Matavulj, Simo - USKOK
Krstinja sa zdjelom punom pšenice sta prema vratima, Joke s djetetom stade sa strane ulaska. Prema dvoguboj svjetlosti sve tri živo skrenuše oči na izvanjca, koji, stasit, spretan, bjelolik, nježnog, ali i muškog izraza bješe upro pogled u
— Umijem nješto — potvrdi Janko. — Naučio sam među Graničarima. A slova su ista i srpska i ruska. I nagnuv se prema svjetlosti, pregleda medalju pa nastavi: — Ovoj medalji ima više od sto godina!
Jankova glava blijeda, pod zamršenom kosom, prema slaboj svjetlosti od ognjišta, viraše ispod pokrivača. Djevojka donese stolovaču, sjede na nju i stade tiho plakati. Dugo je tako trajalo.
Ne toliko u tijem riječima, koliko u načinu, u glasu, na njegovu licu. Koliko se moglo vidjeti prema zvjezdanoj svjetlosti, opaziše odmah da je veseliji poslije razgovora s udovicom. — A što ste se tu smrzle! — reče on.
Milićević, Vuk - Bespuće
Vazda, kad je otvarao oči, vidio je, u drugom, najudaljenijem ćošku kola, u prljavoj svjetlosti napola zastrte svjetiljke, jednog čovječuljka, mršavog i kržljavog, s malim, neurednim, nakostriješenim brcima koji su
sprovoda i pojanje oca Gerasima sa svađalačkim glasom, nadmašivalo ženino kukanje i zapijevka; u taj vedar dan, pun svjetlosti, mladog lišća i novih trava sa sočnim i svježim zelenilom, u taj bujan život koji svojom krepkošću i punoćom preziraše
Oni su skočili bosi i neobučeni iz kreveta. U drugoj sobi, pri svjetlosti male lampe, stajala su dva seljaka, mokri i pokisli, sa izvraćenim dugim kožunima; sa dugih, prljavih jarećih dlaka
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Kao da im je bilo zazorno da se podsjećaju na nešto daleko od svjetlosti, dana i zdrave pameti, u čem se nije lijepo naći ni kao saučesnik ni kao svjedok.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Pošto ne viđe nigdje, siđe dolje i kaza Grbi da nije nigdje vidno svjetlosti. Onda Grbo reče srednjem bratu: — Hajde, ne bi li ti vidno.
Pošto ognja nigdje ne viđe, siđe dolje i kaza Grbi da nije nigdje vidno svjetlosti. Onda Grbo skoči, uze tri kamena, pa im reče: — Dobro pazite na koju će stranu panuti kamenje.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
RIBAR I MAČAK Tamo gdje talas grebene liže stara se kula kraj mora diže, kroz prozor blista svjetlosti zrak. Tajanstveni fenjer u mrkloj tami koga li zove, koga li mami, kome li daje na moru znak?
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Plačne, grdne pomrčine — mogu l' one svjetlost kriti? Svjetlosti se one kriju, one će je raspaliti. Plam će, vječno životvorni, blistat Srbu tvoje zublje, sve će sjajni i čudesni u
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Glava ranjenikova viraše ispod pokrivača, te onako blijeda i ispijena, a prema trenutnoj, blijedoj svjetlosti, činjaše se kao da je odsječena. Djevojka ne micaše se, koliko ni kameni kip.
On je gledaše preko čibuka, ali prema slaboj zvjezdanoj svjetlosti, ne moga razabrati šta joj barem lice kaže, kad jezik ne govori.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bujas udari petom u vrata, koja se otvoriše. Od silne svjetlosti zabliještiše đacima oči. — Dobro ste došli! — viču im iznutra. — Ulazite! Sidajte!
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Kroz valove nebesne svjetlosti mirijade lećahu kometah sa naglošću svojom prekomjernom na sve strane tamo i ovamo: neke k nebu, a neke od neba,
besamrtna, dosad su te struje i potoci okeana ovog zanosile, sad nas evo na izvor čudesah, sad nas evo u carstvo svjetlosti, na valove tihe beskonačne, zapaljene ognjem besmrtnijem, vječnim ognjem sveštene ljubovi; ovđe naše sile iščezaju ka
uzvisila, osnov joj je od čista rubina, a sva gora masa brilijantna; veličinu gore tronodržne i prelive njezine svjetlosti svi pogledi i voobraženja u ponjatnost dovesti ne mogu: ova tajna visokog promisla nepostižna stoji besmrtnima.
odavde je hitro polećela na opširno carstvo i gospodstvo, odavde je prva iskra sjekla, u predjele noći uskočila i svjetlosti oblik pokazala!
tvorca, okrunjena krunom tvorenija; sve krasote koje biće ima i um tvorca sjajni, bespredjelni koje vidi u carstvo svjetlosti pod tom krunom bjehu okrunjene, na tom licu bjehu izražene u sjajnosti svetog sovršenstva.
nebesne ravnine milioni lećahu šarovah na uredna kola i redove, kolik' luna na teleskop vidna, a lunina cv'jeta i svjetlosti; na njih bješe besamrtna ruka različite izvezla planove, pobijede i veselja neba, sa bojama raznim ukrašene, te u
Iza ovog te sam iskazao, ja dopirem do granice mrakah, mrakah mećem koliko svjetlosti; ja ovako prostor razumijem.“ „Arhangele uma visokoga, ka duh jedan dovoljno se dižeš i čest tvome činiš
čest tvome činiš stvoritelju, - mogući mu tvorac odgovara - al' prostora ne znaš značenije: prostor mrakah i prostor svjetlosti koje umom tvojim voobražaš - da se c'jela ova dva prostora u šar jedan zrakah svijetlijeh preobrate i pravilno
Šar svakoji jedne veličine, sa našijem svaki jednak nebom u svjetlosti i u opširnosti. Visio se u svaki šar prestol, kako što je naš prestol vrhovni, na prestol je u svakoje nebo vladac
Čas suđeni zazvoni svjetlosti; na veliku i užasnu žertvu gladne bezdne otvoriše usta. U trenuće oka laganoga sva božestva s prestolah padoše,
E kud sreća da je i on tada u grobnicu panuo mirovah i premirne da je noći carstvo svud svjetlosti pogasilo zraku! Na zlu sudbu palijeh nebesah noć i pustoš carstvo uzdigoše; no slijepe ove vladalice besilne se
ma nevjerni sve jednako hule ime neba i slave Gospoda; dok svakoje nebesno svjetilo tečenije svoje zaustavi i svjetlosti svoje polovinu svako vrati pod plamenu krunu.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Mogu reći da sam djetinjstvo proveo u tom hodniku gdje se bio vječiti boj između svjetlosti i sjene, između Arimana i Ahuramazde.
dobro, lijepo, radost, harmoniju shvatim čisto pojmovno, bez primjese predstavnoga, već uvijek i jedino kao predstavu svjetlosti; i obratno, sve tužno i ružno, sve mrtvo i ledno, kao zakriljeno sjenom.
u životu, u svakoj sumnji i pred svakim izborom, u stvari svagda riješio za onu alternativu koja se pojavljivala u svjetlosti.
I kad bacim pogled unatrag na život, on mi se ukazuje kao ljeskava i nemirna površina satkana od krpica svjetlosti i od krpica mraka.
Sâm, ne znam s kakvim radoznalim uzbuđenjem, pri treptavoj svjetlosti veilleuse, jedva sam iščekao čas kad su u predsoblju zaškripale daske pod djedovim korakom.
Zar i drugi talenti, za svoju pomamu života, za svoje svjetlosti i svoje vizije beskraja, nemaju, skoro uvijek i svagdje, svoju protutežu bola, mraka, rugobe, svoju opsesiju groba?
Pitam se, uvijek nanovo, već po ne znam koji put, što je to što nas tako silno mami k svjetlosti, to čim nas tako silno odbija mrak?
džinovsko stablo, kruna čitave inscenacije, sa svim mogućim nijansama zelenila u raskošnoj krošnji i s prebogatom igrom svjetlosti i sjena.
Ona stalna, duboko urezana svijetla i sjene koje je naslikao umjetnikov kist bila su jača od realne svjetlosti i realne sjene, i, u sukobu tih svjetlosti i sjena, dobivao se nesumnjiv utisak da je sunce ono koje udara pogrešne
svijetla i sjene koje je naslikao umjetnikov kist bila su jača od realne svjetlosti i realne sjene, i, u sukobu tih svjetlosti i sjena, dobivao se nesumnjiv utisak da je sunce ono koje udara pogrešne sjene.
) Kasno u noć spremao sam kovčege, pri svjetlosti dvaju svijećnjaka. Baka mi je slagala maramice i košulje. Čitavo posljednje vrijeme motrila me ispod oka.
! Prije nego sjednem za rad, dugo brišem stakla naočari. Zahuknem ih, pa ih tarem, pa kroza njih pogledam prema svjetlosti, pa ih opet tarem.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
pa zato reče Grbo najstarijemu bratu: — Hajde uzmi tri kamena, pa se ispenji na najvišu jelu, i na kojoj strani vidiš svjetlosti, na onu baci kamenje, pa ćemo onamo ići.
kamena i ispe se na vrh jele, gleda na svaku stranu, pa kad ne viđe nigđe ništa, siđe dolje i kaza Grbi da nije vidio svjetlosti. Onda Grbo reče srednjemu bratu: — Hajde, ne bi li ti vidio.
Pošto ognja nigđe ne viđe, siđe dolje i kaza Grbi da nije vidio svjetlosti. Potom Grbo skoči, uze tri kamena, pa reče braći: — Dobro pazite na koju će stranu panuti kamenje!
Oni mu pokažu, pa se na tu stranu i krenu. Idoše kroz šumu tri godine, dok dođoše u ono mjesto gdje je Grbo vidio svjetlosti, uljegoše u grad, kad tamo — nema nikoga. Pođoše malo dalje i dođoše do jednih velikih kuća.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Slušali su s ulice koračaje čeljadi i viku dječurlije, gledali su u zraku svjetlosti što je odnekuda odozgo dolazila i zahvaćala komad obijeljena zida.
I tada im usne drhte i oba, kao po dogovoru, otvoreno gledaju u zraku svjetlosti što odozgo s prozora dolazi. Tako prolaze dani, jedan za drugim, bez ikakvih promjena.
S tugom u duši osjećaju svu slast pustoga života, i javlja se potajna želja za ljepotom prostora i ljepotom vesele svjetlosti, ispoljava se u silnoj čežnji za starim navikama; žele da se ogriju sunca, istrče i umore od truda, i osjećaju da im je
Braća još nekoliko dana obgrljeni iščekuju zoru i, tek što se probude, gledaju u zraku svjetlosti što odozgo s prozora dolazi i dan im naviješta.
Nada im se neprekidno javlja, a život i mladost ne mogu da se odreknu svjetlosti i prostora. Pa kada jednoga dana uniđe mladi sudac da im javi da su prosti, jer su osle crnogorski podanici, — čisto
se kao riba kad se iz mreže izmakne i morem zastruji, — osjetiše besvjesno, kao nikada dosle, svu ljepotu svježine, svjetlosti i prostora.
I toliko puta njih dvoje došlo bi joj na pamet kad bi gledala u tračak svjetlosti što je izbivao iz one mračne rupe u dnu dvorišta.
Ogleda se dugo, no ne može da se lijepo vidi. U sutonskoj svjetlosti lice jedva razabira, gleda svoj izraz i oblik, a i ne opaža jamice i pjege što su joj iza bolesti na obrazima ostale.
U hitnji užeže svijeću i podnese je pred oglejcalo. Između dvije svjetlosti lijepo se odbljeskuje njena prikladna glava; trpeljive oči smeđe su zatvorene boje, ali crne obrve i trepavice daju im
sutonu, između visokih kuća gdje nigda sunce ne sije, nije se odmicala od svoga siromašnoga susjedstva, kao da se boji svjetlosti i uglednijega svijeta.
A sunce joj polako u susret dolazi i zahvata svojim uvijek toplim zrakama. Lice prosinje, kupa se u njegovoj svjetlosti, osjeti toplotu i ispred zasjenutih očiju, kroz zatresene trepavice, bljesnu joj sijaset šarenih boja.
čuvaju podignute tvrđave, djevojka u misli sažali jadnu omladinu što ondje, izdaleka dovedena, pod zemljom živi, željna svjetlosti i raspuštena života; i toga časa osjeti slast nezavisnosti.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Jedan trenutak — pa se sve obli u bjeličastoj svjetlosti! Sve trepti, preliva se. Samo, tamo daleko ispod planina u prisojima, treperi magličasto, timorno plavetnilo.
Po četrdeset, pedeset kućne čeljadi radilo je na njivama njegovim, sa kojih su se u vreloj sunčanoj svjetlosti kroz planinsko, nebesko plavetnilo lomili i kršili drhtavi i zadihani glasovi, a puna i zabrekla snaga prštila i
rastegnutim zvukom odavalo da su prve ovce iza grada, pošljednje bi ulazile u čaršiju, prelivajući se u punoj svjetlosti proljetnog, drhtavog sunca, a za njima bi ponosito jahao na brnjašu Relja, obučen u modri koporan i crvene, skerletne
Ćipiko, Ivo - Pauci
Po polju, u sunčevoj svjetlosti, prelijevaju se žita, niska, prazna klasa; strše u visinu, ranije nastradala od mraza, a sada zateglom sušom; srce mu
Svaka dva koraka zastajkuje, a ustavi se ispred prostranog traga mjesečeve svjetlosti što je ušla kroz prozor i pružila se po podu.
I, premišljajući o tome, pođe ka svome kovčegu, otvori ga i uzme iz njega torbu. Pri svjetlosti plamena broji novac, razdijeli ga prama vrijednosti, i opet u torbu slaže.
nagnuće ležalo mu je u njegovim čuvstvima, i ono se jednako budilo i skrušavalo na dogledu elementarnih strahota i svjetlosti puna dana, u zamirućem zapadu, kao što i u tišini noći.
Navriješe mu suze na oči. Drhtavom rukom, maramom obrisa ih. Hoće silom da se osvijesti, no zaludu. Magli mu se... U svjetlosti ljudi se protežu blijedi — kao sjene igraju mu pred očima. Gleda njih i nju. Je li to ona?
U hodu naljeze na Juru i sestru mu Mariju. Stajahu prislonjeni uza zid, u mjesečevoj svjetlosti. On im nazva dobru večer i ustavi se kod njih. — Krenuli u šetnju? — javi se Jure.
— Ko će vas sutra budit'?... — No oni popostaše još neko vrijeme. Ivo posmatra Marijino lice. U mjesečevoj svjetlosti bljedikavo je, bez izrazitih crta, nekako sletno i zamišljeno.
Ivo još slušaše iz daljine ciničnu parodiju vesele božićne pjesme i... gledaše u Marijinu kuću i u tračak svjetlosti što se kroz prozorčić naziraše...
U tim časovima sjetio bi se prve svoje ljubavi, koja se tako brzo rasplinula u svjetlosti rodnoga kraja, u polju, u Marijinoj razboritoj pojavi.
Vraćajući se, odmah reče: — Ne vidi se svjetlosti! — Pa, vidivši da je sklenica prazna, iziđe uza stube, u svoju sobu. Njih dvoje časom ćute, pa se najposlije odluče da
Ućuta i pognutom glavom ide pred Ivom. Opet izbiše na obalu. Na putu leže i lagano se miču pruge svjetlosti od nažganih lampi; u luci škripe brodice i cvili vjetar kroz nategnute konope na jarbolima, a šum što iz otvorenoga
Poslužitelj užeže; blijedi plamičak drhti i blijedi u punoj svjetlosti dana. Svi se digoše. Zamjenik državnoga odvjetnika približi se braći i skide crne naočare, zbliza, uprto ih gleda iz
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Šta li je ovo sad? — s jezom se upita Jovanče, pa diže lampu malo više i baci snop svjetlosti lijevo-desno od sebe. Pred njim se otkriše žućkasti zidovi neke dosta prostrane pećine, nešto malo manje od njihovog
— Pogledaj ovo! Jovanče se lagano ispravi i bojažljivo poče da kruži raspršenim snopom svjetlosti po zidovima. Pred njima se iz vječitog mraka pokazivala ovisoka podzemna dvorana sa čijeg su stropa visile debele
— Ja sam, zar ne vidite. Dječaci se zgledaše blijedi nešto od straha, a nešto od odblijeska sa zidova. Krug svjetlosti njihove lampe oprezno poće u dubinu hodnika. — Ehej, gdje si?! — viknu sad i Mačak malčice okuražen.
— Svašta oni znaju — prošaputa Jovanče, pa se odjednom okuraži i uperi lampu pravo u dubinu hodnika. U krugu svjetlosti nađe se nešto živo, pomično. Zabezeknuti dječaci samo zinuše, a onda viknuše u jedan glas: — Lunja!