Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Kuda ćeš? —U O... —Daj novac! — i pruži ruku. —Koliko? —Dvije krune i dvadeset! Daj, brzo! Žena se skanjiva. Najposlije smisli se, razveže maramu i pruži mu krunu. — Ča? 'Ajde k vragu! Dvije krune i dvadeset!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ali žena, spazivši gdje odlazi, zovnu ga: — Rade! Rade se osvrnu, skanjiva se, oklijeva... A ona pohita k njemu i, strastveno obgrlivši ga, ljubi ga, šapće mu: — Što me ubijaš? ...
Sunce se danomice sve više i više skanjiva i za oblake zaklanja. Dani sve kraći, a vjetrovi jači. Morska pučina je tamnija i ježuri se, a u mutnome vazduhu
— Neću te pojesti! — poče Ivo. — Znam, — odgovori devojka. Ma nimam vrimena, — i osvrće se i skanjiva. — Od one večeri već te nisam vidio, — nastavi Ivo, osokoljen zvukom njena glasa. — Niste ništa izgubili!
Nije poznavao vladinoga dostojanstvenika, a svi su odjeveni u prosto građansko odijelo, pa se skanjiva, obazirući se na društvo, da mu ga neko pokaže.