Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Biti u svakoj čorbi mirođija. Bunar ukraj reke kopati. Vetar kapom terati. Gasiti vatru slamom. Grliti sjenu. Davati rukama, pa tražiti nogama. Dati jarcu da čuva kupus. Drva u šumu nositi. Držati se zubima za vetar.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
U tom hodniku, dakle, počeo sam živjeti. Za oblačnih i besunčanih dana, u njemu nije bilo igre. Hodnik bi navukao sjenu na svoja stakla i pogasio svoje jabuke. III U prizemlju se nalazila djedova pomorska agencija.
Ali ipak, učinilo mi se, nešto manje vedrim nego na početku. Možda je na nj bacilo sjenu moje ganuće. Taknula me njegova ljubaznost i obazrivost, koju redovno ne možemo tražiti od ljudi sviklih da po svom
Mjesečina je obasjavala tu stranu ulice. Zaklonio sam se u sjenu kapije preko puta. Uz prozor, u naslonjaču, sjedilo je žensko stvorenje bez godina, ogromne vodene glave, s kratkim
kao što je takva jedna primisao na arsen podobna da nam zatruje čitavo bure vina, ovakva jedna sumnjica može da mi baci sjenu podozrenja na čitavu knjigu, pa i na one stranice koje možda donose žežene istine.