Upotreba reči ćutalica u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Sava je bio živi đavo — veseljak, i govorljiv, i šaljivčina, a Nikola više ozbiljan i ćutalica. Obojica mladića oko svojih 25—26 godina, na najboljoj snazi. Obojicu su svi u onoj okolini voleli i hvalili se s njima.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Tako i on ostavi učitelja sebi sama i njegovoj glavi. Od to doba učitelj posta još veća ćutalica i još osamljeniji. Jedno veče pisao je nekom svome drugu: „... Boš posla! U narodu se ne može ništa učiniti.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Dotle se jelo i pomalo govorilo, a sad je nastao razgovor uz vino. Pop Spira je bio prilična ćutalica i inače, a kad je jeo držao se onog zlatnog Dositejevog pravila: »Kad jedeš-jedi, a ne razgovaraj ni s kim«.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Katica, ćutalica, zavukla se u svoje sobe, a Lenka, — o njoj neću ni da govorim. Lenka, senatorovica, nije ocu dolazila.

— Da ne odemo neveseli u grob. Krečar nije takav bio kao što se pokazivao na krakovskom putu, takva ćutalica. Onde ga strah ugušio; on je veseljak, mada je omatorio.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

, stalni gost „Burencetov“, nesvršeni đak geometarske škole, velika ćutalica i cicija, čuvajući svaku paru i držeći novac uvezan u čvoru jednoga od četiri ćoška svoje, kao neka šamija, velike i

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti