Milićević, Vuk - Bespuće
sunčano proljećnje jutro poslije 2kiše: po travi i po lišću bliješte kapljice i lako se, s jednim ugodnim i toplim šumom, stresaju; drveće u cvijetu podsjeća na nevjeste u bjelini; kiša u cvijetu cvjetne latice po travi; odasvuda osjeća se oštar
Ćosić, Dobrica - KORENI
“ Samo je to rekla sanjiva Milunka. „Napolje! Marš napolje!“ Trza dizgine, Mijat trči da otvori kapiju, konji se stresaju od zime, žele u kasu da se zagreju, sanke zašripaše. „Simka da me ne čeka u kući!
Otvaram paljbu! — oficir zamahnu sabljom na seljake. Crna go mila s e zanjiha, ali se niko ne otkide. Konji stresaju oznojene vratove, tanko zveckaju uzengije, tuno lupaju prazna sedla. — Nećemo kući.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ali kad dođe određeni sat, sve će to odjednom sa sebe stresti samim jednim trzajem ramena, onako kao što se stresaju pahulje snijega s kabanice.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Mlađi brat pokupi zaostatke i stavi ih u torbu. Zatim se oba digoše, stresaju sa sebe mrvice, i rastežu se u suncu. Gledaju u more, a kad podignu glavu, oči im bježe na njihove visove, već pokrite
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Ovde se odbacuju, stresaju svi lokalni, uskonacionalni, mrtvi mitovi i njihova kratkovida tumačenja. Ostaje iskonsko prožimanje zvezde na nebu i
Jakšić, Đura - JELISAVETA
dva Orlovića — I oštre kandže krvlju krvave; Gde pisku čuju slabe nejači Užasnim grlom kriknu hrapavo I moćna krila stresaju ljuti — Ali... Što drhćeš, zvezdo!... Strah?...
Ilić, Vojislav J. - PESME
I divlji Gal, i Jelin, i Sarmat, i sila roblja, Kô tučne statue Krona pomamno stresaju koplja I već, u divljoj strasti, bez nežne tuge i straha, Kô crni gavrani kliču i Vuku lešinu Graha. 1889.
Petrović, Rastko - PESME
bregovima, Veliko veče Azije koje ih koso preklopi, List knjige koju vetrovi čitaju, Daleki dah mora i ostrva što se stresaju.