Upotreba reči zatamnjenje u književnim delima


Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Tim rečima? HASANAGA: Da više neću da je vidim, da mi se gubi, eto tako da kaš! (Zatamnjenje) II SLIKA HASANAGINA KUĆA HASANAGINICA: Šta sad da radim? Zašto da ostavim svoje dete?

Nije mene moj pokojni otac nekom vepru za večeru spremo! Diži se odatle, pa d idemo! (Zatamnjenje) III SLIKA LOGOR PRED HASANAGINOM KUĆOM (Na sceni se vide kuća i prostor ispred nje, na kome je smešten logor

HASANAGA: Kaži ti meni: možeš li, ili ne možeš? JUSUF: Ne mogu, Hasanago. HASANAGA: E onda ćuti! (Zatamnjenje) IV SLIKA KUĆA BEGA PINTOROVIĆA MAJKA PINTOROVIĆA: Ništa ne jedeš. Na šta ćeš da ličiš?

Tvoja glava, il ruka, šta je sad palo na vagu? Ne znaš, ne vidiš, ne čuješ, sve se to radi u mraku. (Zatamnjenje, zavesa) DRUGI DEO I SLIKA KUĆA BEGA PINTOROVIĆA (Sve je kao u prethodnoj slici.

” (Zatamnjenje) II SLIKA HASANAGINA KUĆA HASANAGA: Vidi ti, molim te, prepredenluka! Nikog manjeg, nego Imotskog kadiju!

Treba da budem tako obučen da se vidi da sam ja iznad toga! Razumeš? Biće to lepa slika! (Zatamnjenje) III SLIKA KUĆA PINTOROVIĆA. BAŠTA. HASANAGINICA: Znači — sutra.

(Zatamnjenje) IV SLIKA PRED HASANAGINOM KUĆOM MUSA: Kad jednom počneš da zavidiš, gotovo je. Tome nikad kraja, nikad se nećeš sm

Kažu, umro od neke ljubavi... (Svi ga gledaju zaprepašćeno. Duga tišina. Zatamnjenje.) Zavesa Beograd, 1973.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

TOMANIJA: Što nećeš da mi kažeš kakvu akciju? DARA: Što manje pitaš, manje znaš, a što manje znaš, mirnije živiš! (Zatamnjenje) II SLIKA SASLUŠAVANjE GLUMACA U PREDSTOJNIŠTVU POLICIJE (Sumorna, prazna kancelarija.

Zašto pitate? MAJCEN: To vama ne smeta? VASILIJE: Šta? MAJCEN: To, da vam na pozornicu pada senka vešala? (Zatamnjenje) III SLIKA SVAĐA U ADžIĆA DVORIŠTU (Pravo prema publici, unutrašnja fasada jednospratne kuće pokojnog majora Adžića.

TOMANIJA: Svuda je ostavio svoje krvave tragove! DARA: Šta je, glumci? Gledate naše krvavo pozorište? (Zatamnjenje) IV SLIKA PEČENA BUNDEVA NA HRASTOVOM STOLU POD LIPOM ili PROBA ŠILEROVIH „RAZBOJNIKA” (Dvorište iz prethodne scene,

BLAGOJE: Ko šta? JELISAVETA: Ko soba iz koje su bacili ljubičice? (Zatamnjenje) VI SLIKA DROPČEVI TRAGOVI (Dvorište, iste večeri. Pun mesec.) GINA: Ne, nimalo me ne grize savest! Nimalo!

Treba putovati, a ne znamo kuda! Samo što smo se raspakovali, ponovo pakuj! (Zatamnjenje) MEĐUIGRA (Sa isukanim drvenim mačem, na smračenoj sceni se pojavljuje Filip.

Nošen jaucima, kuknjavom i plačem, u požare letim sa drvenim mačem! (Zatamnjenje) VII SLIKA VIDOVA TRAVA ili ŠIŠANjE SOFIJE (Obala reke. Mesečina. Sparna letnja noć, puna cveća, zrikavaca i svitaca.

TOMANIJA: Gino, pogledaj! GINA: Crni Blagoje! BLAGOJE: Šta je? DARA: Pa iza tebe ostaje krvav trag! (Zatamnjenje) VIII SLIKA NASTAVAK SEDME (Isto mesto, nekoliko trenutaka kasnije. Odjednom se smračilo, mesečina je nestala.

(Sofija mu se otrgne i pobegne, Filip ostaje zbunjen. Sve jači vetar. Zatamnjenje.) IX SLIKA IZNOŠENjE LEŠEVA (Kasno veče. Ugao dve ulice, u kojima se vide APOTEKA, BIOSKOP „LUKSOR”, KNjIŽARA

DRUGA GRAĐANKA: Bežite, pucaće! PRVA GRAĐANKA: Zašto ne beži, budala! (Stražari pucaju. Filip pada mrtav. Zatamnjenje.) H SLIKA ODLAZAK GLUMACA (Drum izvan grada. Na praznoj sceni, sasvim levo, vidi se putokaz: KOSJERIĆ 22 km.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

(Primeti Anđelka) Ja moram da sednem! Ćoro! jesi to ti? Nisi valjda pobego? ANĐELKO: Nisam, nego amnestija! (Zatamnjenje) II SLIKA (Kafana, posle fajronta. Svi su otišli, svetlo je smanjeno.

(Anđelko izjuri napolje, Cmilja i Ikonija za njim. Cmilja nosi otvoren kišobran i zapaljenu sveću. Zatamnjenje.) III SLIKA (Ulica pred kafanom. Nekoliko kaiši za đubre, posmrtne plakate po zidovima i ogradi.

Tanasko čučne pokraj bandere, s puškom na kolenima. Brzo se i on spusti na zemlju i zaspi. Zatamnjenje.) IV SLIKA Kafana, prazna. Ulaze Cmilja i Anđelko.) CMILjA: Da znaš, maco, da si mi bio drugi!

MILE (ustane): Vilotijević? STAVRA: (Polako spusti novine i preko njih pogleda u Vilotijaevića. Zatamnjenje.) V SLIKA (Kafana. Vilotijević sedi i večera, stalno pogledajući napolje. Ikonija pred šankom, Cmilja iza šanka.

VILOTIJEVIĆ: Vidiš da ih nema! STAVRA: Pitanje je da li ih nema ili ti opet ne umeš da ih vidiš! (Zatamnjenje) VI SLIKA (Kafana. Ikonija posluje oko stolova — sklanja čaše, čisti pepeljare. Cmilja, iza šanka, pere sudove.

ISLEDNIK: Naleteo! Deseto! Tonac! CMILjA: Ne smem ni da pitam... IKONIJA: Je li živ? (Zatamnjenje) VII SLIKA (Periferijsko groblje.

Jedino što mi služi kao štaka! (Zatamnjenje) Zavesa Beograd, 1974.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti