Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Vreme prolazi. Marko Rogozić, premda već senator, pa kao sudac magistratski drma sa varoši, nije zadovoljan. Karijeru je sebi zbog berbera pokvario. Boluje često.
Čuje to Marko, tada već varoški sudac, pa preko pandura pošalje natrag tepsiju; ne prima se u depozitum. Ćirković opet vozi tepsiju Babonji, a ovaj će je
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Sad za mito možeš sve dobiti. Kad je bio negda sudac Paprikić, pa Lovčanin, koji su bili u deputaciji kod Marije Terezije, pa se s njome razgovarali, pa kad dođu u
Lopovi se razgovaraju; Čamča zna dobro mađarski, kao i ostali. — Šta mislite, kakvi su to ljudi? — Sudac nije ni jedan! — To su trgovci! — I to „racki”. — Da, ti su najbogatiji!
jurat askultant — sudski pripravnik juratus (lat. juratus) — sudija, sudac jurista — pravnik, student prava jufka — fino, tanko razvučeno testo Kabіnettsstück (nem.
Kostić, Laza - PESME
tamnici je sužanj, okovan, u tamnici je glava naroda, u tamnici je snaga naroda, u tamnici je nada naroda, u tamnici mu sudac bogodan, u tamnici je Samson, okovan. Pa sve zbog jedne žene! Žene zar?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— odgovori on. – No što će s tobom? Sjutradan izvedoše ih pred suca. Oba ponoviše i potvrdiše ono št su već kazali. Sudac, mlad čovjek, posmatra ih; vidi se, vjeruje njihovim iskazima, pomaže im kad se u govoru zapletu, ali oni su zbunjeni,
Uzeše ih po drugi put na ispit, a ovoga puta učini im se da je sudac s njima prijatan i dobar. Ispituje ih potanko i s osobitom pažnjom, ali bratski, usrdno.
gane, pa stariji ispriča istu stvar iskrenije i toplije; nijednom se ne zaplete, siturnim izražajem da istinu govori. Sudac ih posmatra, zamislio se i — piše. Najednom poliže glavu i upita Spasoja: —Možda ga nijesi na mrtvu ubio? —Jesam!
—Jesam! — odgovori on. — Viđu ga mrtva! —Ti ne možeš znati da je baš onaj čas preminuo, — opet će sudac. —Ubih ga, pa eto! — ponavlja on odlučno. —I ja bih bio isto učinio, javi se mlađi.
—Ubih ga, pa eto! — ponavlja on odlučno. —I ja bih bio isto učinio, javi se mlađi. Sudac pričini se kao da je prečuo riječi mlađega brata, i proslijedi pisanjem.
Poslije duga pisanja, sudac podiže glavu i stade u sebi da čita što je napisao. Braća ga posmatraju, kao čini im se da od njega zavise njihovi
Iza njih stoji mladi sudac; službeno prisustvuje sastanku, jer istraga još traje. —Jeste li zdravo? — pita ih zabrjžuti otac.
Pa i sudac ih opominje da je vrijeme rastanku. On to izgovara toplim glasom očite samilosti, pa otac i sinovi usrdno u nj gledaju.
—Pomoći će gospodin! — izreče umilno stari. —Hoće, — potvrđuju sinovi s očitim uvjerenjem. Nanovo ćute. Mladi sudac se zamislio.
Pa kada jednoga dana uniđe mladi sudac da im javi da su prosti, jer su osle crnogorski podanici, — čisto obezumiše. Silni izlijev radosti mahom baci u
— i kune se da je nevina svime što je na ovome i na onome svijetu. —Tvoj čovjek nema uzroka reći neistinu, — opazi sudac. — Biće mu se pričinilo, uvrtio u glavu... a mi se onako, reći ću, pošalili se... —Da, šalili se, gospodine!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Na čelo reže pečat stida, Kletvi ga narodnoj navek daje. Vi ne možete Miloša, ledene, O, prsi, sudit! Čuvstvo je sudac tu. Ne znate šta je vostorg duše. Obzire s' vladetelj, heroj leti.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
U jazavca viri samo njuška iz vreće): Dobar dan, glavati gospodini! Sudac (na desnoj strani kraj prozora, zagnjurio glavu u knjigu, pa nešto mrmlja).
Zar izjesti čitavu njivu kuruza, pa ne zasladiti s paligrapom, e to bi bilo Bogu plakati! Sudac: Ko je to?! David: Dobar dan, glavati i velevlažni carski gospodini! Sluga sam prepokorna!...
Sluga sam prepokorna!... Ama, kakva je ovo kuća đe se ni Bog ne prima? Sudac: jedna! David: Šuti, marvo jedna! To je lako reći. Eto i ja velim.
To je lako reći. Eto i ja velim. Ama, to nije u najmanju ruku u redu, da reče jedan, rećemo kaz'ti, carski službenik. Sudac: Ti ćeš mene zar učiti? David: Ne dô Bog! To ne bi mogô ni u snu sanjati. Zdravo svanô, gospodine?
Sudac: Ti ćeš mene zar učiti? David: Ne dô Bog! To ne bi mogô ni u snu sanjati. Zdravo svanô, gospodine? Sudac: Ti da se sa mnom rukuješ i zdraviš?! David: Zdravo smo, 'vala Bogu! Kako si ti, kako je gospoja? Je l' ona zdravo?
! David: Zdravo smo, 'vala Bogu! Kako si ti, kako je gospoja? Je l' ona zdravo? Sudac: Da tebi ne fali što? Jesi li ti potpuno zdrav?
(Okreće se pisarčiću.) Jesi li ti zdravo svanô, dijete? Sudac: Ama, šta je tebi, budalo?! Oklen si? Kako se zoveš? David: Ja se zovem, slavni sude, David Štrbac, selo Melina,
Kućna mi je lumera 47. Tako me slavni sud piše i tako mi pozovke šalje. Sudac: Dobro, dobro, Davide. Vidim da znaš red. A šta ti je to u toj... No, kako se to zove? David: Vreća!
A šta ti je to u toj... No, kako se to zove? David: Vreća! Vreća se ovo zove, a ovo u vreći, ovo se jazavac zove. Sudac: Jazavac! Šta ćeš s jazavcem ovdje? David: Tužim ga slavnom sudu, jer mi je izio čitavu njivu kukuruza.
David: Tužim ga slavnom sudu, jer mi je izio čitavu njivu kukuruza. Tužim ga i tužiću ga što se dalje i teže more! Sudac: O-ho, ljudi, ljudi! Što još čovjek neće doživjeti u ovoj budalastoj Bosni! Jazavca tužiti!
Nemoj misliti da ne zna! U svašto se on po malo razbira i uvijek zna šta je po zakonu, a šta jope' nije. Sudac: Dobro je to i lijepo sve, Davide, ali jazavca tužiti! To... to...
I tako do neko doba noći študijeramo. Sudac: Baš tako študijerate? David: Da, dugo i mnogo študijeramo. Sudac: Pa zna li ti baba što?
Ćipiko, Ivo - Pauci
Zar će radi mene sudac njemu ištetiti hatora? A, da, vrana vrani ne kopa očiju!” Ipak veli sucu: — Dao sam mu dvije kvarte, a poslije davao
—Je li tako? — upita sudac Petra. —Jest po njegovu računu, ali nije po mojemu ... —Dao je dvije, a kud će ono ostalo? —— nasmija se Petar.
Vojkan protrne. Mora da sudac rđavo nešto piše, žuri mu se, pero mu leti po hartiji... Sudac izreče osudu: Vojkan se osuđuje da ima da isplati
Vojkan protrne. Mora da sudac rđavo nešto piše, žuri mu se, pero mu leti po hartiji... Sudac izreče osudu: Vojkan se osuđuje da ima da isplati Petru dvanaest kruna za kukuruz i na isplatu parničkih troškova —
Odvjetničke pristojbe sudac je prepolovio, uzevši u obzir da nije došao samo za ovaj posao. Izlazeći iz suda, veli Petar Vojkanu: — Jesam li te
advokata i čisto se stidi: žao mu što se upleo bez svoje volje u gospodske posle i, ne sačekavši osude, ode iz suda. Sudac proglasi osudu: Pop Vrane osuđuje se na dva dana zatvora, odnosno na globu koja toj svoti odgovara.
— Mene su osudili, — udara pijan šakom u sto — i još sudac veli: za ugled drugima! .... Čine račun on i pisar, i, bajagi, prenemažu se od čuda... Velikoga li mi čuda!
Kukuruzom, brate, za gladnih godina ponajviše i... nešto sa seljačkim potrkušicama . .. Pa oni mirni, počitani, sudac s njima kao sa braćom. E, nijesu stari bili budale, davna se veli: „bogat pošten, a debeo lijep”! Tako ti je, boga mi!
Svjedoci, dok sudac započe ispitivanje, raspodjeliše se na dvije strane. Svaka strana ima svoju mješinu punu vina i dvadesetak svjedoka,
Ovdje ga ne ulazi gospodin načelnik, tim više što je odsutan.. . Sudac opomenu Radu i on ućuta, osjetivši se lakšim, pošto se bješe izgovorio.
Svjedok Ždrale htjede da nešto primjeti, ali sudac ga prekide, jer se trebalo žuriti, a i — založiti se. Pošto se rasprava dovrši, svjedoci opet se razdijeliše i
— opazi doktor. — Što drugo, mislio sam m ja... Ali neko treba da se žrtvuje za narod... Sudac je ipak... — To baš nije žrtva! — opazi doktor, i pogleda na Ivu. — Biće, — promuca Ivo, diže se i iziđe na doksat.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
bičevi, crna klokoćuća smola, smradljivi zadah, kreveti žeško ugljevlje, nezagašen požar, neoprošten sud, sudac bezprijateljan i ničim podmićen, pred njim nema svakom usta naišla, stidljiva lica silovitih ludi, a siromaš vrlo snažna.
Nego li angel, čovečiji na mozgu sudac, njihova svest u ono dobi sukobi sebi skopost: ta i napade na njih, ljuto sapre ih i uplaši.
I uzboja se od njega videći da je on carev čovek i sudac je. I ništa ne ktede ni jesti ni piti kod njega. I on mnogo kani i nudi je i ništa ne ktede ni okusiti kod njega.
« Taj veli: »Ja sam sudac, knez, birov, eškut, polugar, vucibatina, griža mi je s varoški seoski li poslovi!« A onaj pak: »Ja sam trgovac
te briži, sluga, sluškinja, momak jedi, vrag naskače, konšija nemiri, drug zavidi, ortak neveri i zanosi, dostaput i sudac preti i globi, šteta, siromaštvo derti, izgubljenje plaši, pomor na plač privodi, lep, bogat život na veliko držanje dme,
Dok imamo, da gumamo... Bog je sirotinjski otac i udovički sudac. Pred vrati vam stoji sudija, za vratom je smrt. Nikad nije bio zlatoljubac človekoljubac.
od svake plahe strahote postrašniji i od sviju posilovitiji i posnažniji, car večiti i veliki gospodin, nad sudijama sudac pravi. Ovde su sad ti naši globari dopali!