Ćipiko, Ivo - Pripovetke
nešto šušne i tek primjetljivo u sunce poleti, pa ispod njih frcne življi sjaj očiju, i mahom sklope se, a lice dobije zasjenuti pretljivi izraz. Svidi se sama sebi, pa se još jedanput nadviri, kao da joj je u odrazu ogledala nešto lijepo ostalo.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Gledaše požutjele visoke šume, otvorena široka polja. Sve se blistaše u sunčanom sjaju. Vraćaše se u zasjenuti grad, a iz duše mu, već naviraše bol za ostavljenim svojim krajem.
I osjeća njen zasjenuti pogled, drhte joj duge trepavice, i taj pogled iz noći uprt je u nj; časom smiren je i upokojen mladićkom slašću, i