Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Graknuše sa sviju strana kao da dobiše nov život... Sve živo skoči oko Stanka. On pogleda Jelicu, kojoj se lagano vraćaše rumenilo na lice... u njenim očima vide on veliku radost, koja je vredila više od sviju pohvala...
Te su čete krstarile Mačvom. One se brinuše o nejači. Ostali se vraćaše domovima da gledaju ili bar da naređuju domaće poslove. Skoro svaki dan bilo je ovde-onde okršaja.
Dučić, Jovan - PESME
GAMA Ne! ta bolna ljubav koju srce naše Sad kune u svome očajanju dugom, Beše možda mržnja koja nas vraćaše Uvek u zagrljaj kobni jedno drugom. Mi smo se ljubili mržnjom u to doba, Čežnjivom i tamnom mržnjom. Vaj!
Milićević, Vuk - Bespuće
Ne vraćaše se ni mladost ni vjera; ti topli i vedri dani bijahu umrli zajedno sa Bogom iz djetinjstva. On sam sebi čini se smiješan
Poslije pola sata, između svijeta koji se vraćaše iz crkve, projaha kaluđer, sa izlinjalom kamilavkom na glavi, na osamarenom konjčetu sa podsavijenim nogama koje
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
« Potom namesti malo svoju postelju, privuče stočić bliže prozoru, pa iziđe. Stojan se vraćaše s bisagama, te svi uđoše u sobu. Ljubica se namršti kad uđe, umalo ne zapuši nos rukom.
Ona obori glavu stidljivo, a on je polako obgrli, pa je odjednom stade ljubiti tako strasno, besno... a ona mu vraćaše poljupce, topeći se od miline... »To je ljubav... mi se ljubimo, je li ?
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Na ulici opet graja i masa sveta što se vraćaše sa mnogih patriotskih zborova. Na licima se njihovim sad primećavaše duševni mir, kao ono kad čovek oseti zadovoljstvo
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
aždaju, i kad bi koga očarala ovijem prstenom, i pošto bi se prometnuo u ovcu, povela bi ovoj nesitoj aždaji i teke se vraćaše da uhvati i povede snahu, prispije u toliko i nje sin iz lova te jedanak se nađu na vratima od kamare.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Jatak mu pokaza trgovačkoga veresijaša iz Beograda, koji se vraćaše s puta po jugozapadnim okruzima. Đurica ga presrete i nađe kod njega samo dvaestinu dinara.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Otada majci bijaše još gore: gladni zimnji i dugi, umorni ljetnji dani, kada se iz grada vraćaše ka svojom sitnom robom, ne okusivši preko cijeloga dana ni zalogaja, a večeravši tek osoljeno divlje zelje i noći besane,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Mokra, drhteći od uzbuđenja, sjede uz zapretano ognjište. Roditelji bili već polegli, a Rade se taman vraćaše iz pojate, gdje je bio da položi volovima.
Hodaše po sajmovima i, drijemovan, satrven, ne svrćući nigdje, drugoga, trećega dana vraćaše se kući sa dobivenim novcem što zateže za pripašajem, sjećajući ga i u putu njegove goleme nesreće.
Gledaše požutjele visoke šume, otvorena široka polja. Sve se blistaše u sunčanom sjaju. Vraćaše se u zasjenuti grad, a iz duše mu, već naviraše bol za ostavljenim svojim krajem.
bilo idealne filozof ske tendencije, bijaše mu u duši tužno i mračno; i samo na dogledu prirodnih pojava, u prostoti, vraćaše mu se mir i blago veselje. Ubrzo i on više ne osjećaše nikakovo poštovanje prama spoljašnjim obredima.
— Nij e virovat' ! — odgovori suho Jure i krenu dalje. Po selu vrvio svijet što se iz polja vraćaše. Iz njihovih razgovora i uzdaha razabiraše se da je grad, bar ponešto, posvuda dopro.
' I odmah zatim selom razlijegala se najkrepča muška pjesma, i dok mladići još pjevahu, Ivo ih ostavljaše i vraćaše se kući.
A onda, nakon duljega snatrenja, vraćaše mu se misao k selu. Priljubio se uza nj i zavolio svoje sumješćane. Družio se s mlađarijom, ne s ljubopitnosti ili da ih
A onda još ostade kao ukopan na mjestu brišući suze i gledajući dim što se po voljici vjetra rastrgan vraćaše kopnu s parobroda iseljenika, kao poslednji pozdrav na opustjele im domove.
svetog Nikole, između vinograda, i, podajući se svojim mislima, posmatraše rodno polje i seljake što se iz polja kućama vraćaše.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I slabo ih stizaše; više vraćaše se k njima natrag samo. Prepadoše se so toga čuda i prestaše fućanjem se na njih. A zimno bijaše ono vreme.