Ćipiko, Ivo - Pauci
Pa kad popovi prijatelji iz grada brzonjaviše o uspjehu, popov sluga zaslavi u oba zvona na crkvi, taman kao ono neke godine kad se pomoliše na poslednjemu savijutku biskupske kočije što vožahu
uza zid, zijevaše nekoliko starijih i bolešljivih ljudi što su slušali malu misu, pa sada se jadaju jedan drugomu. Zaslavi na „podizanje”. Svi poklekoše i prignuše se k zemlji; glasno moleći, skrušeno se udarahu u prsa.
Domalo navrije i druga čeljad, razilazeći se svojim kućama. Iziđe i župnik, a uto zaslavi i podne. Ivo ga , ugleda gdje silazi nizbrdicom, jednako žurno premećući kratke noge.
Uto zvonar, kome je bilo naređeno da pazi sa zvonika kad se gospoda pomole, svečano zaslavi u oba zvona, a u isti čas puče i nekoliko prangija, jedna za drugom. — Nije trebalo! — opazi vladin dostojanstvenik.