Dučić, Jovan - PESME
Dva apostola tud su minula S porukom sina čiste Marije. Kraj reke zrače beli krinovi, Pada snop zraka s neba sredine: I sja oreol večni i novi Jagnjeta što gre preko ledine.
sunce nose sad na zastavama, Ti živiš u besnom ponosu sinova; Tvoje svetlo nebo poneli smo s nama, I zore da zrače na putima snova.
Uzeli smo gordo u svoje trofeje Sve tvoje ognjene zastave i mače, Oplenili tvoje smaragde što zrače, I tvoje matice razveli u leje.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Otrcane sintagme se preporađaju, otpaci poetske retorike počinju da zrače davnim sjajem, i pored samopodsmeha s kojim su upotrebljeni, ili baš zbog njega: Zamislite onda: bura ide, vetrova
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
CRNA BARA, III Alge zrače sa lomače. Žarka ruka plahte stere. Cvate oči u matere. Peva duša povrh drače. Zveče, zveče beočuzi.
Pandurović, Sima - PESME
duboku crninu oblače, Jer su popadale zastave slobode; Sablasne katarke po pučini hode, A farovi mrtvih nada već ne zrače. Niti će skoro zrak sunca da probije Zidove tvrde naše duge robije. Tonemo kao trup Titanika. Mrak. Neizvesnost.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Zbog reakcije prostora dolazi do pojave zvučnih talasa koji se zrače u okolni prostor. Krutost i masa zvučne viljuške određuju periodu vibracija, tj. visinu tona viljuške.
užarene zvezde, koje se sastje od gasova male atomske težine, energiju kojom zrače od procesa irelaska atoma manjih masa u atome veće mase, i ako je to tako, zašto mi ne bismo jednog dana oteli tu tajnu
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Duhovne vrednosti, međutim, koje ona sadrži počinju da zrače tek kad ih rasvetlimo, na dnevno videlo izvedemo. Ne treba zaboraviti da književno delo živi u sve novijim i novijim
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Da sujetne moje želje! Bez nje nema života, Bez nje ceo je svet pustinja I sva zemlja tamnica. O, vrati se, zrače dana, I horizont osvetli, Volim vidit moju dragu I u sebi tužiti. 1828. Jovan St.
Bojić, Milutin - PESME
VIII Ti ideš od nje, ti, sunčani zrače, Ti si joj kose milovao, mada Sam nisi znao na šta sjaj tvoj pada. I njenom oku ti si dao sjaja.
U tvoj se drhtaj nenadno uvlače Osmesi njeni fini, kô ton jada Tih osmeha je moja duša rada. Zrače, željan sam tvoga zagrljaja, Jer dršćeš prepun purpurnoga praha, Mirisa njenog osmeha i daha, Sav oko mene hoću da se
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
BOG SE VRAĆA ADAMU Vaskrsni, moje sazdanje, ustani moja naliko, moj zrače — na moj obraz si ti sazdat; ustan' i pođi odatle, ti si moj i ja sam tvoj: jedno smo, nerazdeljeno svetljenje.