Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
vetrova produvan, posle ovolikog duvanja, zviždanja, i ovolikog provetravanja, pitam se: odakle se toliko oseća smrad konjušnica, smrad kamiljih štala, bazd lavova, šakala i hijena?
posle ovolikog duvanja, zviždanja, i ovolikog provetravanja, pitam se: odakle se toliko oseća smrad konjušnica, smrad kamiljih štala, bazd lavova, šakala i hijena? I pitam se šta će nas spasiti: bog, revolucija ili higijena?
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
se kraj i rasplet ne može sagledati i koji ga sa one visine idealnog i mirisnog neba, ponova baca u krv, u rane, u smrad i pakao, možda u smrt. Pa šta? Je li čovek dužan da se baš sad odrekne one slatke, one krasne sreće? Je li baš dužan?
Afrika
Strašan smrad polutrulog semenja kakaoa koji mi jednim mahom, i za ceo život, ubija ljubav za čokoladom. GLAVA DRUGA PROLAZILI SMO
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
i porcelanskim zidovima, pa su bile čiste kao neka kasarna, ili bolnica, Isakovič oseti, u vazduhu, njemu dobro poznat smrad štala, konjske balege. A nije mu bio neprijatan. Taj smrad ga je pratio celog života..
A nije mu bio neprijatan. Taj smrad ga je pratio celog života.. Iako je napolju bio dan, sunčan, topao, svetao – unutra je vladala, za trenutak, pomrčina,
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Videh Luku Crkvenjaka kako je gura drškom od metle, ali ona nije htela da se digne. Onaj matori smrad zatvarao je apoteku. Kroz pola sata, sit i u opranoj košulji, vratiće se u nju, a onda će početi da defiluju žene.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Odrpanost vojnika, smrad ranjenika koji nisu odnošeni, već su, po svojoj volji, ostajali kod puka, sav nehat, kojim su ih bacili pred topove.
U kući je bio strašan smrad sveća. Gospoža Dafina ležala je čista i mirna, velikih, razrogačenih očiju, ispruženih ruku, pokrivena svojim svilama,
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
— Ti verovatno znaš da ne podnosim miris znoja (alergična sam na njega), a tu su onda i one prašnjave patike, smrad parketa u sali koju premazuju najsmrdljivijom parket-mašću na svetu!
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Niko!... Razumeš!... Poslaću odgovor ministru u ime kapetanovo, i onda će onaj smrad biti kažnjen za lažnu dostavu... Da mu zakuka jednomesečna plata!... Kažem ti: dok ti je živ Pera pisar, ne brini...
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
SOFIJA: Kakav je to mrak, gospode Bože! DROBAC: Spolja mjesečina, a unutra mrak i smrad. I valja mi po tome mraku i smradu tumarati... SOFIJA: Dokle? DROBAC: Ko zna dokle. SOFIJA: Čekaj!...
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Poda mnom jednako vidim sobu i četiri daščana kreveta u mraku, otkuda dopire smrad. Jedne izderane cipele ostavljene na stolu. Eto, i to je svojina! Na dasci na zidu tri kašike, lepo, u redu, zadenute.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Nekršću se gore usmrđeše... Ujedno su ovce i kurjaci, združio se Turčin s Crnogorcem, odža riče na ravnom Cetinju! Smrad uhvati lafa u kljusama, zatrije se ime crnogorsko, ne ostade krsta od tri prsta!
VOJVODA DRAŠKO Bjehu kuće na svijet divota! Ama bješe muke i nevolje: ćeskota ih nesretnja davljaše, smrad veliki i teška zapara, te nemahu krvi u obrazu. VUK MIĆUNOVIĆ A kako te, zbilja, dočekaše?
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
— Sad ću, sad, Sofke! Nego nešto u štali imala sam posla, pa me ovaj prokleti smrad uhvati. XXX Beše praznik, sveta nedelja, i to davno posle službe božje, jer beše prestao jek zvona sa crkve.
Pandurović, Sima - PESME
JAMBI O SVRŠETKU Rastočiće nas beda, bolest, smrt U žitku masu i nesnošljiv smrad, Kad zine zemnog raspadanja glad I svene naših plavih želja vrt.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
A kad ga popusti vrućina i prene se od sna, on oseti smrad od svlaka, pa skoči na noge i poviče: „Šta uradiste da od Boga nađete? Kuda ću ovaki?
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
— Tu se najlepše jaši na talasima! — uzviknuli su treći i na ostrvo doneli šatore, čamce, buku i smrad. Dok si trepnuo, kao skakavci zaposeli su svaku uvalu, pojeli sve sireve, sve masline, sve ribe, obrstili kupine i
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Ovaj zadah je dolazio i iz malih, nečistih, u sluzav kal i smrad zaglibljenih radnjica, sa mesom i ribom, koje su se nizale jednim od četiri sokaka, onim što je vodio ka Dunavu (to je
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
klempavog uveta, koje mu se crvenelo zadugo posle toga i dok je kao nesretnik, sav beo od prašine, šapesao kroz krvavi smrad lešina koje su grozno bazdile duž zelenih grebena Cera.
A kavana se sve više puni, izmešao se miris i smrad od pokislog sukna, obojaka, rakije, dima i prašine, od kujne, od štale, od pokisle pseće kože.
Vidim ja da se nema kud, pomirim se i za prvi astal sedam sa Ilijom Ilićem. Pa udišemo onaj smrad, gledamo kako se ispijaju polići, slušamo onaj žagor, ništa se ne razume, dok se jedan nije popeo na astal i rukom dao
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Prešao je i posljednje čađave fabričice u predgrađu, ostavio za sobom smrad njihovog dima, njihove na katran mirisave tarabe, njihove rane sijalice što kroz žičane nagupce liju žutu svjetlost na
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Ovo poslednje objašnjenje kao da nije ni bilo potrebno, jer čim uđe u apsu, Đurica oseti strašan smrad, od koga mu pođoše suze iz očiju.
« Pantovčevu glavu dohvatio plamen, zgoreo svu kosu i po kući se prosu zadah... Kako oseti smrad spaljene kose, Đurica htede da vrisne, osvrte se pažljivo po kući, ugleda još nekoga nad onim, koga je on ubio.
Vazduh u sobi beše tako zagušljiv, osećaše se jak zadah od pića, kojim je prožet svaki delić vazduha.... zapara, smrad... pa sve to davi, zanosi, opija... »Ala li se provedosmo! ... Nikad nisam ovako... ni u Beogradu.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
uh! (metne maramu na nos) ala smrdiš! Ančice, Ančice, daj malo vatre da se okadi soba. Idi ukraj, ne mogu da trpim smrad od tebe. JOVAN: Samo što sam dao kravi sena, a kako je bilo kad sam spavao u štali i s vama zajedno jeo?
JOVAN: I to neću, nisam ja Nemac. Bolje da idem topiti one kože što su od majstora zaostale. FEMA: Šta, kože? Taj smrad u mojoj kući neće više biti. JOVAN: Kad neće, ja idem od vas. FEMA: To je inpetretinencija!
Krakov, Stanislav - KRILA
Ispred već iskidanih žica oseća se topao dah gomila koje navaljuju, i bije smrad alkohola. Opijene divljom žeđu za ubijanjem i klanjem tamne senke se uspravile.
Žbunje je na mesečini pocrnelo. Tada se jače osećao zadah od leševa. Trunuli su stotinama pred rovovima i po šumi. Smrad je bio težak, i hvatao kao zločinac za grlo. Svako je u njemu osećao budući delić sebe.
Telo je bilo gomila ugljena. Skupili su ugljene ostatke u šator — tada je pri pomeranju izbio smrad spečenog mesa — i doneli ga pred bataljonski zaklon.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Strašan smrad polutrulog semenja kakaoa koji mi jednim mahom, i za ceo život, ubija ljubav za čokoladom. GLAVA DRUGA PROLAZILI SMO
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Približujući se glavnom mestu onomadašnjeg razbojišta, prvo osetih užasan, ugušujući smrad. Bpeli letnji dani, pa se mrtvi brzo raspadaju i trunu.
njih i u njih kuljaju rojevi muva; na slepom oku vidi se crna mala rupica koju je kuršum prožegao, oko nje zapečena krv. Smrad da te uguši...
Krv i kosti, i raščupane utrobe, i rastrzani udovi, i odsečene glave, i opet krv i kosti, i neizmeran smrad. U glavi se muti, stomak se grčevito steže, povraćao bi od smrada, ti bi da bežiš, ali noga se ne miče, a iz tebe kao
ga, pipaš ga, udubljuješ se u one nakažene crte na licu, udubljuješ se u sudbu ovih pokošenih života i više ne osećaš ni smrad, ni odvratnost od razjapljenih rana i nečistote.
zaprege, polomljeni puščani kundaci, stinjeni saplaci i čuture od tenećke, pa onda užasna ljudska nečistoća, i strv, i smrad od ljudskih i konjskih leševa, što su još gde gde po šumarcima i budžacima ostali nespaljeni i nepokopani.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Nego umoran. Premoren. I taman da zaspim... — A ono juriš!... — Još nešto gore... Osetio sam smrad. Ali gadan. Onom do mene „prioćalo se“. Trpeo, grešnik, dok sam bio budan.
Pojurismo dalje. Ali neko pusto kamenje, kao bedemi. Sručismo se sa nekog bedema i padosmo na gomilu mrtvih vojnika. Smrad da uguši. Gotovo besvesno batrgam po onim mrtvim. Hoću da povraćam... Muka mi. „Vuci me!“ — doviknuh jednome vojniku.
Bojić, Milutin - PESME
Dalje prošli dani! Snage! Smrt u mome srcu groblja zače! Smrad, pepeo, kosti, crvi lešom zbrani! Trava iz mog tela! Novi život niče? Vri život u grobu, nad njim kriče vrani.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Prosipa se svetlost po uvelom lišću retkih bukovih čečarica, po sivoj kamenoj prašini na puteljku. Golica me smrad lešine i oštri mirisi sparušene divizme što se upinje da opstane u bezvodnom tlu krša.
dosadne sipljive kiše, noći u mokrim šumarcima pod drvećem sa kojeg kaplje voda, žega i omorina na prašnjavim putevima, smrad konjskog znoja, smrad prljavog ulepljenog veša prionulog za kožu, posrtanje po džombastim izlokanim putevima i onda taj dan
noći u mokrim šumarcima pod drvećem sa kojeg kaplje voda, žega i omorina na prašnjavim putevima, smrad konjskog znoja, smrad prljavog ulepljenog veša prionulog za kožu, posrtanje po džombastim izlokanim putevima i onda taj dan zbog koga se sve to
Nikanor Na obalama Morave raspadaju se trupla crkotina i strvina. Gust smrad bazdi po jovicima i vrbacima. Buđ se nahvatala po kamenju.
Na počinak su otišli blaženi i razdragani. Siguran sam da im te noći nije ništa smetalo, ni buve, ni smrad koji dopire odozdo iz štala, ni suva prašina iz slame, ni krpe umesto pokrivača.
Dešavao se jedan od pakla otkinuti trenutak lepote, posle nesnosne sparine. Čak je i smrad nekud iščezao, odnosio ga je vetar, što je lako pirkao, prema gustišu na jugu.
To pištanje mi svrdla uši. Teskoba, svrb, znoj. Gde čovek da se dene, kad se u sve uvukao smrad. Nikanor Onaj izlapeli starac Makarije naredio je monasima da skinu mantije i da se late, kako kaže, nekog korisnog
Šta radimo konjima obolelim od sakagije? Ubijamo. Zakopati, zakopati ih duboko pod zemlju da im strvine ne šire smrad i zarazu. Dimitrije „Ovde, ovde!“, uzviknuo je Matija, poskočio i graknuo kao vrana. Bio je oduševljen.
Zašto nisam? Pljusak ne jenjava. Da li se to na zemlju spušta potop da preplavi smrad moga zločina? Nebo je izludelo, istopljeno je već munjama, rastvoreno je već u kiši, ništa od njega neće ostati, osvanuće
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Smrt je prema tome mala stvar. Stid i sram su opoganili život. Posle smrti ostaje tuga; posle srama ostaje smrad. Ljudi se gade sebe, povraćaju sebe. Ko je kriv? Kako? Zašto? Ljudi, braćo!...
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Varalica zgrabi veštice i hitnu ih u plamen, njihove marame isto tako. Buknu oganj, smrad se kao barjak diže u nebo i u isti čas orao slete pred Varalicu. — Uspelo ti je, vidim!