Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Sjutradan kraljica rano ustala, jamila sjekiru pa cijepa drva. Udri jednom, a zaleće joj se sjekira, pa sva upade u bilju; okreni, obrni, ne može da izvadi.
pusti mene da ti to iscijepam pa me onda zakolji. Kraljica uze ključeve pa ga otvori. Grbo onda uze za sjekiru, pa je izvadi iz drveta i reče kraljici: — Gospojo, molim te metni ruku u ovu puklotinu, jer neću moći rascijepiti
Išao je dugo s volovima dok ne prijeđe u đavolsku državu, pa odmah jami sjekiru i poče sjeći đavolsku šumu. Tako je sjekao jedan dušak i kralj đavolski ču gdje mu neko siječe šumu, pa brže bolje
— upita kralj. — Jesu, — odgovori Grbo. — Kad su ga uhvatili i ja ću ti pomoć nasjeć! — pa jami za sjekiru i nekoliko nasiječe, onda reče Grbi: — Ja mislim da će bit dosta. — I ja mislim, — reče Grbo.
Otac, kad to vidio, zgrabi sjekiru pa za njima poreni, a neprestano viče: — Milošu, vrati se natrag, vrati se natrag! Al' jest, ne vraća se ni Miloš ni
Dečko sad uzme sjekiru, odvede kravu u voćar, te je veže za jednu voćku, onako ovlaš, kako ga je baka naputila, i izmahne sjekirom kao da će
Jedanput sin ovoga čoeka uzme sjekiru, te zmiji, koja se bila kao udomaćila i nije se od njega ni bojala, pred rupom odsiječe rep; a zmija se rasrdi te njega
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Slatka mama, no bi na udicu: „Pij šerbeta iz čaše svečeve, al' sjekiru čekaj među uši!“ Strah životu kalja obraz često; slabostma smo zemlji privezani, ništava je, nego tvrda veza.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Taj je starac poznat bio zbog svoje velike gluposti; on nosaše sjekiru u ruci. Djeca mu pripovijede sve. On im kaza da je taj lovac glavom grof Pavle Pšenel.
„A čemu, striko! Mogu i ja!“ reče cura veselo, pa kao da dokaže kako može, zagna sjekiru do ušice u kladu. Sklad i snaga njezinih vitkijeh udova, pokazaše se lijepo u toj prilici.
Sklad i snaga njezinih vitkijeh udova, pokazaše se lijepo u toj prilici. Kad odiže sjekiru, spadoše široki rukavi do ramena, a oble joj, bijele mišice iskočiše; a kad udari, ispod košulje, oblici stegana i
Onaj čovjek uze joj silom sjekiru, a ona, kao košutica, otrča opet u kuću. „Bogami, momak!“ reče medik, odignuvši obrve.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Viđevši to sve, Nasradin hodža zametne sjekiru na rame i pođe kući, a kad u putu sustigne nekakvog čoveka, zapita ga nije li onud đe putem viđeo njegova magarca;
Jedanput sin ovoga čovjeka uzme sjekiru, te zmiji, koja se bila kao udomaćila i nije se od njega ni bojala, pred rupom odsiječe reč; a zmija se rasrdi te njega
Kad Miloš krene ovce, a on uzme sjekiru jednom rukom i zametne na rame. — Kako dođu u selo kući, Miloš odmah ostavi ovce i nepoznate goste, pa zamakne među
vratina kneževa kao u vola oraćega, nikad glavu od trupa razdvojiti; i da ne naljeze jedan naš iz drva te mu uzajmi sjekiru, šćaše se doma bez glave vratiti. 5 DVA KUMA — Ja sam ti se, kume, oženio. — Bogme, kume, dobro.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Jerković se našao prznica, te udari susjeda, a ovaj imao u ruci sjekiru, pa zamahne oštrijem put Jerkovića, ali se brzo predomisli i obrne ušice, pak ušicama zvizne Jerkovića po čelu i ubije
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Dečko sad uzme sjekiru, odvede kravu u voćar, te je veže za jednu voćku, onako ovlaš, kako ga je baka naputila, i izmahne sjekirom kao da će
Sjutridan kraljica rano ustala, jamila sjekiru pa cijepa drva. Udri jednom, a zaleće joj se sjekira pa sva upade u bilju: okreni, obrni, ne može da izvadi.
Pusti mene da ti to iscijepam, pa me onda zakolji. Kraljica uze ključe pa ga otvori. Grbo onda uze za sjekiru pa je izvadi iz drveta, pa reče kraljici: — Gospojo, molim te metni ruku u ovu puklotinu, jer neću moći rascijepiti
Išao je dugo s volovima dok ne prijeđe u đavolsku državu, pa odmah jami sjekiru i poče sjeći đavolsku šumu. Tako je sjekao jedan dušak i kralj đavolski ču gdje mu neko siječe šumu, pa brže-bolje
— upita gralj. — Jesu, — odgovori Grbo. — Kad su ga uhvatili, i ja ću ti pomoć nasjeć, pa jami za sjekiru i nekoliko nasiječe, i onda reče Grbi: — Ja mislim da će bit dosta.
To maje opaze, pa neka za sjekiru a neka za bilju, te medvjeda i lisicu protjeraju iz sela. Oni su jednako bježali ne obazirući se i misleći da ih još
Jedanput sin ovoga čoeka uzme sjekiru, te zmiji, koja se bila kao udomaćila i nije se od njega ni bojala, pred rupom odsiječe rep; a zmija se rasrdi te njega
Hodža, da se obrani, potegne sjekiru, udari psa u glavu, a pas otegne repinu. Komšija ode kadiji, pa mu se potuži. Odmah dovedu Nasrudina, te mu reče