Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Srećom, kapetan je ostao živ, ali mu je slomljena noga i prebijena su mu i rebra. Runič priča da je, u tim kolima koja su odjurila, prepoznao slugu Božiča, ali se Božič
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Borili su se utoliko hrabrije, što su branili svoja ognjišta i svoju zemlju. Pošto je turska sila slomljena i moravska Srbija oslobođena, nije više bilo potrebe za Vojnom granicom. Ona je ukinuta 1870. godine.
Matavulj, Simo - USKOK
I stara katunska orlušina, kojoj bjehu oba krila slomljena, sakri suze. Sve tri ženske naricahu jednogrlice, pa dvije ućutaše, a ču se Miličina zapijevka: Kuku, braćo, Dobro
Nagađali su da kost nije slomljena, ali počisto ne znađahu. Zatijem okupaše Krcuna, domaćica dade čistu košulju, te ga narediše.
Milićević, Vuk - Bespuće
Ona prelažaše kućom kao sjenka, slomljena i klonula, s nogama koje klecaju, s mišlju koja zastaje, s riječi koja se guši. A sve prelijevale i pretapale suze,
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
! Ču se gde zapeva on. — Žalba! ... — dahnu silno Cveta. I slomljena, pobeđena diže glavu, zinu put Stojana otkud dolažaše njegov glas, te kao da htede da i poslednji akord njegova glasa,
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Kada naiđe neki voz, ona kao izbezumljena trči pokraj vagona i viče: — Mile, sine Mile!... — i sva slomljena, i onako razbarušena, vraća se povodeći se i seda na klupu ispred stanice.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Vajdica je i to: zaradiće na njima tri — četiri groša. Ljubica ostade skrušena, slomljena, bez misli, pritisnuta nekim teškim, grozničavim zanosom.
Rakić, Milan - PESME
NAPUŠTENA CRKVA Leži stara slika raspetoga Hrista. Mlaz mu krvi curi niz slomljena rebra; Oči mrtve, usne blede, samrt ista; Nad glavom oreol od kovana srebra.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Jer posle svakog njegovog ponovnog odlaska u Tursku, mati bi joj po nekoliko dana išla slomljena i ubi|jena, a to sve zato što je jedino ona sve znala.
Pandurović, Sima - PESME
zublje što nas zori vode, Podeliću sudbu svoga pokolenja, Prokrčiti puta pobedi Slobode; Il’ s otrovnom mržnjom, kraj slomljena mača, Srušiti se gordo, bez jauka, plača, U požaru koji bespoštedno ždere Ruševine naših nada, naše vere!
ĆUTANjE Vi, snovi moji dugih noćnih bdenja, Što u te dane, uz nemirni šumor Proletnjeg lišća, padate na umor Slomljena srca, pala uverenja; Vi, snovi moji dugih noćnih bdenja, Vi ste sudbine nečitanih strofa, Zgaženih ruža, prećutanih
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Padnuvši, oba gnjata prelomi. Lijepa cura, što potekla bješe za njim, vrisnu s trijema kad ga vidje slomljena. U hitnji baci mu iz njedara kao neki zapis obješen o trakama.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Ne iz Jerusalima i iz Svete Gore, nego s neba da dođe kaluđer, ti mu ne bi dao prebijenu grešljiku ni slomljena novca.” Mal[enica]: „I ne bi[h], ne boj se, ne bi[h]! Kamo sreća da svi čine kao ja!
Ćosić, Dobrica - KORENI
Može sad iz kreveta da ga izbaci. I iz kuće. Ne bi se opirao, niti bi bio uvređen. Na poljskom putu leži tako neka slomljena grana i gaze je svačija kola i opanci. ...
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
J. Dučić CXIII NAPUŠTENA CRKVA (iz pećske okoline) Leži stara slika raspetoga Hrista. Mlaz mu krvi curi niz slomljena rebra; Oči mrtve, usne blede, Samrt ista; Nad glavom oreol od kovanog srebra.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
prizor dat pri odlasku od tetke uskoro se ponavlja - sa variranim tonovima smrti - kada je već u razgovoru sa ocem slomljena ćerka pristala na žrtvu i vraća se nazad: „Brzo pređe česmu i fenjer, koji je mutno osvetljavao oko sebe.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
« Pa posle sviju napora i skupih žrtava robovi opet da ostanu robovi, a Srbija slomljena, razorena. Ali tišti i sama pomisao na ovu crnu mogućnost.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— viknu i dohvati me. Cela ruka i leva strana šinjela bili su krvavi. Neko me pipnu za ruku i reče da mi je slomljena. Od bolova i naprezanja počeo sam gubiti svest, te me položiše na zemlju. Čujem nečije radosne povike. Otvorih oči.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
RADOŠ: To možemo, Al’ više?... Oče! Orlu su silnom krila slomljena Sa gavranova jatom garavim Užasnu bitku tužnog stoleća Na visovima bijuć kamenim, Odvojen s svetom, i sa orlići,