Upotreba reči uvetu u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Sad je već lakše igrao, kadikad se samo prignuo njenom uvetu i nešto joj šaptao, na koje mu je ona, takođe šapućući, odgovarala...

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Tu paricu dete nosi na uvetu jednu, tri, pet, a najviše sedam godina. Nakon tog vremena babica u zoru jednog „svetačkog dana“ skine paricu i baci

Sremac, Stevan - PROZA

Našli ga u salašu svega raskomadanog, a poznali ga po rovašu na uvetu i po čekinji. Baš on. I seljak priznade. — Reziluk, bolan, zar tako! — reče Maksim i okrete leđa.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Sjedi on u jarku oslonjen o punu torbicu, gviri u ručni sat s fosfornim ciframa, prinosi ga uvetu i gunđa: — Evo ga, ućutao se, prokletnik. E, baš je našao kad će da stane.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Osećam na uvetu njen dah koji se ubrzava i ko bi sad ustao protiv te slike, zar je mogu oterati zamahom ruke. Ne, makar mi se njeni

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— Bolest nije prilepčiva, ali je vrlo ružna. — Po jednom obrazu, malo po jednom uvetu, malčice i na jednoj strani nosa, pokrili su Pavla modro-crveni lišaji i sitne krastice.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti