Jakšić, Đura - PROZA
„Sad sam sama“, rekoh čiča-Marku, „sad sam pravo siroče!“ Čiča Marko me milostivo pogladi po glavi, ali me ne umede ni jednom rečenicom utešiti. A može li za ovako siroče i biti utehe?
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Aja! Baba ništa ne čuje. Ćebo promukao, pa ne može ni da podvikne, a ostali ne mogu ni koliko on. Ni Srećko im ne umede ništa kazati. Ne seća se da je baba Mirjana ikad pričala što o tome.
Strahota! — Šta je to, nesrećniče? — jedva umede da ga zapita. — Pa, popo, da se ne prlja... ionako ovo ruvo nije moje... — protunjka Vuja. Popo lepo zaneme.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Priđe ogradi i zovnu je. A kad mu ona priđe, njemu se sveza jezik!... Tolike misli, toliki osećaji... a on ih ne umede kazati!... Ali je osećao da joj mora nešto reći. I reče: — Zalučuješ telad? – Ja. — Koliko ćeš imati „zimkulja”?
— Dobro, dobro! — reče Aleksa. — Vidim ja da sve beži od moga doma!... Idi, Simo, idi!... Sima ne umede čak ni sakriti radosti što se otrese tako lako Alekse, nego prosto pobeže.
— Neću! — reče pop. I izide, pa ode, a i ne okrenu se... Aleksa osta kao stanac kamen. On ne umede više pi govoriti, ni misliti. To je bio grom što mu poruši i razmrvi snagu, što utuče svaki živac...
To reče mirno, ali te reči zazvoniše strašno. On saže glavu i ućuta. Nasta tajac. Niko ne umede ništa reći... Nogić, kao domaćin, skrete razgovor na druge stvari. On je pitao to za ovog to za onog.
I ne umede ništa odgovoriti. — Je li, bolan!... Što mi ne kažeš? I primače joj se još bliže, pa joj obavi svoju snažnu, mušku
Morao je biti strašan pogled Stankov kad je onako zbunio Mujagu... U prvi mah ne umede reči reći. — Šta se dereš tu kao magarac? — upita ga on oštro. Turčin brzo dođe sebi i poče uzmicati.
Ona ce okameni. — Šta je?... Ko je to? — pitala je Petra. Jelica ne umede ništa reći... U taj par i ljudi stigoše. Jedan od njih odvoji se i priđe Jelici. — Šta radiš, Jelo?...
I on, koji je umeo nadgovoriti najrečitijeg čoveka, ne umede sad reći reči; osećao je da govori koješta, da govori ono što pametan čovek ne treba da govori, naročito u ovoj
Pogleda Jakova... I on se nešto predomišlja... Pa i same starešine glede nekako u zemlju. Niko, sem Zeke, ne umede reći reči. A Zeka planu: — Idite! — reče on. — Idite svi! Ja neću!... Ja ostajem ovde s mojim golim sinovima!...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ipak se nešto događalo. Čobanin ne umede da mi kaže da li je to uvek tako. A šta i on zna?... Kao da živi na nekom drugom svetu.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Sva se predala radosti, koju ne umede ni prikriti, niti se truđaše za to. Pisar postaja samo dva-tri trenutka, pribra se od uzbuđenja, ali ga sad obuze
gledaše kroza suze sa otvorenim ustima, očekujući da sleti s njegovih usana kobna reč, ali on, osim nejasnih uzvika, ne umede ništa reći.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— A on zort, boga mi! Stade plakati ka’ svaka strina, pa samo toliko umede da kaže: »Aman, da si mi, veli, brat ka’ od majke!
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
„Beskrajnih, dugih sedam godina, Čamila sam, ko čuma, u Kutleši, Dolazila mi je cela rodbina Al niko ne umede da me uteši!
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Njegova neobična ozbiljnost uplaši Đuricu, zbuni ga, te ne umede odgovoriti na pozdrav, ni ponuditi gosta da sedne. — Ho, ljudi, ala ovo seče — veli Tima, razgledajući gde bi se moglo