Dučić, Jovan - PESME
okean se pruža, Razleće se modro jato galebova; Kroz bokore mrtvih docvetalih ruža Šumori vetar tužnu pesmu snova. Uprtih zenica prema nebu zlatnom, Dva giganta Sfinksa tu stražare tako, Dokle ona plače; a za morskim platnom, Iznemoglo
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Na toj obali rasle su najbolje trešnje u Pokrajini i mogao sam pretpostaviti da ne gubi vreme. Greta je dremala očiju uprtih u mene. Na suncu su joj oči bile kao dve kapi žive. Uzeh jedini preostali list hartije i podmetnuh joj ga pod nos.