Upotreba reči zasenjuju u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

se kao parazit lepe za reči; nije u stanju da se izražava bez fraze i pompe; njegov jamb je živ i nervozan, metafore zasenjuju, epiteti zveče, boje blešte, kao doboši udaraju reči u kojima je nagomilan glas r.

Među njima nema jakih ličnosti koje sve natkriljuju i zasenjuju. Ali današnja lirika ima dublji duševni život, tananije osećaje, otmenija osećanja, naročito savršeniju formu.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

I gledam u tu sjajnu diademu, pa mi oči zasenjuju, um se muti, a srce se brže širi i skuplja, zaneto lepotom tvojom... Oslepiću od bleska tvoga, zaneću se čarima tvojim..

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

A tamo pred njim pružila se duga, beskrajno duga, bela pustinja, i crkve nestalo, i sve ponova nestalo, a oči zasenjuju, i sneg veje, i kao da hoće da ga zaveje, i kao skoro ga zavejao.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti