Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
nama stvara onaj dobro znani, neugodni rascjep osjećaja, kad nešto škrbavo, kao neravan prelom kosti, grebe i zadire u stijenke naše unutrašnjosti.
Petar Glavonja je zlatan čovjek, vedar, bezazlen, u njemu nema ništa što kopka, što izgriza unutrašnje stijenke... A ti — ti si takva priroda!...
Ono što je nekad paralo i ranjavalo unutrašnje stijenke, izlizalo je svoje bridove, otupilo svoje oštrine. Uglačalo se kao morski šljunak u vječitom krilu plima i oseka, u
Znam je kad kliktava lijeće, crna preklana ptica, i krilom skršeno udara o stijenke svoje tjeskobe. Znam je kad, klonula, pusta, bije čelom o hladni prag beznađa.