Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Jednog jesenjeg dana, pred podne, sjedi na kršu nad morem i gleda u nemirnu uskolebanu pučinu. Išla bi da kao i prije traži društva, no već ne može: sad je djevojka, pa joj se zamjera.
Našao je u putu, pa se zakloniše iza manastirskih razvalina. Gledajući na nemirnu, uskolebanu pučinu, neko vrijeme stoje i osluškuju šum mora i huku oluje.