Upotreba reči starojko u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Dođe kum iz Sovljaka. Sve, počev od Alekse pa do najmlađeg ukućanina, potrča da kuma pozdravi... Malo zatim dođe i starojko, Jova Jurišić... I njega tako isto dočekaše...

Dičan je, pa se još više diči. Po pozdravu, starojko i kum smakoše se, te ga posadiše među se. Zeka se diže u vajat s deverskim darovima. Otpoče ručak.

Sve starije ljubila je u ruku, a mlađe u lice. I onda oboje stadoše dvoriti svatove. Dovršiše ručak i starojko zapovedi da se opremaju... Hitra mladež poskoči od sovre i poče uprezati i zauzdavati dobre konje.

Puška pušci nije dala izdušiti; s pucnjavom se mešao konjski vrisak... — Je l̓ gotovo? — viknu starojko. — Gotovo! — odgovoriše mu. — Polazi! Opremi se kita i svatovi.

Opremi se kita i svatovi. Preko četrdeset konjanika pojuri na kapiju i stade pred svatove. — Eh, u ime boga! — reče starojko. I krete se sve... 6.

— Baš si nekim poslom? — pita ga starojko. — Kud ćeš većeg posla: pošao sam mome Stanku u svatove!... Pa kamo ti čutura?... Odmah mu dodadoše čuturu.

Ona trenutna zabrinutost prođe kao senka, sve se raspoložilo... — Spremaj! — reče starojko. Mladež opet pojuri konjima i kočijama. Za tili čas sve beše opremljeno samo da se seda.

On reče da se ti tamo nađeš. — Dobro. — Čini se nevešt, ne kvari veselja! — Polazi! ... Sedaj!... — viče starojko. Zeka otrča nevesti i posadi se s njom u kumove kočije. Stanko sede sa starojkom. Tu načiniše mesta i popu.

Stanko sede sa starojkom. Tu načiniše mesta i popu. — Nađite mesta Devi!... — viknu starojko. — Evo!... Evo!... Hodi ovamo!... — viknuše sa sviju strana. Deva se prepe na ona koja mu behu najbliža.

Deva se prepe na ona koja mu behu najbliža. — Jeste posedali? — Jesmo. — Polazi!... — zapovedi starojko. Kod kuće je čekala opet postavljena sovra. Opet se jelo i pilo... Puška opet pušci nije dala izdušiti.

— A kud su otišli? — pitaše Aleksa. — Ne znamo! — odgovori čeljad. — A kad su otišli? — pita starojko. — Ne znamo! Mi smo mislili da su međ svatovima. Starojko htede zabašuriti sve to. On poče pričati priče.

— Ne znamo! — odgovori čeljad. — A kad su otišli? — pita starojko. — Ne znamo! Mi smo mislili da su međ svatovima. Starojko htede zabašuriti sve to. On poče pričati priče. Ali veselje preseče. Više se ne ču ni pesme ni pucnja.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Na tu povojnicu dolaze kum i kuma, starojko, rođake i susetke. Ona se obično priređuje praznikom, nedeljom ili o slavi (isključivo po mraku).

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

I zaista. Eno starojko i još nekoliko njih ustali. Drže se za stolice; hteli bi oro, ali kao da im je žao da prekidaju pesmu, pa samo stoje,

Tako! O-o-o-o! Pa kad starojko ne može više da izdrži, viknu Šabanu: — Šaban, de onu, tešku... Cigani im zasviraše. Žene to jedva dočekaše i

Ako su oni kome kumovi, starojko, uveče bi se dizali sa sofre pre ponoći, pre nego što će nastati veselje, pijanka. Uzalud bi ih zaustavljali, molili,

Samo što nije bilo večere, pa kao što je običaj da se posle cele noći sedi, pije, a sutra ispraća starojko, kum... već je samo bio ručak, a na njemu njena i njegova porodica.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

još velike nedelje, proveli su ceo dan kod Akse, koji je obećao dati im sinčića u deverstvo, a sam se primio da bude starojko. Velji se već znalo kumstvo i bez dogovora.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— reče im, pa se okrenu i pođe oko stola, pevušeći neku pesmu kroz nos. Kum i starojko domišljahu se da li da i oni pođu za mladencima; pogledaše na đaka, ali ovaj se skamenio, pa samo treplje očima, a oni,

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Kada u Gnjilanu, koje nije daleko od Vranja, kum, starojko, dever i svekar prstenuju nevestu, oni joj – prema Jastrebovljevom svedočenju iz 70tih godina prošlog veka – vele

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

A kum Josim zagrli me: „Stari svate, vesô budi!“ Pesme ječe, čaše zveče, Rumeniji svi u licu. De, starojko, reci i ti Ma najkraću zdravičicu!

“ Pesme ječe, čaše zveče, Rumeniji svi u licu. De, starojko, reci i ti Ma najkraću zdravičicu! A starojko želje niže (Kao da nebo njega sluša): „Vesela vam budi cpeća, I kô danas uvek duša!

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

: »grabena pogača« i »banica«, mladoženja drži sito sa k. dokle ga starojko »brija« drvenom britvom, punica dočekuje mladoženju dajući mu torbu sa pogačom, u nevestinoj kući iznosi se jedna

sa venčanja), u momkovoj kući mesi se »sabornik« a u devojačkoj »mladin kolač«, svekrva na vratima daje mladi pogaču, starojko i kum lome »sabornik« (oko čijih se komada grabe svatovi), pohođani nose »devojački kolač«, pri prvom mladinom dolasku

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Tad govori Starina Novače: „Čujete li, sva moja družino! Udri svaki na druga svojega: kum Boroje nek ide na kuma, a starojko neka na starojka, Radivoje neka na đevera, a ja hoću baš na domaćina, a Grujica neka na Manojla, svi svatovi redom na

Sve Novaka društvo poslušalo, i u svate juriš učinili: kum Boroje pogubio kuma, a starojko pogubi starojka, Radivoje pogubi đevera, i on uze lijepu đevojku, odvede je u goru zelenu; domaćina Novak pogubio, svi

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti