Radičević, Branko - PESME
119. Udri plamen o plamena, Upi s' usna u tu usnu, Ne zna usna od vreme(na), Sve joj s' čini, sad tek kusnu — U zaborav tako staše, Dok se jedva
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Majke mi. TASS, APF, MENA, ROJTER, UPI, TANJUG plaču za njim. Moja bakica najviše voli TANJUGA. Ona je godinama mislila da je taj TANJUG apsolutno najbolji
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Neka paklena odlučnost sevaše u tim široko otvorenim, velikim, crnim očima i ona se upi, zagleda se u Gojka, primače mu se još bliže, vrlo blizu, tako da oseti njegovo disanje....
Ćosić, Dobrica - KORENI
— E, da mi nije depeše od ministra, ne bi te zora zatekla — šapuće kapetan. — Kakva depeša? — uzdrhta. Upi se u kapetanove oči. — Pa naređuje mi da te pustim na slobodu — jedva se savlađuje da ne viče. — A ostale?
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
K'o drveće i moja duša pupi, I sa blaženstvom san stvaranja sniva. O rasti, dušo, puštaj žile, upi' Sve sokove iz kojih život biva! Sv.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Hoćete li da otvorimo prozor, da zatvorimo prozor. Zvonce je nad mojim krevetom, pa moram da ga upi tam kad mi se učini da bi želio dozvati bolničarku. Mlad je, sve mu je jasno. Možda malko odviše jasno.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Jedna žeđ života, u mraku stradanja, I dušu, i srce, i spokojstvo upi; Moja žeđ lepote, smisao nadanja, Mesto starih zvezda mlada tela kupi, Tela mlada, nova; Umesto pokrova.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Učini mi se kao da čuh lako: „Ah“! Pozdravio sam se. Tom prilikom moj se pogled upi u lice mlađe sestre... Ispod toke provirivale su kovrdžice crvenkaste kose. Oči su joj bile plave kao spomenak.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Jelena. Matija Dorotej planu kao bulka, rumenilo mu se razli po jagodicama, pogled mu se upi u grbavo lice i napregnut kao struna iščekivaše hoće li još šta saznati.
Šantić, Aleksa - PESME
Ti zatrepta, mila, naga, I u vodu sva se skupi... U ljiljane lica tvoga Purpurna se vatra upi... I dok leptir kružio te Kô vodeni cvijet MIO, Ja, dršćući kao trska, Pod vrbom sam skriven bio. 1911.
Na tebi sada visi crni veo... Muke te lome kô rapave spile, I ti me gledaš sumoran i sveo. O bore, upi' svoje jake žile U ovu zemlju punu crne drače... U njoj su snage, u njoj tvoje sile.
U njoj je lijek za srce što plače, U njoj se vrela naše krvi liju, — U tu krv svetu upi' žile jače. Kô sjaj što jutrom nebesa ga piju Ona je topla, i ona će dati Sokove svježe da te vjerom griju.
Ona mi se prignu pa, sjajna i vrela, Poljubi me. I njen poljubac se upi U san moj, od zlatnih nita što se pleo. Zatim nasmijana mekom rukom skupi I podiže s trave svoj prozirni veo, I