Petrović, Rastko - PESME
svetova gde u čašu krv će da prisvane, Videću opet jutra iz njih da igraju, Grdna usamljena Sunca belih gledanja. Zamučena, ženka, Sunca što stalno kapaju, I jedva vidna, rođenja plavilom ogranja Gusto spletenog neba, bez zvuka da igraju.