Dučić, Jovan - PESME
A strašna međa šta znači, Što deli pokret od mira? Šumna je reka, kad smrači, Od svojih obala šira. LIRIKA 1943 ČOVEK GOVORI BOGU Znam da si skriven u morima sjanja.
Milićević, Vuk - Bespuće
Pa, jednog dana, kad dobi vijest da su optuženi seljaci, radi nedovoljnih dokaza, bili oslobođeni, on se smrači , uvuče u se , pognu se još više grizući i ujedajući u duši, od bijesa, sam sebe. I doskora pade opet u postelju.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Na taj optimistički poklič, pravu narodnu budnicu, komandir veselo zarza, pa se opet, za tren oka, smrači i zanijeka glavom. — Jok, jok, ne ide.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
— Šta ćeš, Dimitrijo? — upita ga ona kroz plač. On diže glavu, pa kad je vide onako uplakanu i vrelu, pogled mu se smrači i zasvrbe ga nešto oko slepih očiju. Otpoče se češati. Ostale žene uzeše ga grditi. — Govori, što si zinuo some?
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
na asfaltu, na šta on spomenu, kao, neke učiteljice koje žrtvuju svoju mladost, ne znam ni ja gde; i tu mi se iznenada smrači pred očima. On da govori o učiteljicama? On?
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Vilenjak biljni jasne se sa duda. III Zatrubi zlokob s ruba pamtiveka. Kad um se smrači, jedno zrno zobi u trenut može kuću i čovèka da slisti, sprži; može i da zgrobi Visinu gordu, kad se zvezde zgraše
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Tu se opet nekako smrači i neki ljudi stadoše lupati na školskim vratnicama. Ona proviri na vrata i taman da vikne Stojana, a pred nju stade Velja
Gojku se obrte svest... nešto se smrači oko njega, ništa se ne vidi, samo se iz mraka pomalja crveno zversko lice i više ništa...
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Kad besmo na »Bačkom brdu«, sasvim se smrači. I mi se ućutali, pored nas krče puna dvoja kola; siti vočići pregli pa grabe da pre stignu.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Ali po njenoj uzbuđenosti i silini iz očiju poznavši je i dosetivši se zašta dolazi, smrači se, a usta mu već počeše da igraju. — Tato!
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Ja silazim, biljni svete, sa tvog praga. Ali: kad se opet trujno oko smrači Na porugu svetu u trave ću leći Pa bilo to živinski, kukavički, pseći. NOĆ JE DUGA Noć je duga: o ja sam pod ljuskom.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Raskopčava gornje, poslednje dugme kaputa. — Znojavi su mi konji, gospodine. — Ništa im neće biti za... Malo da se smrači. — Kad ću ja da se vratim? I meni je Badnje veče. — Platiću ti više nego što zaslužuješ.
I ti si čovek!“ prošapta za njim ispražnjena, sa rukama ispruženim za pobeglim zagrljajem, a pomrčina se još više smrači. Ustade, suknja se smulji niz glatke butine; napipa stablo jabuke i u račve pritisnu čelo. Hoće li nešto ostati od ovoga?
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Ko će žaliti ’naka zlikovca! Ama de pričaj mi kako ga pogubi, i onako moramo čekati dok se dobro smrači. Đurica mu ispriča. Za onoga što se pojavi iz šume, ne mogoše smisliti ko je. — Biće to koji njegov glasnik...
Morali su biti oprezni, jer da se ovako još produži, moglo bi pasti kome u oči. Četvrtoga dana u veče, kad se dobro smrači, Đurica se spremi i ode u svoje selo.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Pravo ode u sobu. Sede. Ispred sebe metnu tevter, rasklopi, metnu naočare a poče da računa. Kad se smrači, samo viknu: — Sveću! Mati mu unese.