Upotreba reči srpskim u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Zatim reknem Del-Ametu da turski kazuje, a ja ću njegove reči srpskim slovima pisati Hadži-Sali-begu u Srebrnicu, da izmamimo od njega štogod baruta i olova, jer je on bio protiv dahija i

So tim jošte jedanput uveri me i naloži Mi od slova do slova srpskim deputatom da kažem. 28. januara. Između 8 i 9 časa odem s Frušićem kod štatsrata g.

Dučić, Jovan - PESME

LIČKI MUČENICI Streljaju i sad na svim poljima, Pored svih puta stoje vešala; Padaju bolji sve za boljima, S tlom srpskim krv se srpska smešala.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Priča svojim nakaradnim srpskim jezikom, i unosi šale i smeha u sumorno društvo. Pa i gospodin popa bi ustajući rekao dobru za pokojnika: »Bogme, —

igru, pijanku i veselje, i zamerao mu što je on (Dositej), inače tako učen i pametan čovek — tako pisao i govorio o srpskim svatovima i drugim veselim i lepim običajima.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

iz Zemuna, grof Vilar, u čijoj se službi nalazio i Podgoričanin, koga smo pomenuli, javljao je, u Osek, o nemiru među srpskim stanovništvom Srema. Pisao je o „pohoti pobune i umišleniju rebelije!

Teodosije - ŽITIJA

Ovaj beše sin velikog župana Nemanje, vladara srpskog, koji samodržavno vladaše svim srpskim zemljama što se zovu: Dioklitija, Dalmatija, Travunija, na istoku se Iliriji približavajući, a na zapadu na Rimsku

Tada je vladao srpskim zemljama blagočastivi samodržac Stefan, zet blagočastivog Aleksija, cara grčkog. Njemu predadoše manastir da vlada i da

Dogovorivši se sa svima svojim velikašima da ispuni molbu njegovu i da živi u miru i ljubavi sa kraljem srpskim, i svi utvrdiše reč, zajedno sa kraljem dođoše ka svetome i klanjajući mu se i hvalu mu odajući govopaxu: — Pošto smo

u velikoj crkvi, u pomenutoj Žiči, utvrdivši ga molitvama i blagoslovom, predade mu da samodržavno upravlja otačaskim i srpskim skiptrom.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Pa i posle Turaka, kada je najveći deo dinarskih zemalja bio u srpskim rukama ili pod Austro-Ugarskom, zadugo je bilo više zadruga nego inokosnih porodica. U Srbiji su se tek oko 1876.

Srpske narodne pesme, stvorene u ovim oblastima, rasprostrle su se čak i u oblasti koje nisu pripadale starim srpskim državama. Mnoge od ovih pesama, naročito one o Kraljeviću Marku, prodrle su među Hrvate, Slovence i Bugare.

Uvećana, bolje organizovana i bogatija, okružena sa svih strana srpskim stanovništvom, Šumadija je privlačila slovensko stanovništvo koje je bilo pod upravom Turske i Austro-Ugarske.

Prva je reč tursko-istočnjačkog porekla i ona se jedino danas upotrebljava. Reč ponosnici je imala isti smisao u nekim srpskim srednjovekovnim spomenicima.

Bogatstvom i lepotom svoga folklora Bosna i Hercegovina zauzimaju prvo mesto među srpskim zemljama. Hercegovački dijalekat je kod Srba usvojen kao književni jezik.

Govore osobito lepim i živopisnim srpskim jezikom, u kome ima puno figura i karakterističnih starih reči ali oni upotrebljavaju i dosta posrbljenih turskih reči.

I ove su muslimanske porodice više naklonjene srpskim kmetovima. Iako je islam ove dinarske muslimane znatno preinačio, nije još utro tragove etničkog srodstva koji ih

jačih vladara, banova i kraljeva, centralna vlast nije nikada imala punu snagu i značaj, kao što je imala po drugim srpskim zemljama.

Negova zbirka narodnih pesama je prava nastava o srpskim legendama i o srpskom rodoljublju, a mnogobrojna izdanja ove zbirke su dokaz njenog uticaja.

Brižljivo obrijan, u banatskoj nošnji, ima pre izgled Banaćanina ili Slavonca no Makedonca. Govori ne samo književnim srpskim jezikom, već i onako oteže kao Banaćanin.

uticaja koji bi mogli da većinu ovih Južnih Slovena stope sa jednim od dva susedna južnoslovenska plemena (sa srpskim ili bugarskim). Ipak se mogu pokazati neki tragovi, neki preostaci od nacionalne svesti, koja je iz davnina nasleđena.

Na ivici ove oblasti se diže Šar-planina, koja se tako često veliča u srpskim narodnim pesmama. Na njoj je Miloš Vojinović, sestrić cara Dušana, napasao svoja stada.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Dok je žena trudna ne sme na sebi samoj ništa šiti, da ne bi teško rađala, veruju u Praputniku. U mnogim srpskim krajevima kada neko uđe u kuću dok se žena porađa, ne daju mu da se vrati sve do kraja porođaja da se ne bi dete

Dete rođeno u subotu biće nesrećno, smatra se u mnogim srpskim krajevima. Ko se rodi u ovaj dan, njemu će se „priviđati“ natprirodna bića, kažu u Gruži.

⁵¹ I u mnogim drugim srpskim krajevima je isto. „Ako je dijete zdravo, ne krste ga, prođe dva-tri, pa i šest mjeseci. Poznavao sam dijete, koje je

“¹⁷¹ Ipak, još je sigurnije i bolje decu ne hvaliti i ne čuditi se njihovoj lepoti, kako se ne bi urekla. Zato u mnogim srpskim krajevima roditelji decu niti hvale niti miluju, a nerado dopuštaju i drugim ljudima da to čine, strahujući da im oni i

„dъtemь ego blagorodnыmь“), javljaju se u srednjovekovnim srpskim knjigama.³ Za razumevanje drevnog poimanja deteta posebno je značajno da u našem jeziku postoje izrazi „glota“, „nejač“ i

Osnovne hipoteze, testirane u ovom ispitivanu, mogu se svesti na sledeće: 1) U srpskim narodnim poslovicama može se pronaći relativno usklađena slika deteta i njegovih osobina; 2) U našim narodnim

29. ²⁷ Nenadović, Lj., O Crnogorcima, Obod, Cetinje 1975, s. 71. ²⁸ Trebješanin, Ž., „Predstava žene u srpskim narodnim poslovicama“, Psihologija, 3—4, 1985, s. 87—95. ²⁹ Tolstoй, N. I.

, isto, Beograd 1914, s. 318. ²³ Vlajinac, M., isto, s. 210; Trebješanin, Ž., „Slika deteta i razvoja ličnosti u srpskim narodnim poslovicama“, Savremenik, 7—8, 1986, s. 106—107; Miodragović, J., isto, s. 318.

Trebješanin, Ž., „Slika deteta i razvoja ličnosti u srpskim narodnim poslovicama“, Folklor (Savremenik, 7—8), Beograd 1986. Trebješanin, Ž.

Trebješanin, Ž., „Predstava žene u srpskim narodnim poslovicama“, Psihologija, 3—4, Beograd 1985. Trebješanin, Ž., „Predstava žene u Vukovim poslovicama i njeni

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Tomislav Semler, učenik Srpskohrvatske gimnazije u Budimpešti, otkrio je, u Srpskim narodnim novinama, kako su zečevi dobili velike uši.

Ljubav je pogonska sila života, ona likuje nad svim njegovim ograničenjima. Tokom 1992. pratio sam, u budimpeštanskim Srpskim narodnim novinama, pričanja Predraga Stepanovića o životu jednog mladog zeca iz Mohača.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

to je žalosno! Al kad on misli da je dobro, moram da ćutim. 2. ŠERBULIĆ I SMRDIĆ (stupe sa srpskim kokardama), MILČIKA ŠERBULIĆ: Je l kod kuće gospodin Žutilov? MILČIKA: Nije. Zašto tako hitno?

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Najzad, uz ovo izdanje ide i bibliografija dela i članaka o srpskoj književnosti i srpskim piscima, kao i registar pomenutih osobenih imena.

Ono što se materijalno danas zna o srpskim piscima, uglavnom, nalazi se u njoj; kako meni izgleda razvoj srpske književnosti i kakvi mi se čine pojedini srpski

Diže se kult zdravoga razuma, i uporedo sa srpskim građanskim društvom stvara se svetovnjačka i slobodoumna književnost, upućena narodu i sa ciljem opšte prosvete.

3 1741, nova robljenja srpskih seljaka i otimanja zemalja iz njihovih ruku, zabrana srpskim varošanima da rade zemlju i trgovinu i da kupuju imanja, tako da se priličan broj Srba ponovo vratio u Tursku.

Oni stoje na čelu srpskih borbi i na srpskim crkveno-narodnim saborima oni su najradniji i najodlučniji. Oni su plaćali kada je podmićivanjem trebalo umekšati srca

Iz Beča se nerado gledalo na podizanje prosvete kod Srba, i ukoliko je i činjeno pokušaja da se dižu škole po srpskim krajevima, to je bilo iz razloga katoličke propagande. Prva prosvetna pomoć Srbima došla je iz Rusije.

Ali potreba za višom nastavom i za stručnim obrazovanjem sveštenika i učitelja sve više se osećala u srpskim redovima, i Srbi su navaljivali da im se najzad da dozvola za otvaranje pravih srednjih škola.

Sa srpskim štamparijama u XVIII veku u tesnoj vezi je i pokretanje prvih srpskih listova. 1791. grčki štampar i patriot u Beču Mark

imao je sasvim informativan karakter; to je u stvari bio politički bilten, u kome se malo govorilo o specijalno srpskim stvarima. List je inače bio pisan ruskoslovenskim jezikom i štampan crkvenim slovima.

To je u celoj srpskoj književnosti prvi pisac koji je za narod počeo pisati čistim srpskim jezikom. Kako njegova dela nisu bila štampana, to nisu mogla biti od neposrednog uticaja na dali razvitak srpske

služi se stranim istorijama, mađarskim, poljskim, talijanskim, grčkim, kao i starim rodoslovima i biografijama srpskim i domaćim dokumentima; daje širu osnovicu, izlažući uporedno sa istorijom Srba istoriju okolnih Rumuna, Mađara i

srpskoga naroda, odrastao među tuđincima, među kojima je proveo najveći deo svoga života, on nije dobro vladao srpskim jezikom i vrlo slabo je srpski pisao.

Sremac, Stevan - PROZA

Svakoga bi dana otišao ranije u poštu i čitao ukaze u Srpskim novinama, jer se ohladio i razočarao, i nije verovao nijednim novinama više nego samo zvaničnim.

je provodio vreme Jova pre podne, to jest do osam časova, a to je kad počinje kancelarijsko vreme po svima kraljevsko-srpskim nadleštvima.

Švabi je to osobito laskalo što se tako brzo i dobro upoznao sa jednim kraljevsko-srpskim beamterom, da je s njim bio »per-tu«; a i našem Jovi dopalo se sve kod Švabe, i njegova mala ženica Katika, a još više

Švaba ne razume, pa se samo smeje, a društvo još više. A Jovi je to lako išlo, jer je bolje vladao srpskim jezikom nego Švaba Kristijan, a naš, opet, maternji jezik pun je takvih finesa da još malo pa nećemo jedan drugome

Radičević, Branko - PESME

— Ali Jusuf ne zbori nikako: Srpskim mačem ona srpska ruka Presekla je Ture više kuka. Seče Bajko, ne mož' da oprosti, I preseca i sablje i kosti, Ta

Kostić, Laza - PESME

Il' grobni nizu! il' rajski visu! uveli cvete! odnet mirisu! — Mirisu, da: — ta beše nam lipa, slavujma srpskim u lišću leg, a iz cvetova mirise sipa patničkom svetu bogodan lek.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Ovde se mora istaći činjenica, da je na prijem narodne pesme u srpskim intelektualnim krugovima odlučujuću ulogu imao ugled koji je ta pesma postigla prvo u svetu, izvan naših granica.

94. SLOVO IŽE ALI SIRCA NIŽE: Objavio je Vuk Karadžić prvo u Srpskim novinama, čislo 91, 15 nov. 1821; zatim u svom prvom izdanju narodnih pripovedaka, 1821; a potom ju je uneo i u

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Kako ti je ime? MANOJLO: Manojlo. DOKTOR: To je reč tuđa, a Srbin treba sa srpskim duhom da diše. Zato ćeš se unapredak zvati Osvim. MANOJLO: Osvim?

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Mislim, viđate ga svaki dan kako natuca nešto o teškom stanju seljaka i srpskim realistima, ili kako pada na glavu kada preskačemo onog idiotskog konja.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Teretilo me je jedino to da sam u džepu nosio maramu, od svile, u nacionalnim srpskim bojama, sa slikom Skoplja. Te džepne marame bile su, tada, u Novom Sadu velika moda.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Svud je bilo gozbe i veselja“, kazivaše Božo, „ama svuda; ali nigdje me veselije ni svesrdnije ne prihvatiše kao u srpskim zemljama, a najskoli u lomnoj Gori Crnoj!“ To je Božo najprije rekao, a zatijem razvede na dugo, i potanko ispriča sve.

“ Tako je letio glas po srpskim zemljama, na bijelim ili na crnim krilima, kako ga je ko prihvaćao. Istina, sirota istina, jali je dodila prenakićena

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

da ne naznačim, bez svakog pristrastija k mojemu rodu, da od sviju naroda koje sam poznao nejma milostivijega roda nad srpskim, a najpače k srodstvu.

O, mesto dostojno da posvećeno budeš mudrosti i učeniju i da se srpskim nazoveš Parnasom! | EVO ME MEĐU KALUĐERI; ŠTA SAM TRAŽIO, TO SAM I NAŠAO Bilo je oko dva sata posle podne kad smo

Ćosić, Dobrica - KORENI

isterao Simku i veruje — da Beograd nije bio granica od koje se dale moglo samo posle dugog bavljenja po kancelarijama srpskim i austrougarskim, on ne bi silazio iz voza, išao bi dalje, svejedno kuda, tamo gde ga niko ne poznaje.

Bogomoljke i gatare predskazivale su zlato po svim srpskim brdima i planinama. Stari ljudi viđali su noću kako svetli pod žbunovima i debelim drvećem.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Pričalo se i o srpskim glavama koje su se, nekad u manjem a nekad u većem broju, zavisilo je od prilika, sušile, iznakažene, na kočevima

Knezu Mihailu i Narodnog pozorišta), prema Palilulskom groblju, na Tašmajdanu, kretala se pratnja, i sve što je među srpskim življem u Beogradu bilo zdravo i pokretno bilo je u toj pratnji.

Takovski orden, ali najteže u njegovom životu nisu bili okršaji sa Turcima, kojih je imao bezbroj, nego razgovori sa srpskim činovništvom, kojih je imao nekoliko. Turci su Turci. Upoznavao ih je otkako se rodio.

Ni glasa o četvorici begova, niti o srpskim namerama. Uvereni da se smišlja neka zamka, Turci pođu da vrate, među svoje, i Protu i vojvodu.

Turci su nadirali, strani uticaji se preplitali a među srpskim glavarima rasle su žestoke mržnje. Često uz Karađorđa, ali najčešće sam sa sobom, Dositej je sve više izgledao kao neko

Izgleda da je u Bukureštu, među srpskim glavarima koje je tamo našao, Dositej zatekao čudo i pokor i da se sasvim prenerazio.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

bih nebu zasijala, Izišle bi Srpkinjice male, Pa bi zvezdu željno pogledale; A zvezda bi govorila sjajem, Dičnim sjajem srpskim uzdisajem: Blago tebi koja imaš majku, Imaš majku, imaš i babajku!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

koji engleski ne zna nijedne reči, te zato Ilija Vasić, koji pomalo natuca srpski, produžava s njim da govori rđavim srpskim jezikom, sa onim engleskim izgovorom i stegnutih vilica, i celo bogovetno veče razgovaraju, pretresaju razna aktuelna

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

On me je lako uverio da je zvuk u stvari treperenje tela. Njegovo objašnjenje bilo je u skladu sa srpskim pesničkim izrazom koji kaže: ”Moje srce treperi kao milozvučna struna na gudalu guslara.

Pričali su mi da je iza Karlovaca brdo Fruška gora koje je često opevano u srpskim pesmama. Tada sam prvi put posmatrao ovo brdo iz blizine.

Onaj grubi kondukter koji me je malo, pre toga nazvao srpskim svinjarom, odveo me je do voza i učtivo mi pokazao mesto u prvoj klasi.

Kad sam saznao da bi mi jedan od poslova bila muža krava, odbio sam. Prema srpskim običajima muža krava je samo ženski posao.

Njena pojava me podseti na mladu ”srpsku vilu” koja ima izvanrednu ulogu u starim srpskim pesmama i pričama. Junaka, koji stekne prijateljstvo vile, nikakva zla kob neće zadesiti.

prvi posao koji su mi ponudili u Kasl Gardenu odbacio zato što nisam hteo da se prihvatim muženja krava što je, prema srpskim običajima, bio čisto ženski posao.

prilika da kažem koju reč u prilog duhovnog uticaja koji ima Srpkinja, opisujući je onako kako je ona predstavljena u srpskim narodnim pesmama o Čučuk Stani, ženi Hajduk Veljka, koja je podsticala svog herojskog muža da pre pogine nego dopusti

osećao sam da i tu ima isto tako mnogo velikih događaja kao što je to bilo u Srbiji, o kojima je pevao srpski guslar u srpskim narodnim nesmama. “Vili” je pošlo za rukom da skuje prvi beočug u lancu koji povezuje srpske i američke tradicije.

Kristijanov otac ga je ukorio n uveravao me da nije imao nameru da me vređa kada me je u šali nazvao srpskim ”žutokljuncem.

brata koji se brine o sigurnosti, udobnosti i sreći svoje sestre i sve mi je to ličilo na sličan odnos uzidan u srpskim narodnim pesmama.

mu u blizini Gensendorfa pokazao svoju kartu prve klase, bio je onaj isti čovek koji me je pre jedanaest godina nazvao srpskim svinjarom.

Nisam bio u stanju da se otmem starim uspomenama. Ispričao sam mojim srpskim poznanicima moj doživljaj sa studentima teologije pre jedanaest godina, kada sam ostao bez pečene guske.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Nesumnjivo, ovaj Nastasijevićev lik povezan je sa tetkicom u srpskim narodnim zagonetkama, koja takođe upućuje na zemlju.

cele pesme, dakle kao poentiranje, do čega je inače Dučiću naročito bilo stalo, i o čemu je i pisao u svojim ogledima o srpskim pesnicima. Na početku veka srpski stih i poezija dostigli su svoju punu umetničku zrelost.

I to izvrstan. Od njega su nam ostali možda najbolji ogledi o srpskim piscima iz vremena moderne, njegovim savremenicima. Pri tome se on ne bavi piscem i njegovim životom, nego samo njegovim

Borislav Pekić i Danilo Kiš, koji će sve do kraja veka jednako zaokupljati pažnju kritike i davati podsticaj mlađim srpskim prozaistima. Postmodernizam, brz kao velika književna moda, upravo će njih dovesti u samo središte književnog života.

Izgleda da je u tome imala udela moja zaokupljenost jezikom, i to srpskim jezikom. Uzeo sam da studiram srpski jezik, nastojao sam da ga što bolje proučim, a naročito da uđem u tajne njegove

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

]”184 U lirici je dobro poznat motiv „mrtve drage”. Među srpskim liričarima jedva da iko ima nadahnutijih i dubljih stihova o „mrtvoj dragoj od onih koje je Stankovićev savremenik

Štaviše, među ranijim srpskim prozaistima niko nije koliko Stanković - i retko je ko posle njega - ponašanje književnih likova, njihovu psihologiju,

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

— Koja vajda od uzdaha, Nad mogilom tvoga praha? Jeste vajda od uzdaha, Ako nije vetar samo, Ako srpskim uzdasima Tvoj amanet usisamo; Ako suze roda tvoga Budu rosa složne svesti, Prvi cvetak iz tvog groba Biće cvetak

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

GLAVAŠ: I ja se jošte zovem Stanoje! I ceo narod srpskim imenom! Sramota večna! Večna poruga! Il’ ubij sebe, ili izbriši Sa čela svoga ime dedovo!... (Počivka.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Svetislav Vulović ga je sasvim ozbiljno smatrao najvećim srpskim pesnikom predbrankovske epohe, a tome njegovom mišljenju, izricanom sa najvećim oduševljenjem, ja se nikada nisam uspeo

Ja ću mladom Srbinu Srpče roditi, Srpskim ću ga, Srbina, Mlekom dojiti, Neka i on Srpstvu da Novog opet Srbina Lepog, krasnog Srbina, Pravog Srbina.

možda i rezultat pesnikovih stalnih kolebanja, uostalom vrlo logičnih, zbog njegovog naizmeničnog služenja jezikom čas srpskim čas ruskim, pa i pravopisom čas tradicionalnim čas fonetskim.

Tako je B. Rajković pisao kako je Milovanov „još god. 1810. pevao tako vešto, i tako čistim srpskim jezikom, da bi to i godini 1880-oj na diku služilo”; pa dalje, hvaleći neprestano jezik Lukin: „Ovako pevati godine

na Dravi (Matica III, 1868, 114), Zemun — srpskom Venecijom na Dunavu (Matica III, 1868, 209), Sremske Karlovce — srpskim Hajdelbergom (D. J.

J. Popović, Srbi u Vojvodini III, Novi Sad 1963) ili srpskim Sponom, Frušku goru — srpskom Svetom gorom, Novi Sad — Srpskom Atinom, itd.; ima i pesma: Beograde, mali Carigrade!

juna 1840, č. 26. str. 201a, Borojević je objavio pesmu Svanutak, koji je u stvari u srpskim idejama, antiilirski izmenjeni Odziv; evo dve njegove strofe, prva i treća: Napred, braćo!

dopis iz Novog Bečeja: „Dosada smo svakih fašanga preko Novina srpskih našoj braći na znanje davali kako se balovi sa srpskim igrama veselo provode, a odsad nam treba javljati da smo ne samo srpski igrali, pevali i veselili se, no u tom veselju i

Bal je rečeni pravo srpsko veselje bio. Na njemu su svi prisustvujući bez različija vjeroispovjedanija srpskim jezikom zborili; na njemu se srpska narodna igra, srpsko kolo, igrala; na njemu su srpskim duhom spisane pesme, Ja sam

različija vjeroispovjedanija srpskim jezikom zborili; na njemu se srpska narodna igra, srpsko kolo, igrala; na njemu su srpskim duhom spisane pesme, Ja sam mlada Srpkinja, Ja sam Srbin, srpski sin, od Srpkinja pevane; na njemu su, što je najvažnije,

S srpskim mlekom posis’o Ja sam srpstva duh, Srpstvu zato obraćam Moj ja srpski sluh: Po dedova primeru Jezik, ime i veru Srpske

” U svemu ovome ima bez sumnje dosta istine: došavši u Bratislavu, mladi Zmaj je onde morao među srpskim đacima još zateći živ kult Pavla Popovića Šapčanina, i verovatno mu se nije mogao odupreti.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Hrvati nazivaju taj jezik hrvatskim a Srbi srpskim. Srednjevekovne prilike Srpskohrvatski jezik pripada slovenskoj grupi, jednoj od tri najveće grane indoevropske

Ipak, postoji domen u kojem je narodni jezik bio široko zastupljen i u srednjevekovnoj pismenosti u srpskim zemljama. To su povelje vladara i magnata i drugi svetovni pravni dokumenti, takvi kao zakonici.

Oko 1400. godine pravopisna norma u srpskim knjigama znatno je izmenjena u težnji da se arhaizira i približi grčkim uzorima.

Sačuvale su se i naporednost crkvenog i narodnog jezika, i pretežna uloga crkvenog. Karakteristično je da je u srpskim štampanim knjigama iz 15, 16. i 17. veka zastupljen jedino crkvenoslovenski jezički izraz.

Čak su i pojedini srpski autori počeli pisati tadašnjim ruskim književnim jezikom, namenjujući svoja dela i srpskim i ruskim čitaocima.

U Americi, muž T. A. L. fon Jakob-Talfi, Edvard Robinson, čuveni profesor teologije, drži u Njujorku predavanja o srpskim narodnim pesmama.

tvrđavi, gde ga je srpski despot Đurađ Branković zatvorio da bi mu naplatio ratnu štetu koju je počinila po srpskim zemljama Jankova vojska vraćajući se iz bitke na Kosovu 1448.

po zakonitostima oblikovanja istorijske epohe, odmah posle događaja i u njegovoj neposrednoj blizini, u severnim srpskim krajevima, prenesena je na migracionom talasu srpskog stanovništva koje je stiglo do Napulja, a za šta arhivske potvrde

Epitaf s nadgrobnog kamena, stećka vojvode Radosava Pavlovića u Rogatici, isklesan "srpskim pismenima i na srpskom jeziku", bilo da ga je Kuripečić prepisao sam, bilo, još više, da ga je zabeležio prema

Gerilska borba protiv Turaka vodi sena celom području naseljenom srpskim stanovništvom, i to u dva vida: hajdučkom, unutar okupirane zemlje, i uskočkom, u njenim pograničnim oblastima, uzduž

One verno beleže topografiju bojeva i njihov tok, predstavljaju pomenik srpskim ratnicima, ali daju i njihove ubedljive psihološke portrete, počev od Karađorđevog pa do jednog od najplemenitijih

Čak ni prisilan, mukotrpan kolektivni rad, o kome ima podataka u srpskim srednjovekovnim spomenicima, nije našao mesta u narodnoj lirskoj poeziji.

Jakšić, Đura - PESME

„Neka dođe sto hiljada, A u srpskim u grudima Jedan život neka ima, I taj jedan neka pada, Na bajonet nek’ se meće; Al’ pred četom nasilnika Srce

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

To verovanje našlo je izraza u nekolikim motivima iz narodnih pesama i pripovedaka. U nekim srpskim pripovetkama tipa gonjene žene (SEZ, 41, 243, №63; Sofrić, 28) iz ubijene caričine dece izniknu borovi; isti motiv

marta, SEZ, 16, 131). 3. ne valja ložiti na vatru, »jer će te boleti zubi« (BV, 11, 1896, 292, Gornja krajina). U srpskim pripovetkama tipa Mide (o caru Trojanu sa kozjim ušima, Vuk, № 39), iz zemlje kojoj je poverena tajna o tim nakaznim

n. igre, 33). Zanimljiv je običaj, po svima srpskim zemljama, da se venčići od p. klasja postavljaju pod ikonu: činjenica da se p.

nemačkim i latinskim nazivima dva članka: Klette (arctіum lappa) i Spіtzklette (xanthіum ѕtrumarіum), pod istim srpskim nazivom: Čičak. Pošto se i u tekstu javlja samo čičak (a u drugom članku nemački i latinski naziv označavaju bocu, v.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

drangulije koje su izmislili lukavi Grci da bi preko tih trica i kučina, toga šarenog smeća, držali šapu nad srpskim zemljama.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Kud se ovo žuri, kuda ovo leti? Kakvoj višoj celi ili višoj meti? Kad narodom srpskim samo mržnja vlada: Zar slaviti bratstvo, mir i „ljubav“ tada?

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Harambašić: Zlatna knjiga za decu (Zagreb) Ljubomir Lotić: Dobri i nevaljali sinovi (Slika iz narodnog života, za pouku srpskim roditeljima) 1890. Jovan Jovanović Zmaj: Živa knjiga (pesme) 1891. Jovan Maksimović: Zlatiborska vila (priče) 1892.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

On nije shvatao stvari dobro povezano, ali je izveo neki registar o geografskim i političkim činjenicama u vezi sa srpskim narodom. Čitao je naročito rado pokrainske listove, i u njima dopise prostog sveta, pune činjenica.

U slavenskim poslovicama, ruskim i srpskim uglavnom, siromaštvo i bogatstvo zovu se siromaštvo i bogatstvo, dakle su stanje duha pre svega...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Kao što je sa Englezima govorio mimikom, tako se isto sporazumevao i sa srpskim oficirima, i oni su bili u uverenju, priča Tanasije, da je on „pravi pravcati Englez“.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

„u početku prost hajdučki četobaša u gorama rodopskim (meću Dramom, Plovdivom i Samokovom), na ondašnjoj tromeđi meću srpskim, bugarskim i vizantijskim zemljama“. Kasnije je postao despot i sevastokrator, i svoje hajduke prometnuo je u najamnike.

to zato što je tada u Srbiji vladao njegov sin Đurađ, odgovoriti bi se moglo da se kosovski boj pevao još onda po svim srpskim zemljama, a Vuk nad svima vladao nije.

A Filip Višnjić, od 1809. Ao 1813. godine, „jednako je živeo po srpskim logorima oko Drine“. Starac Raško, drugi veoma darovit narodni pesnik, — po svoj prilici — ispevao je pesmu Boj na

godine, kad se srpska vojska onoga leta ispreko Drine natrag vratila i posle toga do 1813. godine jednako je živeo po srpskim logorima oko Drine (1810.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

NARIKAČA 60 MOLITVE ZA SRPSKU ZEMLjU 64 ZA DOBRU BESEDU MOLITVA 65 MOLITVA PROTIV KRVAVIH VODA 66 POHVALA SVETIM OCIMA SRPSKIM 68 PRAVOSLAVNIM I HRISTOLjUBIVIM NAŠIM CAREM NEPOBEĐENO ORUŽJE MOLIMO 69 MOLITVA PROTIV TURAKA 70 TURSKA

Budi nam nebesnom dugom, znamenjem, da ne bude više na nas potop! POHVALA SVETIM OCIMA SRPSKIM I kako mi, s kojim naricanjem da ih pohvalimo?

sveta kralja: Simeona prvoga, Vladisava i Stefana Dečanskoga s Urošem Poslednjim kano ocem dece dobre i sinovom svojim srpskim.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti