Upotreba reči smirenje u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Ni noć ni rođeni krevet nisu donosili smirenje smućenom birtašu. Udaljena topovska kanonada i, još mnogo bliža, puščana vatra opominjale su ga na njegov neslavni podvig.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Dasa samo spusti čašu na sto pa ode do toaleta da popije pilulu za smirenje. Ja vratim Snežanicu u torbu i, takođe, otfuram do lavaboa da operem ruke, pevušeći onu dečju pesmicu „Posle zmije sa

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Bojim se da ti nije dao ono smirenje koje bih ti ja iz svega srca želio... — O, samo mi to nemojte željeti, oče, samo ne to!...

— O, samo mi to nemojte željeti, oče, samo ne to!... Nije za mene smirenje, oče moj! Istina, ja ponekad koketiram s njim. Ja ga čak zazivljem, ja ga, možda, na mahove i želim.

Da, moj oče, meni je strano, duboko strano svako smirenje. U smirenju se lako zavrgne tačkica smrti kao kužne klice u barskom plićaku.

Neka samo dođe! — I smjesta se javlja odgovarajuća filozofija: smirenje je najveća sreća, najveće dobro; ono je posljednja mudrost, vrhovna radost; smrt je najviša istina.

A jedini bog crv nemira. I on kreće dalje, ukleto, robijaški... Eto, oče, moj nemir, taj moj tiranin koji ne dariva smirenje, za mene je jedini, nezamjenjivi, jedino mogući bog, sav izrastao iz mene, „iz uprav ovog i ovakvog bića”, kao što ste

Javljalo se kao nešto što uporno traži da bude zadovoljeno, i što odatle obećava neko smirenje. Mutno, onako kao što se u zimljivu zoru javlja sjena pomisli da bi trebalo bolje navući na se jorgan: osjećanje tog

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti