Matavulj, Simo - USKOK
Kad mladići preuzeše pjevanje, starac uze podvikivati: i—i—i, pa oboje počeše igrati. On ukrsti desnu nogu pred lijevom i na jednoj odskoči dva puta, a drugom, presumićenom, ukočenom, dodirnu samo zemlju, sve po
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pomoćni žandarm ukrsti oči, lijevim nanišani u desni direk sjenice a desnim u lijevi, i zaneseno poče: Čuj, narode, dunu vjetar, dolijao
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Vrh Podunavlja kunja dremljiv Srem, a munja, munja četiriju rez tek ukrsti se, te zažuti drem sa pamtiveka, čija suva kost šupljinom trubi: Povest, to je skeč ludaštva, Sunčev voz u nemilost.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Kratko rečeno, pesnika koji s lakoćom ume čas da ukrsti dva raščlanjavanja, metričko i jezičko, što uvećava ritmičkointonacionu napetost, čas da ih međusobno poklopi, što
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
HІІ U logoru na Prugovcu, 14. avg. u subotu veče, 1876 g. — Raspiri vatru, Ivane, pa onda ukrsti naše puške i nabaci odozgo ovaj šinjel, te načini malo zavetrine, a posle ćeš mi upaliti ovu sveću.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Kad je on otišao, ostavio mi je nju u nasleđe. Ona je sada moj drug. Ostavio sam mačku i naslonio se na sto. Komandir ukrsti prste i reče: — Evo, dakle, zašto sam ja tražio osmatrača... Ovaj se položaj naziva Jež.
Obrisao sam rukom izlomljena palidrvca, i dobacio joj: — Kako ste nemirni! Ona se nalakti na sto, ukrsti prste i nasloni na njih svoj podbradak. Pogleda me onim istim mutnim očima i tiho progovori. — Zašto me mučite?
Ilić, Vojislav J. - PESME
Najposle ukrsti oči, Kad vredna kmetica poče da hladnu rakiju toči. I sasvim izgubi pamet. „Kmetice!“ reče joj smešno, „Kako se,
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Ima usput da se ukrsti s drugim vozovima, pa mora mašina uzeti vodu, pa se mora negde ustaviti da siđu putnici i da nove primi, da se štogod
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Potpukovnik Petar zaćuta. Onda se nasloni laktovima na koleno, i ukrsti prste. Gledajući u vatru, nastavi tihim glasom: — Zemlju smo izgubili... To možemo objasniti nekom „višom silom“...
— Ne znam... videćete i čućete — odgovori pop Momčilo, pa sede na trupac, nalakti se na kolena i ukrsti prste. — A lepo mu stoji ova kapa! — zausti Dušan, ali preko srca.