Jakšić, Đura - PROZA
ta nebeska kandila da se tim bolje pokaže divlji elemenat, koji u besu svome sve proždiraše što je sirotinja godinama u znoju lica svoga podizala. Gomilice naroda što bežaše, viđahu se kao senke u daljnoj daljini.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
On zgrabi jedan karabin što je ležao pored njih i stade bežati. I tako zadihan, sumanut, sav u znoju, obuzet onim strahom životinje koju besno gone, bežao je ludo, izmičući zrnima što su prebacivala i sa čudnim osećanjem
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
A cede paru od sirotinje, i kad se rodi, i kad u znoju lica svog, izdiše, na samrti. Niko ih, međutim, ovde, u Kijevu, za Serviju ne pita. Nego da čuvaju poljsku granicu.
U prašini, u znoju, u strašnom, letnjem, zaparnom, danu, Trifun je koračao, uz udar bubnjeva, kao na paradu. Bio je negde izgubio klobuk,
Sanja, kaže, neke Franceze, koje je poklao, pa mu u snu dolaze, da ga vezuju, i kolju. Budi se sav u znoju i viče: Ne, mene! Ne, mene! On, Đurđe, kaže, zaspi, kao dete, čim spusti glavu, na krilo Ane.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Inače, sav u znoju, on se osećaše kao izbezumljen u tom vrućem danu, nad kućama, livadama, i trskama, u kolima, koja su se teško
Milićević, Vuk - Bespuće
Njihove saonice polako uzlaze uz brdo i munjevito slijeću niza stranu. Okupani u znoju, konji upadaju duboko u snijeg i mučno se izvlače iz njega.
kavge nad stopom preorane zemlje: on razumije onu ludu, očajnu ljubav prema zemlji, nad kojom seljak, ogrezao u teškom znoju, satire svoj život i svoju snagu; boči se i nosi s njom, - u borbi koja zamara, razdire ruke, otkida nokte i nabija
i oštri glasovi žetelaca, pjesme grube i vrele kao i sunce koje ih prži, pod kojim žanju, polegli po poslu i okupani u znoju; u njoj se čuo pun zvuk srpa kad se zabada u gusto, požutjelo klasje i ta pjesma, isprekidana, donosila je sa sobom i
Jedva dočeka kad stiže kući, sav u znoju, zbaci sa sebe kaput i stajaše u košulji na prozoru, smijući se svome činu i odmarajući se.
Radičević, Branko - PESME
Da li nešto zaista ga davi? Da l' je medved mamen i na javi? Skače junak, sav u smrtnom znoju, Pa dovati vernu šaru svoju, Te na jednu stranu ...
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Iz vaše bašte ništa se nije čulo. Izvalih se na travu. Poduze me svežina. Glava mi je gorela, ruke behu sve u znoju a srce udaraše tako silno, jako, da sam ga i ja čuo. Čekao sam te.
Lalić, Ivan V. - PISMO
I proći će mnoga stoleća, ko pena, Kako reče pesnik u samrtnom znoju, U vrućici rujnoj; al velika smena, Koju sanjao je, još gine u stroju. Stojte, galije carske!
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Podseti ga samo na njegov takozvani egzistencijalistički period u kome se kupao jedino leti, i to u znoju! Priupitaj ga, molim te, koliko je tada imao košulju, a o donjem vešu i da ne govorimo! I to mi je hvala!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Najbolji zeka uvek se nađe kada ga stigneš trkom, u znoju. A mome mačku također velim: miševa carstvo za njega nije.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Znoj me svega oblio, pa se po znoju zalepila putna prašina; odelo mi prašljivo i već poabano. Idem umoran, iznemogao, dok odjednom ugledam preda mnom, na
Rakić, Milan - PESME
O, ko zmija luta košuljicu svoju, Ostaviti bedu, nesreću i zlobu, I udarce biča stečene u znoju, I svemoćnu podlost i opštu gnusobu. Pusti snove!
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Snaga joj poče goreti, čelo, ruke sve u znoju. Nije smela da se makne, a kamo li vrata i prozor da zatvori. Ko zna dokle bi tako sedela da se već jednom odozdo, sa
Stanković, Borisav - JOVČA
od sveta da ih ne vidi, polako je odguruje od sebe, da bi je i bolje mogao gledati): Tako si unezverena, okupana u znoju, i kao ubijena. Šta ti je? VASKA (silom se smešeći): Ništa, tata. JOVČA Da nisi što strašno sanjala?
Ćosić, Dobrica - KORENI
I pištala je ta zvezda što pada kad dete umre. To je detinja duša. Bog me kažnjava. Đorđe dahće, u lugom znoju istopiće mu se oči, mrtvo lišće kukuruza seče ga po licu i rukama, skida i gunj, mlatara rukama i teško gazi, da ne bi
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Jedva je zaspao te noći, a samo što je upao u san, dođe mu Zlatna kraba velika kao kuća, zastrašujuća. Sav u ledenom znoju se probudi. »Došla veštica da se sveti!« —promače mu kroz glavu, ali otišavši u školu, zaboravi i krabu i svoj san.
Hujao je vetar u njegovom snu, lomili se talasi. Izdaleka ču kako potopljeni mornari zovu u pomoć, i probudi se sav u znoju. »Možda bi trebalo odustati od plovidbe?« — pomisli, ali kad sin upita polaze li, on potvrdno klimnu glavom.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
O! k'o zmija luta košuljicu svoju, Ostaviti bedu, nesreću, i zlobu, I udarce biča stečene u znoju, I svemoćnu podlost, i opštu gnusobu!... Pusti snovi!...
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
„Tako?“ „Da, dragi moj, ta struja ne daje nam se na poklon, moramo je stvoriti snagom, u znoju lica svoga, kao što ste maločas videli.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
strane, kad su razjareni protivnici isukali mačeve i kad Aleksa Lepir, sav u goloj vodi, sav, dakle, u onom umetničkom znoju svoga dotle gušenoga talenta, poče da nateže i, crven kao vatra, da se bori sa onim upornim rečima, zapinjući iz sve
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
ugao iz kog će se, prema zamisli, dalje pripovedati: „Snaga bi joj gorela, mišići igrali, čelo, ruke, sve bilo u znoju.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
— S tobom u ruci i to je lako. Pa zato i ja u čela znoju Izbacih odu u slavu tvoju, Najviša knjigo nad svim’ knjigama! Najviša brigo nad svim’ brigama!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Treći ješče strašnjeje grunu po duvaru, I sad se ja nađoh u znoju i žaru. — Ovo sut pustahije, — mišljah ja u strahu, Zaboravih u nevolji černooku snahu, I pomilih u budžak, da dohvatim
Bojić, Milutin - PESME
Staše Gordo na vrhove snega pune, Oklen kô vijor grune Požar za četom koja nastupa I u krvavom se znoju kupa. O, kako jure, stižu, Stegove dižu, Viju, Riju, Krv se penuša, Gruša, Komeša. Leš do leša.
Nastasijević, Momčilo - PESME
I zaborav na sve kad spusti svoj blagi veo, brda još i pobrđa pamtiće te, majko, u ljutom gde zidajući znoju nedužnu ceo te narod kleo. MRE DESPOT Mre despot. O, da mu Gospod umornu prihvati dušu!
Ćipiko, Ivo - Pauci
S pošljednjim komadom stiže i šjor Antonio u selo. Bijaše sav u znoju i razrogačenim velikim očima gledaše u svijet... Nije mio da zajaši na mazgu, prem su ga molili i na rukama na nju
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
„Taj bludnik“ grmeo je Prohor, „uzima čast vašim kćerima, plodi se sa vašim ženama dok vi u znoju lica svoga na poljima izvlačite iz ove škrte zemlje hleb za gladna usta svoje čeljadi.
nas haraju i pale, da siluju naše sestre, kolju našu decu i ruše ono što su naši preci i preci naših predaka gradili u znoju lica svoga. Otišao je da na njih štedro rasipa svoju veštinu, blagoslovenu veštinu.
Andrija Grivalj, sav u znoju, galopira a da ga ne podstičem, radostan što smo ja, on i soko Grom, posle dva meseca najzad izašli iz Kule.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Moj bledi parnaski sabrat, što samom ljubavlju diše, U znoju lica svoga što svoje stihove piše, Već mi je postao mrzak sa ovoga plačevnog vida, Jer ova žalosna luda ni boga nema,
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— uvek bi tada zažalio na sudbinu svoju i na uređenje u svetu: što je to bog ostavio da čovek baš mora raditi i u znoju lica svoga zarađivati hleb kad, eto, od leventovanja lepšeg i lakšeg zanata nema!...