Upotreba reči vređalo u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Osećao je neki teret na duši i bio tako osetljiv da ga je sve vređalo, pa čak i hrka jednog spavača iza leđa njegovih. Hajduci su ćutali. Ni s njim, niti jedan s drugim reči ne prozboriše.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

žene, koja se svaki čas koketno i nekako značajno smešila na nega čim se uverila da je niko ne posmatra, sve to vređalo ga je, i diralo ružno i neprijatno, ljutilo i ismejavalo do bola, koji je za njega dotle bio potpuno stran, nov i

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Pavle je u Engelu opštio, malo više, samo sa jednim oficirom, Markom Ziminskim, pa je to, ostale, vređalo i žalostilo. Psovali su mu mater u prikrajku.

Bila je to lepa, uspaljena, slatka žena. Jedino što ga je vređalo, u sećanju, na nju, bilo je da se sve to, što se dogodilo, između nje i njega, nije dogodilo po njegovoj volji, nego zato

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Izvesno je danas da je on te pesme, ako ne doterivao, a ono svakako odabirao i sređivao, izbacivao ono što je vređalo ukus, izjednačavao metriku, izostavljao ponavljanja, unosio red i jedinstvo.

Njegova ljubav je »od ovoga sveta«, plaha, čulna, katkada sasvim plotska, što je vređalo i bunilo stare celomudrene i blagonaravne spisatelje.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

“ Ništa nju nije vređalo. Istina, bilo joj je teško tako usamljenoj. Naročito noću, od straha što je sama. Ili zimi kad nestane drva, pa nema

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Ali, po njegovim rečima, posao mu je dobro išao jer ove nemačke aristokrate nikad nije vređalo kad se sa njima otvoreno razgovara.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

I mati, ne samo da se u tome osećala ponižena, da je to vređalo, no, kao uvek, bila blagodarna, jer ona, baba, jednom zasvagda učinila je nešto za nju zbog čega će je celog života

Ako li da uzmem? Čak ni to nju nije vređalo. Njoj je samo bilo do toga da su: njome u kući svi zadovoljni, da večito radi i da je sva srećna svakome od njih da ugodi.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

A nju je to silno ljutilo, ponos joj vređalo. Jer, dok je svaki drugi zablenuto, iznenađeno i s nekom tihom čežnjom poglêda, — na Manči se to nikad nije moglo

To je vređalo njen ženski ponos. Jednoga dana je čak planula i zaboravila se, tako se zaboravila da je grdnu lekciju izvukla od svoji

Pa ipak nije hteo ništa silom da dobije. A posle, njega i nije vređalo to kako su o njemu mislili i cenili ga stariji njeni, nego ga je bolelo ono što je ona o njemu mislila i rekla, i iza

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti