća perasto žut zaperak ispreda; gosti sjede, pričaju (politika tema je), zgledaju se, šapuću (neko se i prekrsti); ključa šljivka: titraju plamenice duvarom.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
stoji stara, kroz prozor im pogled ide, imali su šta da vide: unutra kraj sofre fine, sjede četir gazde njine, pa se časte, brke maste.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Eto sada vjerom svrnu: Jutros si je zacrnio: Nađede joj hudo ime, Hudo ime, udovica, Ge bi sjela, da ne sjede; Ge bi pošla, da ne pođe; Što bi rekla, da ne reče. Ma te moli kukavica: Ah!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
SKENDER-AGA A ja voli da nadjača viši. Rašta ga je Bog višega dao: kad je viši, neka je i jači! NOĆ JE MJESEČNA; SJEDE OKO OGNjEVAH I KOLO NA VELjE GUVNO POJE.
Kad pred zoru, i noć je mjesečna, vatra gori nasred sjenokosa, a ona ti odnekuda dođe; ukraj vatre sjede da se grije. Čuje da svak spava u kolibe.
I vrati se s pićem iz Kotora. Poju ljudi, gađu iz pušakah. Kad dođosmo navrh Potočinah, ali sjede oko trista drugah; na svakoga zelena dolama, na svakome toke i oružje. Pomislimo: ko će ono biti? Kakvi gosti?
DOĐE DRAŠKO VOJVODA PA SE SA SVIJEMA GRLI I CELIVA, PA SJEDE MEĐU NjIMA. KNEZ ROGAN Pričaj štogod, Draško, od Mletakah! Kakav narod bješe na te strane?
Kad pomislim i ja kakav bješe, raspale se uz mene plamovi! GLAVARI SJEDE OKOLO VELjEGA GUVNA I RAZGOVARAJU SE, DOK EVO TI TRI ČETIRI STOTINE OZRINIĆAH. CUCAH I BJELICAH.
RAZIĐOŠE SE DOMA SVIKOLICI; SAMO NEKOLIKA GLAVARA OSTADOŠE NA CETINjE DA PRITVRDE SVOJ DOGOVOR. SMRKLO SE; SJEDE GLAVARI OKOLO OGNjA. IZLAZI MJESEC KRVAV, I BI VELIKI POTRES.
IZLAZE IZ CRKVE I OTOLEN SVAKI DOMA. BADNjI VEČE VLADIKA DANILO I IGUMAN STEFAN SJEDE KOD OGNjA, A ĐACI, VESELI, IGRAJU PO KUĆI I NALAŽU BADNjAKE.
IZJEDOŠE ONO KOLjIVO, RUČAŠE I SVAK DOMA ODLAZI. NOVO LjETO IZIŠLI IZ CRKVE, SJEDE UZ OGANj, PA SE NEŠTO IGUMAN ZAMISLIO. VLADIKA DANILO Nešto si se zamislio, đedo! Ali ti se drijemat počelo.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
išao pred onom četvoricom, pa pošto se podobro pope, pod jednijem sivijem kukom, gdje je uvijek običavao počinuti, sjede da napuni i ukreše, a mlađariju propušti, graknuvši: „Ajte, ne čekajte.“ Vjetar je duvao niz Krstac sve to jače.
Ele, u punom smislu riječi, lijep momak. Pošto priložiše badnjake i druge obrede trsiše, sjede serdar i domaćica mu, kći, snaha i soldat — svi posjedaše na slamu (kako je običaj) i stadoše jesti.
Nije li ti naknadio ovijem djetetom?“ to rekavši, Radoje uze dijete sa Stanina krila pa ga sjede na svoje i poljubi u glavu. „Evo nam Miluna, ako Bog da! Glava je ista Milunova a i srce će biti očevo! A da kako!
„Diži se, razdanilo se već, reci Stevanu neka zvoni na jutrenju!“ „Odmah, Gospodaru!“ Kaluđer sjede na široku stolicu prema slabome ognju, obori glavu, pa izvadiv iz džepa brojanice stade puštati kroz prste zrno po zrno.
Kad crnomanjastâ, visoka neka djevojka, ukraj puta, uhvati ga za ruku... On se trže iza sna i sjede. Krcun Ozrinić bješe ga, zbilja, uhvatio za ruku i podrmao. „Ta, šta ti je čoče?
„Hodite svi amo, ja ću vam skinuti gnjezdo!“ reče i nasmija se. Djeca se sad bojažljivo stadoše okupljati. On sjede na zemlju i kao da im dokaže da im nije zlurad turi pušku daleko a hrtu naredi da leže kraj njega, te ga poče milovati
Žene pošto hitno zašuškaše okrajke od bijelja u bokove od kreveta, pridružiše se ka gomili. Stana sjede na kovčeg, što bješe do glave od kreveta, a na krilo uze Miluna, koji umornu svoju glavicu nasloni joj na grudi.
Tu rahatno sjede, obliznu se, pa pošto još šapicama protrlja oči, zagleda se u ranjenoga momka. Na dvoru suton se počeo bješe hvatati.
Na dvoru suton se počeo bješe hvatati. Vjetar je duvao i pirio na mahove, a taman kad čovjek sjede, zahuja žestoko, da stade treska prošća i vratnica po zgradama, pa u mah utoli.
„Sad ga pridrž’te, neka mu se dobro ocijedi!“ reče vidar, te pođe k ognju i sjede. Pošto ispuši cijelu lulu, ustade, zasuka rukave, pa uze onaj melemom namazani fitilj.
“ To rekavši, prekrsti se i leže prema vidaru. Stana je podjarila oganj, pa se vrnu ka krevetu i sjede na kovčeg. Dugo i dugo, prekrštenijeh ruku, gledala je lijepa djevojka u blijedo lice Jankovo. Oganj goraše nejednako.
Tako je trajalo komad noći. Cura, uzdahnuvši, diže se, podjari oganj, pa uzevši kudjelju sa preboja, sjede opet na kovčeg i stade presti. Čujući kako se vreteno vrti, mačak skoči sa kreveta, pa leže pred njenim nogama.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
5 (PAŠTROVIĆKA „DOBRA MOLITVA“) 1 (Djevojka, dok svatovi još sjede za trpezom, klekne na prostrte struke nasred kuće, pa pruža od sebe ruke, na koje joj natrpaju malijeh pušaka i noževa
Da bog da da zdravo do stare starosti a u svakoj radosti budu i pri zdravoj pameti i da vazda sjede pod kose sijede, u bogatu selu a trpezi u čelu; gospoda ih poštovala i pribirala, krajina im u oči gledala, bešjedu im
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
108. Sivac more preskoči ni kopita neskvasi. 109. Sjeda sjedi u Sjedinu gradu, car je prosi, okovan je neda. 110. Sjede na vraga, ode bez traga. 111. Sjedi vila navr vila, čeka sinova iz bijeli gradova. 112.
” Car tako i učini, i teke stane zvijukati okolo mrtve šćeri, ona sjede, a otac je zagrli i odmah naredi da se sjutradan pripravi što treba za svadbu.
” i mnogo drugo koješta, a on muči kao kamen, rukama pokazujući kao da je nijem i da ište pomoći. Onda mu ona reče da sjede njojzi na skut, a on jedva dočeka i sjede, a ona mu podvrže glavu da je pobište.
Onda mu ona reče da sjede njojzi na skut, a on jedva dočeka i sjede, a ona mu podvrže glavu da je pobište. On premećući dlake po glavi kao da je bište, jedva nađe onu dlaku crljenu, pa je
Dođe jedan gradski lovac u selo da lovi. Okolo podna uđe u kuću jednoga seljanina poznanika da što ruča; pošto sjede, pogleda okolo sebe i vidi vrlo malo zemlje u ono selo, već sve gola litica i silne gomile natrpane mali i veliki
“ 8. LjENIVI SLIJEPAC. Srete jedan lijenština na putu slijepca đe u jednu torbu nosi punu kruva a u drugu gusle, pak sjede pred kućom jednom i uzme slijepac gusle te uza njih mlogo lijepu i krasnu pjesnu ispjeva.
Kad rastovari, sjede pokraj jednoga mijeha punana vina i stane mahati glavom put njega čudeći se, kako vino onako veselje čovjeku u glavu i u
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Na drugoj stijeni višaše slika koja prikazivaše gomilu ljudi što sjede oko stola. Svi su bili kosmati i svi osim jednoga imadijahu njeki svijetli lopar oko glave.
— viču đaci, iako ostalijema to ne bješe milo. Grgo opet nagnu: kljuka, kljuka, dokle se ne nadu kao tenac, pak sjede nasred poda i poče puniti lulu. Sad ga svi okupiše, zadijevajući ga na stotinu načina.
“ Jer, sve mu se činjaše — čim onaj otvori usta da će čuti to kobno pitanje. Ali Srdarina sjede da srče kafu ne osvrćući se ni na koga.
Odatle otide na česmu, gdje sjede i zakloni lice rukama, govoreći: — Bože i sveti Vrane, oprostite mi moje nepodopštine!
Premda je spavao oko četiri časa poslije podne, opet bješe veoma umoran. On otide u ćeliju, te sjede s prutićem u ruci, kako će „vraja“ pročešati čim dođe, ali Bakonju savlada san, te zaspa obučen.
Večera je prošla istijem načinom kao i ručak. Mačak je opet „štija žitije“, pa sjede s njima. Brne je pogledao sinovca i nadimao obraze.
— Tako! A odakle ono ti biše, a? A kako je bilo? Sniva si? — pita ga fratar, pošto sjede i stavi štolu. Pivalica, jednako oborene glave i obrćući kapu među prstima, ponovi ono što je pričao Tetka.
— veli on. — Imaju niki sastanak. Eno i’ sviju u gvardijanovoj kamari... Pa kako svrši sa Grgom? Bakonja sjede i nalakti se. Oči su mu sjaktile. Na lijevoj strani čela utonula mu brazdica u koju se Bujas zagleda. — Šta ti je sad?
Bakonja se ponovo razvedri. — Odi, Butre, de! Ajd’ da vidim jesi li naučija. Dijete sjede do njega i poče čavrljati iz časlovca. Tako je trajalo duže od jednoga časa.
Međutijem i Srdar zaroni jednom, pa odmah izađe i onako mokar sjede na sunce i pripali. Tako je on vazda činio jer se, kaže, uvjerio da mu bolje pomaže „banj u ariji“ no u vodi.
Pošto se osuši, on se još jednom zagnjuri, pa nastavi pušenje. Bakonja izađe prije Bujasa, pa ne obrisav se, sjede do Srdara i obori glavu među koljena. — Ja vas molim kâ boga, fra-Jakove, za jednu veliku ljubav — poče on uzbuđen.
U sjeni od konjuške ležaše stoka. Bakonja odjaha i priveza konja za omanje drvo, pa sjede na kolomat od oraha, licem prema vratima od krčme, tamo, na vratima, ukaza se njeki mladić, goloruk, u varoškoj nošnji;
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Mila k'o zlatno nebo posle tuče, U tihu hladu stare kruške one, Sjede ti djeca i zadaću uče. Nad šedrvanom leptiri se gone, I sjajne kapi, sa bezbroj rubina, Rasipaju se, dok polako
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
U nastojanju da se uspne na nedostižni vrh stabla života, Prometej uz put truni jabuke. A dobričine sjede na ledini i te jabuke dočekuju.
Ali, kao što pogađate, i to se ubrzo pokazalo nedovoljno. Ispostavilo se, naime, da u Birou sjede ljudi gamni na besmrtnost ne manje od onih koji sjede u Specijalnom vijećy.
Ispostavilo se, naime, da u Birou sjede ljudi gamni na besmrtnost ne manje od onih koji sjede u Specijalnom vijećy. I tad — tad je spasao situaciju onaj crnac koji uvijek spasava kad situacija dođe u ćorsokak:
A mnogi od onih zabrinutih stričeva uplatili su tek onaj minimalni ulog koji im daje mogućnost da sjede za stolom i da se iz prikrajka slade emocijama a da ne učestvuju u igri, i da iza stakla, pod zaštitničkim okriljem
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad to starac vidi, sjede među njih, pa je kod njih bio. A gospod bog reče svetom Petru: — Petre, hajde dolje k starome pa reci da sam te ja
pred njega i raj otškrine, a starac upazi svoje stare laće što je još negda dao prosjaku, pa na lakat đik u raj, pa sjede na svoje laće.
Kada se baba dokopa prstena, peći će joj: — Hodi sjedi, dušo, za me na ovu kožu! Ona sjede, a baka šipkom puc po koži, i obje odletiše. Nije šala, brate, vještica i njezina sila, nalet je bio od nas i naše kuće!
Na to starac reče kako se ne može peti, nego zatraži da mu div savije granu, pa da sjede i da se odmori. Div ga posluša, savi granu, i starac usjede na nju, no div pusti granu, ona tandrknu i daleko odbaci
Malar reče: — Nemam je tu; ali ćemo je naći. Brže carev sin dade uhvatiti konje pod kočiju, uzme novaca dosta, pa sjede s malarom da ide tražiti onu lijepu đevojku. Kad su već cio dan putovali, sretu jednoga čoeka, a to je bio Oštar Dan.
— Bih, što ne bih? — reče vezirović. Malo potraja, donesoše im ručak. Vezirović sjede, pa zovnu i slugu za sofru. — Jedi ti, gospodaru, u nas nije hadet da sluga jede s gospodarom.
Pošto vezirović večera i još se malo prorazgovaraše, leže te zaspa, a sluga se izmače te sjede među tovare i stade motriti.
Jednom kad je dečko tako ostao bez ručka, oždene goveda u polje, pa sjede na neki panj i stane plakati. Plače on tako, siromah, plače i jadikuje za svojom pokojnom majkom, a u tome dođe k njemu
Drugi dan, kad je dečko odagnao goveda u polje, sjede opet onako gladan na panj, pak poče plakati. Plače on tako, bogo moj, plače kao godina, kad li al̓ evo opet one bake k
je dečko saznao da će kravu zaklati, vrlo se ražalosti, te nije mogao ništa jesti ni piti, pa kad je došao u polje, sjede opet na onaj panj, pa počne plakati i naricati.
Išao je on tako, išao, bome dođe usred šume pred jednu kolibu. Pred kolibom sjede dvije grdne junačine, strašno ih je bilo pogledati, a nekmoli s njima besjediti.
— O, tebe mi i tvoga mi društva, — naruga se starac, skoči na Tarigoru te ga dobro izlevuša, pa ga strpa poda se te sjede na njega kao na kakav stočić, i opuca sve sam što je ovaj bio spremio za njih trojicu, pa otkasa na svom zecu dalje.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
On potapka nogama po podu, svuče kaput i sjede za trpezu. Namrgođen je kao i obično. Vodi poslove u kući i dućanu, a zasve što je okosit, nabavlja svojoj porodici ono
Čekaonica je rasvijetljena i svijeta je oko nje manje, a oni što su zaostali sjede i čekaju. Njoj se ne da poći među čeljad, u svijetlost; jednako od nečega preda.
Sjednite, — ponudi ih, — eto mene odmah! — i pođe sa sklenicom tamo kud ga zovnuše. Njih dvoje sjede, svako zabavljeno svojim utiscima.
Pa kada se Spasoje k njima povrati, djevojka se instinktivno diže, kao starijemu i boljemu od sebe. Isprvice sjede i ćute, dok se Spasoje sjeti te donese večeru.
Siđu oboje. Za bankom stoji Spasoje i toči piće gostima što dolaze i odlaze. Ona sjede za niski sto. Lazo dohvati i napuni dvije čašice žestokoga pića, donese pa i sam sjede do nje.
Ona sjede za niski sto. Lazo dohvati i napuni dvije čašice žestokoga pića, donese pa i sam sjede do nje. Gledaju u svijet što pored vrata prolazi, i piju pomalo. — Gledaj, Lazo, pseto vuče kolica!
Biće dobića! — i tare veselo ruke. —A što je tebi? — reče Cvijeti i sjede do nje. —Ne znam ni sam, javi se mjesto nje Spasoje i priđe k njima. — Nešto joj krivo...
Kad prispješe na mjesto, Marko uniđe u kuću, a ona zastade i sjede na suvi trupić ispred vrata. Marko u kući postavi na sto jelo i vino što bješe dohranio za večeru; postavi uredno
Marko se zbije do nje na trupić i ne pušta joj ruku iz svoje, već je jače stiska. Tako časom ćutke sjede. A zimnji suton već je pao i na samo more.
Ono dvoje djece što se pred kućom igra požuri za njom. Na najvišoj ravnici ustavi se i sjede pod stari, posrnuo morski bor što odavna prkosi vremenu i čije grane, svinute od udara vjetra, okupljaju se od strane
Starica klimnu glavom i sjede, izvinivši se da će brzo dovršiti posao, pa će mi onda pokazati manastirske razvaline, gdje sada ona živi.
Odmakne se od prozora, uze stolicu i sjede sučelice prema njima. Počne da ih upućuje, a sunce se, dok on govori, odbljeskuje na prozorima i rasiplje po cijeloj
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
— A ko gine u pametnu, gospodine? Ko gođ gine, gine pomalo uludo. Mudrijaši sjede kod kuće kraj pepelišta. Ama po đe-što mudrija je naša ludost no sva njina pamet.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Neščastije moje Do ada mja svede, Zlo, ah, na mja svoje Spustiv na vjek sjede: Uvi mnje prebjednoj, Zlopolučnjej jednoj! Gdje sut krjepki moji? Duh moj vozmuti eja.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Od silne mržnje, pakosti, zlobe, sav se tresao i drhtao. Umiri se i sjede. Smota novu cigaru, otpuši je malo, pa je polagano spusti među one ostale, te se opet odboči na ruke i zamisli.
Prestade i, sav blažen, zadovoljan što je imao to kome ispričati, sjede na prag. — To je đed tog paščeta, ako počem nijesi znao.
Mićan pregleda još jedanput kotao. Kad nađe, da je sve u redu, ogrnu haljinu, sjede pred vatru, izvadi lulu, pa napuni. — Ono nam je — veli Mićan, pa se sagnu da metne ugljen na lulu.
— reče vrlo meko, gotovo pobožno otac Sopronija i sjede na prag od podruma. — Ja najvolim na pragu... — Od podruma! — dodade neko iz mraka.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
»Maćuha sjedi na dva stolca, svaka njezina kći ima svoj stolac, a obje pastorke moraju da sjede na jednom stolcu« (ZNŽOJS, 16, 39).
Ćipiko, Ivo - Pauci
No nije druge, blagu treba dati njegovo, ili ga smaknuti! Uveče, na prelu, poveo se o tome razgovor. Preldžije sjede uz vatru, pale lule i gledaju kako plamen bukti, pa ćute, kao da nečemu osluškuju.
Popivši svaki svoju na iskap i, rukovavši se s Ilijom, zaogrnuti kabanicama, iziđu njih dvojica iz kuće. Ilija sjede uz vatru, zapali i — gleda u plamen, a Smiljana, žena mu, vrti se po kući.
Domalo prispije i Rade, sjede uz vatru i veli: — Ne bi đavo popa Vrana stigao! Bijesan, pa razigrao vranca... nije već božji vjetar... Ih!
Idi, Petre, javi se bilježniku; naći ćeš ga u štionici, igra karata; neka dođe samo čas... Petar ode, a pisar opet sjede i piše. Pismo već je bio po formularu sastavio, trebalo ga samo ispuniti. A popunivši ga, diže se i pođe k prozoru.
Mokra, drhteći od uzbuđenja, sjede uz zapretano ognjište. Roditelji bili već polegli, a Rade se taman vraćaše iz pojate, gdje je bio da položi volovima.
Pop Vrane zbunio se i traži pero po stolu, čisto preneražen, jer nije vičan takovim odgovorima; sjede i napisa cedulju; pišući snađe se i, pružajući mu cedulju, ljutit, htjede da Radu oštro u oči pogleda, ali Rade, još
Biskup se ukaza i blagosilja. Sa ceste pješači do crkve i vrcem u nju ulazi, za njim nagrne i muško i žensko. Sjede na „poltronu”, što je pop Vrane posudio u varoši naročito za nj (donesoše je dva seljaka pa, zeći na nju putem sa
Ali, ne našavši nikoga, pogleda na sat i pođe u sud. Pozdravi se sa sucem i sjede. — Mali posao, — veli, — svršićemo brzo. Poslužnik prizovnu stranke.
—Ja bih iz tvoje ruke pio, pa da je otrov, — veli Ilija, — brat si mi! Petar ulije za se litru i sjede dalje od brata. — Što se srdiš? — opet će Ilija. Znao si da je moja krava, nisi mario goniti je... Mogli smo kao braća.
” odmah sjede. Pogleda po društvu: niko ni riječi! Neki od fratara ne poznaju lično gazdu; poznaju ga tek po imenu i glasu, ali neće
rukava smotru „La civita cattolica”, (on je ionako došao da se provoza i razonodi u prostoj prirodi), pa našavši hlada sjede da čita.
Ali pogledavši ga u oči, učini joj se da je te oči mole, i sjede sučelice njemu. — Što hoćete? — upita ga, gledajući u zlaćani prah što između njih u sunčevoj zraci igra.
Šantić, Aleksa - PESME
Mila, kô zlatno nebo pošlje tuče, U tihu hladu stare kruške one, Sjede ti djeca i zadaću uče. Nad šedrvanom leptiri se gone I sjajne kapi, sa bezbroj rubina, Rasipaju se, dok polako
talas o žal bije Jedan krupan labud čekô je i bdjeo; Lako, kô dah tihi što IZ palma vije, Na ustremljena mu ona sjede krila, I s njom labud krenu što je mogô prije... Planu more, posta kô crvena svila. Pogorješe jedra, sve zasja!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Car mu dade blago nebrojeno: „Idi, sinko, te se napij vina, čestita ću tebe učiniti!“ Tek što Miloš sjede piti vino, al' povika sa grada Latinče: „Eto, care, pod Leđanom gradom na livadi tri konja viteza, pod sedlima i pod
To je Kosta za boga primio, donese mu jedan list hartije, list hartije, knjige bez jazije. Miloš sjede sitnu knjigu pisat svome tastu, srpskom knez-Lazaru; ne piše je čim se knjige pišu, već je piše krvi od obraza; sve mu
To je pošta za boga primio, donese mu jedan list hartije. Sjede Miloš sitnu knjigu pisat u Prilipa, u bijela grada, svome pobru Kraljeviću Marku: „Bogom brate, Kraljeviću Marko, il' ne
“ Pa on ode svojoj tankoj kuli, sjede malo te se napi vina, pa pripasa sablju okovanu, i prigrnu ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka, priveza je
mejdana, pa udari koplje u ledinu, za koplje je privezô Šarina, tuluminu skide sa unkaša i vrže je u zelenu travu, pa on sjede piti mrko vino; ne pije ga čim se vino pije, već lađenom od dvanaest oka, pola pije, pola Šarcu daje.
mu i noge i ruke, pa g' objesi Šarcu o unkašu; pa on ode svojoj tulumini, baci dite u zelenu travu, a on opet sjede piti vino. To gledala Velimirovica, pa otide Vuči dženeralu: „Zlo ti vino, Vuča dženerale! Zlo ti vino, a gore ti bilo!
Što bijaše rišćanske gospode, posjedaše te pijahu vino: uvrh sovre stari Jug Bogdane, s desne strane uza ramo svoje sjede zeta Strahinića bana, i tu sjede devet Jugovića, niza sovru ostala gospoda; ko l' je mlaći, dvori gospodare.
te pijahu vino: uvrh sovre stari Jug Bogdane, s desne strane uza ramo svoje sjede zeta Strahinića bana, i tu sjede devet Jugovića, niza sovru ostala gospoda; ko l' je mlaći, dvori gospodare.
“ 14 CAR LAZAR I CARICA MILICA Car Lazare sjede za večeru, pokraj njega carica Milica; veli njemu carica Milica: „Car-Lazare, srpska kruno zlatna, ti polaziš sjutra u
Koliko se ražljutio Marko, u čizmama sjede na serdžadu, pa pogleda cara poprijeko, krvave mu suze iz očiju. Kad je care sagledao Marka i pred njime tešku
28 MARKO KRALjEVIĆ I MINA OD KOSTURA Sjede Marko s majkom večerati suva ljeba i crvena vina; ali Marku tri knjige dođoše: jedna knjiga od Stambola grada, od onoga
Ode Marko na carevu vojsku sa svojijem slugom Golubanom. Kad su bili na trećem konaku, sjede Marko večer' večerati, Goluban mu rujno vino služi: uze čašu Kraljeviću Marko, čašu uze, u san se zanese, i ispusti
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Kad je stigao pod staru krušku do groba hajduka Jovana, svog čukundjeda, on sjede u prezrelu jesenju travu i pomilova rapavu nadgrobnu ploču. — Čukundjede, evo i mene, pobjegoh u hajduke! Tišina.
— Aha, šta ćeš sad?! — zlurado dočeka Nikolica i sjede pod bukvu zajedno s kujom. — Odlazi odatle! — povika Stric s grana. — Neću!
— Idemo mi brže napolje dok nije došlo nešto gore od Lunje — predloži Jovanče. Mačak odjednom sjede i huknu: — Ja više ne mogu nikud ni maknuti. Tek sad su mi se odsjekle noge od onoga straha od maloprije.
Činilo im se da od čitavog šumarka u kom se kriju najviše strši baš onaj žbun iza koga oni sjede. Čak i breza desno od njih neće da miruje, nego pakosno šuška i treperi kao da zove: — Ej vi s raskršća, pogledajte
Lunja brzo sjede u travu, spretno namjesti njegovu glavu u svoje krilo, pomilova ga po licu i bolećivo upita: — Striko, Stričiću, šta te
— Ništa njemu nije, pretvara se! — oporo reče ona otresajući ljutito suknju. Ljut i posramljen, Stric se ispravi, sjede i razvika se: — Ništa, ništa! A ove rupe na šeširu? Pogledajte samo! Je li ovo od pušaka ili od mačkova repa?!
Pođemo li sad napolje, pohvataće nas kao piliće. — Pa šta ćemo sad? — prepade se Stric i sjede na zemlju. Jovanče se samo zgleda s Mačkom i šanu mu: — Moramo s njima u pećinu, drugog izlaza nema.
Lazar Mačak odjednom tako glasno uzviknu da Stric od straha sjede na zemlju: — Idemo na onaj izlaz više potoka Ledenice! — Ih, pa kako toga da se ne sjetim! — začudi se Jovanče.
Odjednom se Lunja uznemireno promeškolji, sjede i zabrinuto reče: — Neko ima u šumi. — Šta kažeš? — prenu se Stric i uze preplašeno da zvjera oko sebe.
Pogledam li samo neku šikaru, odmah znam gdje se, po prilici, kriju dječaci, a gdje sjede djevojčice zabavljene brbljanjem.