Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Letos sam, znate, izlazio u veresiju, pa stra'ota božija — samo da ste ondak videli. — Ama ko li to naredi da se baš u naš potes ukopa? — upita Manojlo.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Jer, kao god što Stanko želi da se potkusuri sa svojima, tako bih i ja želeo naplatiti svoju veresiju. — Zbilja — reče Stanko, sedajući u jedan senovit hlad — ja još ne znam zašto se vi odmetnuste u goru.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Inače nikad ni da ga je kljucnuo! Sve mu je poveravao, slao ga u sela po veresiju i koješta. — A znate što ga je otpustio? — Na pravdi boga!... Video ga da igra krajcara! — Tek ćete se vi posle čuditi.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Ta neću ja ovo šta imam na drugi svet nositi; sve je to moje dece... — Ja se na veresiju ženiti ne mogu. — A ono bar spustite cenu na manje. — Od hiljade ne sme ni krajcara faliti!
vašu intabulirani vaš dug, pa onda sami iz velike u malu kuću uđete, a meni i vašoj kćeri veliku date, jer ja nikad na veresiju ženiti se neću. Ako na to ne pristajete, nemojte mi ni pisati, jer već onda znam da niste u stanju.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Ako je u dućanu, nije se znao pogađati; ko je kako hteo mogao je dobiti. Nije gledao kome će na veresiju dati, ma kome. U mehani, kad nije oca kod kuće, mušterije časti pićem.
Lađari vole Peru, većma nego njegovog oca, jer im da i na veresiju, na karte uzajmi im i pa čeka i pô godine da svrnu opet, da mu vrate.
Uzme ga na reč oštrije. Čuo je da je mnogo na karti proigrao i mnogo na veresiju dao. — ’Odi ovamo k meni bliže! Pera onako tromo dođe bliže. Otac sedi, a Pera stoji. Žut, neispavan, oči upale.
A ti tako gazduješ: kartaš se, piješ, daješ na veresiju. — Dajete i vi! — Al’ ne svakom gogi, kartašu, nego sigurnim ljudima. Pa vidiš li se kako žalosno izgledaš?
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Maki je stari poznanik glumaca, jer ih često vozi na veresiju po gradu. Zato bez teškoća pronalazi u pauzi put do malog bifea iza scene. Dočekuju ga kao zverku.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
No najradije i najčešće je bivao trgovački veresijaš. Išao je iz jednog sela u drugo i kupio veresiju svima trgovcima, koji su mu god punomoćije dali, a takvih je bilo dosta, te je tako čiča Gliša dobro izlazio na kraj.
— Ko je? viknu on iz kreveta. — Ja sam, č’a Glišo, poslao me gazda da ti javim da ideš odmah u O.... da naplatiš veresiju od onih Nikoljaca, za koje ti je gazda dao račun. Danas imaju sastanak u opštini, pa treba da si tamo poranije.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Jedno je Tešman, magazadžijski momak iz okružne varoši, koji tu kupuje hranu i kože, i kupi veresiju po selu i okolini; a drugi je gospodin Svetislav, od Tešmana mnogo finiji, »putnik« iz Beograda, koji prodaje
Neko je vreme kupio veresiju po okolnim selima za neke firme tamo u okružnoj varoši, pa i to ne znam zbog čega batali. I sada sedi tako po vazdugi
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Na trnju grožđa tražiti. Na vrapce proso ostaviti. Na kurjaka stado ostaviti. Od gotovine praviti veresiju. Od jalove krave mlijeka tražiti. Od jezika lopatu praviti. Orla učiti letjeti. Po mački šiljati džigericu.
— Dužan kese ne veže. — Stari dug — nova zakrpa. — Tko se dugom hvali, taj se gladom hrani. — Tko na veresiju pije, taj se dvaputa opije. — Od gotovih novaca ne valja veresiju činiti. — Mrtva glava dugova ne plaća.
— Tko na veresiju pije, taj se dvaputa opije. — Od gotovih novaca ne valja veresiju činiti. — Mrtva glava dugova ne plaća. — Od rđava dužnika i koza bez mlika. — Dug neplaćen grijeh neoprošten.
Stanković, Borisav - JOVČA
Zar već ti nestalo? Što ga toliko mnogo pušiš? (Češe se, zamišljeno): Sada ne znam gde ću već na veresiju da nađem. Da bar ranije stigoh, te bar ova drva da prodam pa duvan da ti kupim. VASKA Ne moraš ni da mi ga kupiš.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Kao svoj kožuh poznajem ovu Srbijicu. Dokoni hajduci broje vaške. A kad se tako kratko i na veresiju živelo, onda drž' na klepanje sečiva! Čim ti kiša ognjište gasi, onda se veče ne pamti, niti misli na jutro buduće...
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
A davao je Iketa na veresiju svakome ko bi mu se god obratio, samo da se ne zameri nikome, a i da bi dohakao Šapcu, jer mu je blizinom konkurisao,
mu dođe: da sve one tamo šamije i kalemćarke, i levče i ulare i brijače, i celu filijalu, ostavi onde gde je, na božju veresiju, pa neka sve nosi ko hoće, a on samo da se nekako izvuče i spase, ma gde, bestraga bilo, u dalekom svetu, ili bar u
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Dobra ti sreća! Otkud tako rano? — Hoću u čaršiju. Obosih, a i soli mi nestade, pa da potražim od Marinka na veresiju. Vuju sevnuše oči neobično, ali on brzo i vešto sakri svoje uzbuđenje, pa dohvati momka za ruku i uvede ga u kuću.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Ali, čim Mladen počne da polaže račun, objašnjavajući šta je sve uradio (prodao, kupio, na veresiju dao), baba ustaje, hoda po sobi, namešta jastuke, pokrovce, kao da to nju ne zanima a pomno sluša.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Ili, naslonjena na tezgu sa uzdignutim kolenom i na njemu tevter po kome je beležio veresiju, pazar; ili, tamo, u magazi, kako lakše stvari vuče, uređuje. Docnije, posle njih, već bi dolazila baba.
Celog dana ga je bilo u dućanu. Rano, pre svih, njihov dućan bio otvoren, spremljen. Svaku sitnicu, veresiju, tačno, pažljivo je zapisivao, uvek dnevni pazar prebrojavao i zavodio.
U magazi sluga radi, dovodi u red daske, krupe soli, poluge, kože. Mladen obično zagleda tevter, beleži veresiju, računa. A po čaršiji kao obično.
Traže Jovanku za njega. A i za espap što će trebati za udadbu, svadbu, na veresiju da uzme. — A, za to, neka već uzme — odahnuvši prekida ga baba.
Da bez njega večeraju, legnu, a on će ostati u dućanu jer ima posla, veresiju da pregleda. Znao je da će se baba dosetiti da je to izgovor, a da je u stvari drugo: Jovanka i njegov odgovor njoj
Stanković, Borisav - TAŠANA
Jutros otvaram dućan, a ono kuče tursko, Mehmed beg, što mu se meso natrag kroz čakšire vidi i što mu hleb na veresiju dajem, prođe pokraj mene pa lanu: »Hej! Čuste li vi za vašu Tašanu i našega Saroša?«...
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
— Kakav je lep krpež kad čovek uzima na veresiju aljine, a konte ne plaća, kad devojka, koja je inače mala, štikle naručuje, kad čovek svoju ćelu parokom pokrije i
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
i dođu i poneki trgovački agenti, poneki agent osiguravajućeg društva ili trgovački pomoćnici iz Beograda koji kupe veresiju po palankama, — ljudi obično vrlo šaljivi i duhoviti, a što je najlepše, ljudi snishodljivi, to jest, spuštaju se i u
da ne može, jer baš tih dana ga trgovački poslovi odazivaju na duži put u Leskovac i okolinu — da kupi propalu veresiju, od koje, ako što para skupi, da posle kupuje kudelju i kuskune... Tada se jedva jednom razvedri i sinu lice Zonino.