Upotreba reči sročio u književnim delima


Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

O svakom đaku sam sročio po jedan distih. Stihovi su lepo primljeni, osim kod majke male Lore. Za njenu ćerku, po imenu Laura, napisao sam da je

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Stoj! Stoj! Eno ga opet! — Šta, zar ni sad ne valja? — začudi se pjesnik. — A baš sam lijepo sročio ono za čakšire. — Sročio si ti crnog đavola! — razvika se komandir. — Zar su tebi poreznici ...

Stoj! Eno ga opet! — Šta, zar ni sad ne valja? — začudi se pjesnik. — A baš sam lijepo sročio ono za čakšire. — Sročio si ti crnog đavola! — razvika se komandir. — Zar su tebi poreznici ...Ama, to su državni službenici, kugo kokošija.

seosko spadalo i nije ga, majci, bilo tuče, krađe ili kakva drugog „šaljiva“ događaja a da on o njemu nije pjesmu sročio. Tužili su ga, prijetili mu, bilo je i degeneka, ali sve uzalud, Đuro je tjerao svoje.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

“ Sad nomofilaks zinu da govori. On je svoj govor kojim je trebalo da Hipokrata uvede u zvanje eksperta unapred sročio, naučio napamet i usput se još jednom preslišao, ali mu je sada sve to izlapelo iz glave, nije znao ni kako da počne.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

jedan od tri nečovečna postupka, suprotna hrišćanskom moralu i bez ijedne jedine čisto vlastelinske crte, jer pesmu je sročio Grujo Meandžić iz Sentomaša, iz Bačke, gde — kako je Vuk u Srpskom rječniku zapisao — „zovu i najmanjeg trgovčića

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti