Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
haljini u bestelesni prizor savršene sreće, senčila joj sanjivošću mačkaste zenice, činila kosu teškom poput zlatnog slapa, pretvarala je u znak za davno izgubljenu, pa nanovo pronađenu ljubav iz prelaznih dana mladosti, pa im se blaziranost
val vreline kada je ugledao kako ulazi kroz okretna staklena vrata u strogom tamnom kostimu, bez ikakvog ukrasa sem slapa zlatne kose koja je pratila njeno lice poput nežno svilenkastog oreola. »S tim još nije, znači, gotovo!
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Pod očima trava mirno veje. Žuta se lala u njoj zlati I klati i tako teku sati. O DAJ MI O daj mi uspavanku od slapa U budni san što obara I svet nepoznati otvara Kao raširena mapa.
Jer da postoje reči, to mora, Iz zvuka kad voda kapa — Kad već postoji stas slapa I kapa sveta, slap bora. Od davna li to sluh izdvaja Šum spor — kad kap na kap pada Ko prastar časovnik van
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
se sivom svetlošću, a kad lahor sa brdina snegom zastruji, reže po licu, i čuje se jače, odozgo s polja, odeliti šum slapa nad mlinicama. Prekoputa škripnuše vrata i klepka brecnu. —Pavle! — javi se s vrata Cveta.
Ćipiko, Ivo - Pauci
krcatim snijega, a obasjano blijedom snježanom svjetlošću, — ali nije mogao da uguši vječiti šum rijeke, ni žamor slapa nad mlinovima, što se odozdo odjelito čuje i jednoliko u ušima bruji. Rade čeka.
Za njom dotrča dječak, ogrnut kabanicom. U šumu pada slapa nad mlinicama i u zavaljaloj južini gube se njihove riječi: ne može da ih razabere, a želeo bi znati o čemu govore.
Na ivici livade stajaše dugo, kao da ga je šum slapa uspavao i osluškujući i gledajući u vodu, glavna misao potajala se, i mimo nju sijaset drugih misli iz djetinje dobe
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Zirkam kroz trepavice i ponosito premeravam svoj posed. Tamo kraj slapa, s one strane Belog potoka, okupano suncem i pospano, leži Vilinsko gumno.