Upotreba reči zaklinjala u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

«... Al’ govori Madžareva Jula: »Mene j’ nána uvek zaklinjala Da ne ljubim kog mi srce neće! Volem biti tiskoj ribi ’rana Neg’ ljubiti tri mlada drotara!

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

Jedna devojka javila mi se. ALEKSA: O, molim, nemojte joj verovati. MARKO: Ona mi se zaklinjala da je prevarena. ALEKSA: Nemojte joj verovati. MARKO: Poznajete li vi nju? ALEKSA: Nešto malo.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Ona se opravdavala, zaklinjala, uvjeravala ga, uzdrhtala i ublijedjela dajući u to svu dušu i hvatajući svojim vlažnim ognjičavim dlanovima njegove

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

na ploči studenoj, u crnu me struku zavijala, a kupinom lozom povijala, odranila skrobom ovsenijem; i još me je često zaklinjala da se nikom ne uklanjam s puta.

na ploči studenoj, u crnu me struku zavijala, a kupinom lozom povijala, odranila skrobom ovsenijem; i još me je često zaklinjala da se nikom ne uklanjam s puta“.

Al’ procvilje Kraljeviću Marko: „Đe si danas, posestrimo vilo? Đe si danas? niđe te ne bilo! Eda si se krivo zaklinjala: đe gođ mene do nevolje bude, da ćeš mene biti u nevolji?“ Javi mu se iz oblaka vila: „Zašto, brate, Kraljeviću Marko!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti